Vušković je suspendiran u studenom 2022. zbog sumnje na doping EPO, a dobio je dvije godine zabrane pred sportskim sudom DFB-a u ožujku 2023.

Na presudu su prigovor uložili i HSV i njegova struka te Svjetska antidopinška agencija WADA i Nacionalna antidopinška agencija NADA.

Vušković uvjerava da je nevin i traži oslobađajuću presudu, dok druga strana traži propisanu presudu četverogodišnje zabrane.

Vušković veliku nadu polaže u američkog odvjetnika Paula Greenea, koji je zastupao sportaša Petera Bola u sličnom slučaju prije godinu dana.

Drugi dan suđenja trajao je sedam sati, a iako nije bilo dostupno za javnost Bild je došao do materijala od nekih 10 minuta suđenja. Vušković je cijelo vrijeme govorio drhtavim glasom, u suzama.

“Bio je to normalan trening prije utakmice. Imali smo sastanak i sat vremena intenzivnog treninga. Trening pod vodstvom našeg trenera uvijek je bio intenzivan poput utakmice. Inače bih nakon toga otišao u teretanu, ali onda su doping-kontrolori došli po mene i suigrača i rekli da pođemo s njima u sobu za doping-kontrolu. Pet minuta nakon treninga dao sam polovicu uzorka urina. Potom smo čavrljali i pili vodu, a otprilike 15 minuta kasnije dao sam potrebnu količinu.”

Na upit svog odvjetnika Tomislava Kasala što se potom dogodilo, Vušković je, drhtavim glasom, odgovorio: “Nakon toga sam trenirao i igrao utakmice, i to je to. U to sam vrijeme dvaput testiran i oba puta je bilo negativno.” Nakon toga je, kako prenosi Bild, "zario glavu u ruke, pokušao se pribrati, teško disao, pio vodu" i na kraju sjeo te rekao "u redu je”.

Vušković je potom nastavio o 11. studenog: “Došao sam u zgradu HSV-a sa svojim savjetnicima. Mislim da sam dobro igrao i htjeli smo razgovarati o novom ugovoru. Kasnije sam se spremio za trening, a potom me za pet minuta nazvao sportski direktor Jonas Boldt i rekao mi da odmah dođem k njemu. Mislio sam da su dogovorili nešto dobro. Potom mi je moj savjetnik rekao da sam pozitivan. Šalio sam se, rekao sam kako se nadam da nije opet korona jer sam je već imao. No, rekao mi je: ‘Pozitivan si na doping.’ Odgovorio sam: ‘To ne može biti točno. Nikada u životu ništa nisam uzeo ni ništa slično napravio.’ Rekao je: ‘Pozitivan si na EPO.’ Nisam znao ni što je EPO, tada sam to prvi put čuo.”

Bild opisuje kako je Vušković u tom trenutku ponovno sjeo i plakao, a potom je nastavio: “Nitko u prostoriji nije znao što je EPO. Zvali smo doktora, koji nam je sve potvrdio. Sišao sam i odradio trening, ali u glavi sam bio negdje sasvim drugdje. Kada smo se vratili, u svlačionici me čekala policija. Rekli su: ‘Moraš doći sam, ostali neka čekaju vani.’

Bilo je to nevjerojatno. Svi su me gledali kao da sam napravio nešto loše. Ali ništa nisam napravio i nisam znao što se događa. Uzeli su mi mobitel i ostale stvari iz svlačionice. Bili su i u mojoj kući, gdje je moja djevojka bila sama. Team manager mi je dao mobitel i rekao da me treba moja djevojka. U našem domu bila su tri stranca s nalogom za pretres. Ništa nisu našli, kao ni u klubu. Nisam znao što traže. Fotografirali su sve sobe i moju djevojku. Uzeli su mi iPad i drugi mobitel te osobne stvari poput paste za zube i krema. Kada smo završili u klubu, htio sam kući kako bih razgovarao s obitelji.

Dva policajca čekala ispred ureda i rekla: ‘Ništa ne dirajte, moramo pregledati auto. Morate s nama u policijsku postaju.’ Čekao sam nekoliko sati dok liječnik nije došao uzeti uzorak krvi i urina, koji su također bili negativni. Tada sam otišao kući, htio sam razgovarati s obitelji. Još uvijek nisam znao što se zapravo dogodilo.”

Vuškovićev odvjetnik pitao ga je kako mu se nakon toga promijenio život. “Bila je to apsolutna noćna mora. Kao što sam rekao na prvom stupnju, ni najgorem neprijatelju ne bih poželio da proživi ono što moja obitelj i ja prolazimo godinu i pol. Znam igrati nogomet, a sada su mi to oduzeli”, odgovorio je Vušković.

Marijov mlađi brat Luka u velikom je transferu vrijednom 11 milijuna eura iz Hajduka prešao u Tottenham. Trenutno je na posudbi u poljskom klubu Radomiak Radom.