U naponu svoje igračke karijere u svojoj 29. godini, na današnji dan prije 18 godina, na autocesti u Njemačkoj u stravičnoj prometnoj nesreći Dražen Petrović izgubio je život. I danas nakon toliko godina teško je povjerovati da među nama nema tog košarkaškog genija kojem se divio cijeli svijet.

A divio mu se jer je bio pravo oličenje sportaša. Prvi je dolazio na treninge, zadnji je odlazio tražeći dodatne treninge. I to sve s ciljem da bude najbolji. I to mu je uspjelo. I u Šibenci, i Ciboni i u madridskom Realu. Bez obzira na to što se borio s minutažom u NBA, bio je najbolji i tamo u klubovima gdje je igrao. I u Portlandu, a pogotovo u New Jerseyju. O reprezentaciji, što bivše Jugoslavije, što Hrvatske ne treba ni govoriti. Tamo je bio uvjerljivo najbolji i pravi vođa.

'Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh, i sa stanovišta košarke izbačaj lopte prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti', kazao je njegov trener u Netsima Chuck Daly na ceremoniji ispraćaja košarkaškog Mozarta.

Iako je već prošlo dosta godina, sjećanja na njega ne blijede. Neki novi klinci koji se nisu ni rodili kada je Dražen poginuo znaju tko je bio on. Njegov muzej u Zagrebu pohode stari i mladi, sve kako bi odali počast jednom od najvećih sportaša kojeg je Hrvatska ikad dala te kako bi dobili jasnu poruku kako se radom i zalaganjem, ali i skromnošću mogu napraviti planetarno velike stvari.