U 61. godini života Josip Kuže izgubio je bitko s leukemijom, a s njim je otišao i veliki dio građanskog štiha koji se vezao uz zagrebački Dinamo kojemu je Joža posvetio život. Kuže je u Dinamovom dresu igrao deset godina (od 1971. do 1981), upisao 384 nastupa na poziciji braniča i osvojio jedan Kup Jugoslavije. Uvijek je bio tu kad se gradilo, a zaobilazila su ga velika slavlja.

Prvi trenerski mandat u Maksimiru imao je od 1989. do godine kasnije, kada se 'tukao' prsa u prsa s najjačom Zvezdom svih vremena, a smijenjen je nakon što je Dinamo izborio aktivan remi u Bergamu protiv Caniggije i njegove Atalante.

Na najdraži stadion vratio se 15 godina kasnije i doslovno pokrenuo revoluciju. Učmali grad procvjetao je u nogometnoj renesansi, Kužeova generacija je preko noći iz 'lige za bedake' postala najpopularniji klub u državi. Punile su se tribine diljem Hrvatske, a legenda o 'jednom od nas' rasla iz tjedna u tjedan. No, nakon ispadanja od Auxerrea, smijenjen je poslije vrlo sumnjivog poraza u Šibeniku i tako je ispisao svoju posljednju stranicu u Dinamu.

Sve donedavno planirao je povratak na najdraže radno mjesto, ali situacija u klubu i opaka bolest odlučile su da bude drugačije.

Plakat će mnogi. Od vojske igrača od kojih će mnogi reći da je upravo on najbolji strateg s kojima su radili, do brojnih navijača koji su u njemu osjetili duh građanštine koji je iz Dinama polako iščezao. Bio je kockar i često igrao pogrešan broj, ali na terenu i na tribinama uvijek je davao sve. Rijetko je bilo sresti tako iskrenog i poštenog čovjeka, Josip Kuže nedostajat će svima...