Naime, među 'očite' favorite Carlosa Alcaraza i Novaka Đokovića i još poneko ime ušuljao se igrač koji je već godinama u svjetskom vrhu, a da na zemlji nikad nitko nije računao na njega - Danil Medvedev, svjetski broj 2 koji je samo koji dan prije početka pariškog turnira osvojio svoj prvi trofej na zemlji, pobijedivši u finalu Rima, jednog od najvećih turnira izvan Grand Slam kruga. Mnogima je to govorilo da se ruski as napokon 'pomirio' s mekanim podlogama koje nikad nije volio.

A onda mu se dogodio Thiago Seyboth Wild, 23-godišnji Brazilac koji ove godine na ATP touru u glavnim turnirima nije odigrao ni jedan jedini meč. Bodove kojima je dosegao 172. mjesto na ATP listi skuplja igrajući na Challengerima na kojima je pobijedio 21 od zadnjih 24 meča, uz dva osvojena turnira. U karijeri ima i jedan ATP naslov, u Santiagu (Čile) 2021. Iznenađenje koje je priredio protiv drugog nositelja u Parizu, pobijedivši s 7-6(5), 6-7(6), 2-6, 6-3, 6-4 odjeknulo je teniskim svijetom, ali prije turnira označen je kao jedan od pet igrača s Challengera na koje u Parizu treba obratiti pažnju.

'Gledao sam Danila kako igra još dok sam bio junior. Pobijediti takvog igrača na ovom terenu ostvarenje je snova', bio je skroman Brazilac nakon što je u pet setova protiv Medvedeva ispalio 69 winnera.

Seyboth Wild je tako dodatno zakomplicirao situaciju, posebno u donjem dijelu ždrijeba. U onom gornjem Alcaraz i Đoković, prvi i treći na ATP-jevoj listi, susrest će se u polufinalu bude li sve išlo po njihovim planovima. Tamo gdje se do danas nalazio Medvedev još su ostali Casper Ruud, Holger Rune i još poneki specijalist za zemlju. U njihovom društvu je i naš Borna Ćorić, jedini hrvatski predstavnik u muškom singlu, ali daleko od navedenih favorita.

Na za njega najgori mogući način ovim je porazom prekinut 'zemljani san' Danila Medvedeva. San je započet prvo četvrtfinalem u Monte Carlu, a potom velikom pobjedom u Rimu, kad je pobijedio i Stefanosa Cicipasa i Runea te osvojio gomilu bodova za napredak na drugo mjesto. Još važnije, nahranio se samopouzdanjem da nadmaši dosad najveći uspjeh u Parizu, četvrtfinale 2021. U jednom od zadnjih intervjua pred French Open govorio je da zna da će biti teško, a da mu najveća opasnost prijeti bude li bahat zbog posljednjih uspjeha. Sada će imati vremena razmišljati što mu se i zašto dogodilo u prvom kolu.

Kad je osvojio Rim, Medvedev je možda i pretjerano ustvrdio da mu je to najveća pobjeda u karijeri, bez obzira na osvojeni Davis Cup i US Open te mnoge druge turnire i pobjede. Očito, prvi trijumf na zemlji gledao je kao moguću prekretnicu, pa je Pariz trebao biti konačni test njegove sposobnosti na zemlji.

I broj jedan na rang listi činio se opet dohvatljivim

Da su se kockice u Francuskoj posložile kako je očekivao, posebno nakon što je od početka godine skupio već pet turnirskih pobjeda, smiješio mu se i povratak na čelo ATP liste. Tamo je već bio prošle godine, kao prvi igrač izvan trojca Đoković - Nadal - Federer kojem je to pošlo za rukom još od 2016. godine.

Danil Medvedev rođen je u Moskvi, a za prvi dodir s tenisom zaslužna je njegova majka koja je u novinama vidjela oglas za školu tenisa na bazenu na kojem je šestogodišnji Danil učio plivati. Prva učiteljica bila mu je Ekaterina Krjučkova, bivša trenerica Vere Zvonarjeve, svojedobno druge na WTA-ovoj listi. Kad je završio školovanje, stekavši diplomu trenera na državnom sveučilištu, roditelji su zaključili da ga čeka dobra karijera, s obzirom na to da je igrao juniorske turnire od 13. godine, i preselili su se u francuski Antibes te je nastavio trenirati na tamošnjoj teniskoj akademiji.

No koliko god naporno trenirao, svoje prve uspjehe često pripisuje - vjenčanju s Darijom Černiškovom 2018.

'Prije nego sam je zaprosio, bio sam 65. na svijetu, a onda sam u deset mjeseci osvojio dva važna turnira i ušao u top 10. Radimo jedno za drugo. Zarađujem novac, a Daša mi pomaže da zarađujem još više', rekao je u jednom intervjuu.

Nakon osvajanja US Opena 2021., opet je sve pripisao bračnom životu jer je igrao finale na godišnjicu braka: 'Da sam izgubio, ne bih imao vremena za kupnju poklona. Zato sam morao pobijediti.'

Od mnogih kvaliteta koje ga krase, najjača Medvedevljeva oružja su vrlo jak prvi servis, karakterističan za igrače njegove visine (izrastao je do 198 centimetara), te sjajan return, ali i sposobnost da 'ubije' protivnike dugim izmjenama s osnovne crte. Zbog toga ga često tretiraju kao neofenzivnog igrača, što mu očito ne smeta, jer je istodobno mentalno iznimno jak. Cicipas ga je jednom nazvao 'dosadnim', ali se kasnije nadopunio rekavši da Medvedev igra iznimno pametno i jednostavno nadigra protivnika.

A možda doista ima nečega i u onim njegovim zafrkancijama oko zasluga pripisanih braku. Naime ove godine pobjede su se poklopile s još jednim radosnim obiteljskim događajem, rođenjem kćeri Alise, kojoj je na krštenju kum bio tatin teniski kolega Andrej Rubljov. Krštenje je obavljeno neposredno prije turnira u Monte Carlu, na kojem je došao do četvrtfinala, a već sljedeći u Rimu je osvojio. Pa sad nemojte vjerovati u ovu vrstu praznovjerja. Impuls pred Pariz trebala je biti i titula prvaka Njemačke koju je opet osvojio Bayern, klub za koji Medvedev strastveno navija.

Kriza, zdravstveni problemi i suspenzije nisu ga slomile

Ono što je u priči o Medvedevu dodatna dimenzija jest situacija s ruskim sportašima nakon agresije njihove zemlje na Ukrajinu. Bojkoti, ali i stalna očekivanja da se jasno odrede prema ratu i vlastitoj državi značajno su im otežali život. No Medvedev je sve to izgurao, pa ne samo da je održao svoju reputaciju, nego je i produbljuje. Inače, svojedobno je zbog nekih manjih zdravstvenih problema, izazvanim preuranjenim rođenjem, proglašen nesposobnim za služenje obveznog vojnog roka u ruskoj vojsci, što sada dobiva sasvim druge konotacije. S druge strane nije si želio olakšati život odricanjem od ruskog državljanstva, premda je imao takvih ponuda.

Medvedev od početka nema problema s (pr)ocjenama o karakteru ruske invazije. Već u svibnju 2022. izjavio je da je ta agresija za njega 'vrlo uznemirujuća', a tada se suočavao s dosta problema, recimo zabranom nastupa ruskim i bjeloruskim tenisačima na prošlogodišnjem Wimbledonu. Sjećamo se svi toga slučaja, kad se zabrani usprotivio velik broj igrača, a ATP i WTA odlučili da za ranking neće koristiti bodove osvojene ili izgubljene na terenima All England Cluba.

Sljedeću priliku za izjašnjavanje dobio je u ožujku, prije turnira u Indian Wellsu, kad je opet pitan o stavu prema ratu u Ukrajini, što se već pretvorilo u svojevrsno maltretiranje. I opet je bio kratak i jasan:

'Rekao sam to već mnogo puta i neću reći ništa novo. Ja sam za mir.'

Pritom se osvrnuo na mogućnost da Wimbledon zadrži lanjsku politiku i izbaci Ruse s turnira, što bi posebno moglo naškoditi Medvedevu u novom uzletu. No on ostaje vjeran sebi, neki bi rekli i 'dosadan', pa kaže da će 'poštivati odluku bez obzira na to što mu je time ugrožen posao kojim se bavi'.

No po mnogima je ta mirnoća samo fasada te Medvedev sasvim sigurno puno burnije proživljava taj dio drame oko igranja na turnirima, ali se svim silama trudi da ga to ne izbaci iz takta. Istina, tenis je problemu ruskih natjecatelja prišao puno drukčije od ostalih sportova. U službenim dokumentima i prilikom predstavljanja Rusi ne mogu koristiti svoju zastavu, kao ni himnu, ali osim na nekim turnirima, i dalje su u konkurenciji. Drugdje je sve puno drastičnije, sjetimo se nogometa, atletike, košarke...

A Medvedev se s time očito dobro nosi, bar zasad. Igra, pobjeđuje i možda tek stiže njegovo pravo doba, ma koliko dugo već bio u svjetskom vrhu. Poraz na startu Roland Garrosa taj put može samo privremeno usporiti. Morat će povremeno odgovarati na pitanja o agresivnoj politici zemlje u kojoj je rođen, ali to je danas tako. Možeš ponoviti svoj stav koliko hoćeš puta, ali uvijek će biti onih koji će propitivanjem dokazivati svoju originalnost. Prije dva mjeseca u Indian Wellsu organizatori su pokušali zaustaviti novinara koji je stoti put načeo istu temu, no Medvedev je tražio da mu se dopusti pitanje. I onda na logičku besmislicu: 'Kad kažete da ste za mir, znači li to da želite da se rat prekine?' odgovorio:

'Opet ću reći, i mislim da je u mom odgovoru istodobno odgovor na ovo pitanje - ja sam za mir. I nastavit ću odgovarati na isti način, jer to jest odgovor na vaše pitanje.'