više nije mogla šutjeti

Razočarana supruga pokojnog Branka Cikatića: 'Da vidi ovo što sada radite meni, reagirao bi isto kao i ja. Možda još i gore'

15.05.2020 u 16:27

Bionic
Reading

Prije nešto manje od dva mjeseca, točnije 23. ožujka, napustio nas je najveći hrvatski borac, Branko Cikatić, za kojeg mnogi govore da je pionir borilačkog sporta u Hrvatskoj, ali i na cijelom ovom prostoru. Samo za podsjetnik, Cikatić je s 38 godina, sada već daleke 1993. godine u Japanu osvojio prvi K-1 Grand Prix turnir, a to je napravio s tri nokauta u tri borbe održane iste večeri

Branko Cikatić legenda je borilačkih sportova, osvajač mnogih europskih i svjetskih medalja u tajlandskom boksu i kick boxingu.

I iako je bio neko vrijeme nepoželjan u Hrvatskom savezu tajlandskog boksa, Cikatić, apsolutni autoritet ovog sporta, uspio se izboriti za izborničku funkciju, dok je njegova supruga Ivana Davidovski Cikatić, više od dvije godine bila dopredsjednica tog istog saveza.

>> Nakon teške bolesti preminuo najveći hrvatski borac Branko Cikatić

'Hrvatski tigar' zbog bolesti koja ga je prikovala za bolesnički krevet, zadnjih više od godinu dana nije mogao obnašati izborničku funkciju, ali i u tim se trenucima, dok se borio za život, preko svoje supruge, brinuo o borcima.

Nažalost, bolest je bila jača, te je Cikatić u ožujku preminuo. No, u tim trenucima, bez imalo sentimenta, s funkcije dopredsjednice Saveza, smijenjena je i Ivana Davidovski Cikatić, bivša sportašica, koja je uz svog supruga itekako puno toga naučila o borbama unutar ringa.

Ovo što se njoj dogodilo sada, nije bila niti borba, a još manje unutar 'ringa', u kojoj se možda i mogla obraniti.

No, zato je napisala sve što joj je na duši. Njezinu poruku prenosimo u cjelosti.

Ovim mojim priopćenjem završavam napokon trakavicu o savezu. Lijepo ste 'gospodo' izrežirali moje micanje iz saveza kao dopredsjednice. Znamo i vi i ja tko su režiseri u ovome cirkusu, ima vas više ali izdvojit ću gospodina koordinatora jer vi ostali niste toliko lukavi da bi znali kako se to radi.

Ovom koordinatoru je to posao, godinama radi spačke u savezu i namješta i mijenja datume za određene stvari kada je potrebno da se nekoga izbaci iz saveza. Isto kako je radio i pisao papirologiju za izbacivanje moga pokojnog supruga Branka Cikatića 2017. godine i kako je radio izbacivanje prošlog predsjednika saveza i onda se vraća kao spasitelj i dobrotvor da pomogne između dviju strana u savezu. Bravo, gospodine koordinatoru!

Vaš sinčić ni ne može ništa napisati bez vas. Odlučeno je da se mene makne radi mojih nedolazaka na sastanke upravnog odbora a lijepo sam se ispričavala mailom za nedolazak jer sam se brinula o suprugu koji mi je bio na samrti. Ja sam znala i očekivala da će mi se ovo dogoditi, nisam bila iznenađena jer smetam kao žena a pogotovo zato što sam žena Branka Cikatića jer ste svi zajedno imali problem Branka, jer ste svi bili na ovaj ili onaj način s Brankom u svađi. To svi znamo, jer Branko je bio alfa i omega ovog saveza.

Ovim činom su povrijeđena moja ženska prava i još dok se nisam oporavila od smrti supruga, saznam za moje izbacivanje dva mjeseca iza (22.2.2020. sam izbačena a odgovor sam dobila na moje traženje tek 11. 5. 2020.), niste mi dali ni pravo da se branim niti da uložim žalbu.

Ovo za mene više nije savez koji je Branko osnovao i koji je Branko vodio svim svojim poštenim i iskrenim srcem. Ovo moram naglasiti za SPORT i SPORTAŠE, da im pruži ono najbolje što se može.

A vi, gospodo, samo gledate isključivo svoje interese i interese svojih klubova a ne sportaša. Nekima od vas imponira da ste na čelnim mjestima u savezu radi svojih ambicija i narcisoidnosti, jer savez je postao ime odavno i to zbog Branka Cikatića a ne vas koji u ovom društvu ne značite apsolutno ništa a i nemate baš lijep rejting među ljudima. Neki od vas ne mogu dobiti ni potvrde o nekažnjavanju. Onda znamo o kakvim se ljudima tu radi. Valjda će neke od institucija kad tad reagirati.

Moja jedina mana u svemu je da sam iskrena a to vama smeta jer niste u stanju reći u lice jedni drugima što mislite, tračate jedni druge iza leđa i podmećete.

Također ste stavili u privremeno članstvo Brankov klub Tigar-Cikatić koji nije platio članarinu za 2020. godinu, a pisala sam vam da mi je teško u ovom razdoblju to platiti. Klub Tigar Cikatić je od samih početaka u savezu i taj klub je Brankov klub koji je stvorio ponajbolje borce koji su na kraju jako ružno pričali i ponijeli se prema njemu. Od anonimaca su postali sportaši o kojima se pisalo jer ih je Branko predstavljao javnosti i gurao a koja mu je zahvala za to bila da su mu na jednom od sastanaka rekli da nitko od mladih sportaša ne želi trenirati tajlandski boks radi njega jer da on smeta u savezu i njegova samovolja. A jadni vi kada vam je Brankova samovolja smetala jer je gledao da odlaze najbolji borci na europska i svjetska prvenstva, je l' to samovolja?

Bitnije je da su u savezu klubovi koji su registrirani samo da bi se dobio glas više za predsjednika, a to što nemaju boraca to nikome ništa. Ali sve je to sada nebitno, jer mog Branka više nema i da vidi ovo što sada radite meni, reagirao bi isto kao i ja. Možda još i gore. Ali ja sama branim svoju čast sada i ne bojim vas se! Jako sam povrijeđena i povrijeđena su moja prava kao žene i čovjeka.

Mog Branka je sve sa savezom jako pogađalo i jako se nervirao jer ljudi moji, on ga je stvorio, on je financirao savez svojim novcima godinama samo da bi mogao voditi sve sportaše na natjecanja, da bi im omogućio kvalitetne treninge i pripreme. Živio je za tajlandski boks, što vi to nikada nećete, jer vi ne možete to shvatiti jer ne gledate to kao što je on gledao. Nego vam je na prvom mjestu interes i opet interes jer vi životarite od toga. Uništili ste logo saveza na uniformi samo zato što je Branko na tom logu a taj logo je star koliko i savez. Ali naravno, vama smeta sve što ima veze s Brankom.

Ovim putem vas ponovo opominjem da ne spominjete Brankovo ime više u ovom vašem savezu, jer on to sigurno ne bi htio!

Moj suprug je izgubio zdravlje radi saveza još 2017. godine. Uništili su ga loši i pokvareni ljudi. Neki su još uvijek u savezu. Ja sigurno neću dopustiti da se meni dogodi isto jer sam sada najpotrebnija svojoj djeci da ih izvedem na put.

Život s Hrvatskim tigrom je bio borba do kraja i nikada neću zaboraviti njegove riječi upućene meni: 'Nema plakanja ni kukanja, glavu gore i hrabro naprijed'.

Toliko od mene zatvaram i ovu stranicu svog života i krećem dalje hrabro naprijed!