I nakon što je službeno objavljeno kako Ivica Skelin, koji je u prve četiri utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo upisao tri poraza, više nije izbornik hrvatske seniorske košarkaške reprezentacije bilo je jasno da čelni ljudi Hrvatskog košarkaškog saveza neće žuriti s odabirom njegova nasljednika. Kupuje se vrijeme, ali zapravo je problem puno, puno veći. Hrvatska košarka došla je do prekretnice!
Posljednjih dana predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza Stojko Vranković i njegov bliski suradnik Dino Rađa, koji obnaša funkciju predsjednika Stručnog savjeta HKS-a, obavili su niz sastanaka. Neki od njih bili su najavljeni, ali neki su – kako doznajemo – bili tajni.
Ono što je poslano u medije, nakon što je u prostorijama Hrvatskog košarkaškog saveza održana 6. sjednica Stručnog savjeta HKS-a, može se opisati samo kao kupovanje vremena ili – odugovlačenje.
'Razgovarali smo najviše o trenerima mlađih dobnih kategorija, a naravno bilo je riječi i o izborniku seniorske reprezentacije. Izneseni su prijedlozi i ideje o kojima ćemo raspravljati, a kada budemo imali konkretne opcije, sa svim ćemo izaći u javnost', Rađina je izjava.
Ako se čita između redaka, lako je zaključiti kako su očito već obavili razgovor s potencijalnim kandidatima. Rađin favorit Andrea Trinchieri, koji navodno traži godišnju plaću od 300 tisuća eura, zasad je otpao. Taj novac, u situaciji kada je plaća prošlog izbornika bila oko 10 tisuća kuna mjesečno, izgleda kao prevelik zalogaj čak i za moćnog državnog sponzora kao što je HEP, jednog od sponzora HKS-a zahvaljujući dopredsjedniku Saveza Nikoli Rukavini, inače članu Uprave HEP-a.
vezane vijesti
Sljedeća opcija je naravno Velimir Perasović, koji je privatno dobar s bivšim suigračima iz reprezentacije Stojkom Vrankovićem i Dinom Rađom. Iako se o njemu javno još nitko od čelnika Saveza nije očitovao u košarkaškim kuloarima, pročulo se kako je ta opcija u ovom trenutku najrealnija. No moraju se posložiti neke stvari, a Perasović – koji se trenutačno odmara nakon što je dobio otkaz u turskom Anadolu Efesu – u slučaju nove nemoralne ponude otpao bi s liste želja.
Ljudi bliski Perasoviću mišljenja su kako bi, nakon lošeg iskustva koje je imao na Eurobasketu 2015., preuzimanje reprezentacije uoči dva teška gostovanja kod Rumunjske i Italije bio novi izazov i prilika za iskupljenje. No što ako Perasović ipak otpadne? Što ako se ne poslože stvari onako kako su ih zamislili čelnici Hrvatskog košarkaškog saveza?
U tom slučaju izbornika ćemo dobiti sistemom eliminacije; ili će se ići na rješenje koje je bilo dogovoreno nakon odlaska Ace Petrovića, a to je Ante Nazor, ili će se ipak ispraviti nepravda prema Draženu Anzuloviću, koji je dva puta preskočen, a opet ima dovoljno iskustva i znanja da nas odvede na Svjetsko prvenstvo u Kinu 2019.
Teško je uopće pomisliti da Bojan Bogdanović (Indiana), Dario Šarić (Philadelphia), Mario Hezonja (Orlando), Dragan Bender (Phoenix), Ivica Zubac (LA Lakers), Ante Toni Žižić (Cleveland) i ostali hrvatski košarkaši neće zaigrati na Svjetskom prvenstvu 2019., koje će ujedno biti kvalifikacije za Olimpijske igre 2020.
U trenutku kada je zbog sukoba na relaciji Fiba – Uleb hrvatska košarka stigla do ruba mora se, kako je i rekao Stojko Vranković, 'odabrati najbolje moguće rješenje'.
No isto tako je pohvalno kako čelnici Hrvatskog košarkaškog saveza žele odabrati najbolje moguće trenere za sve mlađe dobne kategorije. Ipak se reprezentacija gradi iz temelja, ali ako se ne osigura novac trenerima – koji često rade za minimalac koji kasni u većini klubova – onda je teško očekivati bolje dane za hrvatsku košarku.
Stoga i izjava Rađe 'kako neće biti tragedija ako se ne plasiramo na Svjetsko prvenstvo 2019.' ima logike. Jer Rađa, koji je bio vrhunski igrač i prati svog sina kako se košarkaški razvija, jako dobro zna što govori. I jako dobro zna kakve je trenere imao tijekom svog košarkaškog sazrijevanja. Trenere koji su bili pošteno i na vrijeme plaćeni i stoga su kao pravi profesionalci radili svoj posao. A nažalost, većini današnjih trenera, kao što je nedavno rekao Joško Garma, košarka više nije prvi posao:
'Rađa kaže da se treba zatvoriti u dvoranu i raditi. Naravno, ali u idealnim uvjetima. A što kod nas trener ima od toga? Gdje je njegova satisfakcija, gdje je njegovo vrijeme s obitelji i svojom djecom? Gdje je njegovih sedam dana skijanja i 15 dana mora? Tri treninga dnevno s djecom, razgovarati, odgajati, motivirati, komunicirati, pratiti ocjene u školi; time se bave treneri mladih. Oni stvaraju i odgajaju, a rade za crkavicu koju ni ne dobiju. Odakle da crpimo igrače nego tako? Košarka je odavno prestala biti posao br. 1 većini košarkaških trenera. I onda se čudimo što kvaliteta pada i nema igrača', rekao je između ostalog za portal Crosarka Joško Garma, koji je kao trener Agrodalma došao na prag ulaska u HT Premier ligu.
'Problem je financiranje, problem je u Zakonu o sportu. Treneri rade za crkavicu, mene je sram reći za koliko radim, a vjerujem i većinu hrvatskih trenera, pritom nimalo ne umanjujući vrijednost i poštovanje prema tome novcu i ne omalovažavajući činjenicu da on dolazi iz džepa privatnika entuzijasta', dodao je Garma.
Hoće li njegov vapaj i njegove iskrene riječi čuti netko od mjerodavnih? Hoće li se po tom pitanju oglasiti i drugi treneri koji se za vrijeme igračke karijere nisu financijski osigurali? Je li netko od čelnika svjestan kako je sve ovo u najmanju ruku totalni kaos?
Dakle zamarati se time tko će biti izbornik postalo je zaista manje važno kad se malo dublje sagledaju problemi. I svega toga su svjesni ljudi u Savezu koji bez politike i bolje raspodjele novca neće moći održati ovakav sustav.
