Nakon kraja drame koja se odvijala iza zatvorenih vrata HNS-a, na našem smo portalu Tribina.hr pitali korisnike što o tome misle. Analize su išle u različitim smjerovima, ali zanimljiv je pogled dao korisnik Losovius, koji misli da je Štimca, kao i Dance, snašla poetska pravda

'Jučer se dogodilo, a danas produžilo licemjerje 'par excellance'. Stvari su jednostavne: Igor Štimac nije podnio ostavku na mjesto izbornika, on je - PONUDIO OSTAVKU!
Iako se ta suluda stvar već udomaćila u hrvatskom javnom prostoru, prije svega u politici, kao nešto što odgovoran ministar/javni djelatnik/bilo tko čini kada mora pokazati moral, to nije ništa drugo nego pokušaj vrlo jadnog power-playa koji često od ljudi čini budale, ako razumiju abecedu odgovornosti.

Stvar je jednostavna: izbornik uvijek ima tijelo koje je iznad njega, to je u ovom slučaju Izvršni odbor, a samom logikom višeg tijela, njegova je ostavka vazda na dispoziciji istome tijelu. Ono što on može, za što uvijek ima moć, jest otići od negdje gdje ne želi biti. To mogu činiti i ljudi u svojoj svakodnevnici, možete se odreći svoga posla, braka, pa ako vam je prekipjelo, i života - nitko vas ne može siliti da obavljate dužnost, funkciju ili ulogu koju ne želite! Dakle, može podnijeti ostavku! Nuditi ostavku ne znači ništa drugo nego dovesti samog sebe u poziciju gdje želiš biti 'i pošten i ono drugo'.

To ne samo da nije stvar moralnog čina, već je sasvim suprotno, to je elementarni plan svih onih kojima stvari ne idu kako su planirali, da bi kupili malo dodatnog vremena i besplatne podrške. No, srećom, postoji i nešto što se zove poetska pravda. Ista ona pravda koja je u ovom kvalifikacijskom ciklusu dograbila Dance kada su ispali pogotkom u posljednjim minutama i rezultatom 2:2 protiv Talijana (sjetimo se Eura 2004), kada Talijanima utakmica nije ništa značila. Ista ta pravda dograbila je i Igora Štimca!

A koja je razlika između pravde i poetske pravde? U osnovi ne velika, samo što poetska pravda ne koristi moment obeštećenja kao poligon svoje pravičnosti, nego koristi maštu, puno zabavniji koncept... Tako je i Štimac pao pod sjekirom poetske pravde, gdje je vjerojatno mislio kako postoji dogovor po kojem se neće prihvatiti njegova ostavka (naprosto je nezamislivo da je to napravio misleći bilo što drugo), ali što bi rekli Ameri - Šuker called his bluff...

A kada nemate jaku kartu, a blefirate, ne morate baš dobro poznavati pravila pokera da bi vam bilo jasno što se sljedeće događa. Protivnik s druge strane stola se naginje prema vama i s dvjema rukama grabi vaše žetone dok vi u nevjerici i s praznim pogledom gledate kako je moguće da se ovo događa baš vama, a blef je bio savršen. No čak i najbolji blefovi imaju svoje mane, a sve su mane ovog razotkrivene, iako je svima jasno da ona sjednica Izvršnog odbora nije trajala dva i pol sata jer su svi članovi mislili isto, kako nas je uvjeravao predsjednik.

Itekako je bilo povišenih i disparatnih tonova, a ako mogu spekulirati, bilo je vjerojatno situacija ili-ili. Ili ostaje Štimac, a odlazi Šuker (teško je zamisliti ostanak predsjednika koji je rekao da je izbornik bivši, a onda izbornik ostane), ili se događa obrnuto. Šuker je imao jaču kartu, više aduta ili nazovite to kako hoćete i sada je kocka pala na Kovača. Čini se, ne previše sretan izbor jer je riječ o čovjeku koji bi jednoga dana stvarno i mogao biti odličan izbornik, a što je još važnije, čovjeku koja je počeo vraćati na nogometnu kartu našu mladu selekciju, što nije nimalo nevažno.

Sada je pozvan više iz nužde nego zbog bilo čega drugog, u situaciji kada se čini potpuno realno da bismo mogli i ne vidjeti Svjetsko prvenstvo. Hoće li on tada, ili ako tamo ne pruži ono što se od njega očekuje, imati podršku kakva će mu biti potrebna? Teško da hoće, i šteta zbog toga...'

Pročitajte i druga mišljenja o toj temi OVDJE, na portalu Tribina.hr.