Mario Jurić, glavni tajnik Sindikata nogometaša, tijekom chata na portalu Tribina.hr otkrio je mnogo detalja o novim odredbama koji će donijeti promjene u odnosima klubova i nogometaša. Osim toga, govorio je i o aktivnostima Sindikata, a taj bio našeg razgovora s njima čitajte na portalu Tribina.hr...

Koja vam je bila motivacija kada ste se upustili u cijelu priču sa Sindikatom?
Ideja se rodila davno ranije, međutim sazrila je za vrijeme boravka u SAD-u, u vrijeme kada nisam prošao na jednoj probi u Kansas Cityju, ali je tada njihov klub pohodio Sindikat nogometaša. Tada sam vidio kako bi to moglo funkcionirati i kod nas jer znao sam kakvo je ovdje stanje.

Koje ste prve probleme spazili? Koje su bile razlike?
Oni su tamo pričali o dnevnicama, o telefonskim računima na gostovanjima, o sitnicama, a mi ovdje nismo imali ni osnovna prava, čak ni ugovor o radu. To je bila velika razlika u statusu. Tada je u hrvatskoj taman bila 'Afera Offside' koje je bila isto jedan od okidača. Malo je poznato da svi ti nogometaši nisu dobili plaću po 12 mjeseci, a morali su plaćati sva davanja državi.

Recite nam malo kako ljudi percipiraju nogometaše i koliko je to problem?
Percepcija je da nogometaši žive u blagostanju, ali to je kriva percepcija. Svega dva posto nogometaša uspije, ako se uspjehom smatra igranje u HNL-u. Biti Modrić ili Mandžukić... To je dobitak na lotu! Javnost pak nogometaše gleda kroz prizmu Modrića i Mandžukića, što je iskrivljena percepcija.
Istina je da su se u vrijeme afere s namještanjem utakmica nogometaši mogli usporediti s većinom obespravljenih radnika. Samo je šest od dvanaest klubova ispunjavalo svoje obveze prema igračima, a 59 nogometaša je u bankrotu zbog tog statusa samostalnog djelatnika. Ne dobivaju primanja, a moraju plaćati doprinose. Državu nije zanimalo što se događa s njima, pa je to bilo neodrživo. Također, u to vrijeme nije bilo nikakvog sluha niti od strane HNS-a.

Zašto nije bilo sluha od HNS-a? Koji su koraci napravljeni kako bi se situacija promijenila?
Nije bilo druge strane koja bi pričala tu priču. Njih nije toliko pogađala ta situacija, više ih je pogađalo to što smo vršili pritisak preko medija. Napravili smo i petominutni prosvjed na utakmici Šibenika i Karlovca. Pet minuta su igrači sjedili na travi zato da ukažu na težinu problema s kojima se susreću.
Nogometaši nisu profesijom predodređeni na Mercedese i BMW-e, to je tek posljedica teškog rada, ali nažalost i sreće. Sve je kuluminiralo neodigravanjem utakmice Karlovca i Rijeke, kada ekipa Karlovca nije otputovala na utakmicu. Tek tada je krenuo ozbiljniji socijalni dijalog.

Ono što nam je dosta išlo u prilog bila je međunarodna situacija. Te međunarodne organizacije, poput Fifpro-a (međunarodni sindikat) i Uefe potpisali su jedan dokument koji se zove 'Minimalni uvjeti standardnog ugovora za profesionalne nogometase'.
Tim su putem trebali biti standardizirani svi uvjeti za nogometaša. Radi se o radnom pravu, a ugovor je potpisan 2012., dok je rok implementacije bio 3 godine. Dakle, istekao je u travnju 2015., prije tri mjeseca.

Koliko je toga u Hrvatskoj implementirano?
Gotovo sve, osim radnog statusa kao jedine opcije za nogometaša i drugo je pitanje neovisne arbitraže.

Što to točno znači 'neovisna arbitraža'?
To znači da Sindikat nogometaša i HNS zajedno sastavljaju listu arbitara. Ako Sindikat smatra da netko ne radi dobro svoj posao, tada on ne može biti na listi.

Kakav je sad odnos s HNS-om? Mogu li vas zanemariti?
Odnos je puno bolji nego prije. Nismo neprijatelji, već socijalni partneri. Prije nas se ignoriralo, a sada imamo ulogu da možemo predlagati stvari koje će biti uvrštene u pravilnike. Ravnopravni smo u toj fazi predlaganja.

Što mislite da je bila vaša dosad najveća pobjeda?
Implementacija minimalnih uvjeta iz ugovora Fifpro-a i Uefe. Na tim smo sastancima bili i mi, HNS, UEFA i Fifpro.

Što to konkretno znači za nogometaše?
Prije svega, najveća je promjena ta da ako igraču kasni plaća duže od 3 mjeseca, on može raskinuti ugovor izjavom. To je pravilo na snazi od 15.6.2015.

Što bi takva mogućnost trebala promijeniti u odnosu igrača i klubova te same lige?
Klubovi će se prvenstveno morati svesti u realne okvire. Neće više smjeti obećavati ono što neće moći ispuniti. Samo za primjer, Slaven Belupo je jedan od najtransparentnijih klubova, oni obećavaju samo što mogu ispuniti, a onda se pojave drugi klubovi koji obećaju više bez obzira što to ne mogu ispuniti. Na taj način stvaraju nelojalnu konkurenciju i sve se raspada. Ovakve će odredbe jako pomoći klubovima koji se žele držati reda.

Kad ste spomenuli nelojalnu konkurenciju... Mnogi često spominju odnos Dinamo-Lokomotiva. Tiče li se to vas?
Naš core biznis je zaštita prava igrača tako da se mi ni ne smijemo baviti odnosima klubova. Tu postoje za to nadležne institucije.

Je li se već u ovim početnim mjesecima nešto promijenilo u odnosima, s obzirom na nova pravila?
Dosta klubova i dalje odbija potpisivati ugovore o radu s igračima. Forsiraju igrače na samostalnu djelatnost, iako imamo i svjetlih primjera poput Slaven Belupa, gdje se potpisuju ugovori o radu.

Kako to mislite promijeniti?
Naš cilj je sve gurati prema ugovorima o radu, tj. implementacija svih naputaka od Uefe i Fifpro-a. HNS je dužan napraviti šprancu ugovora o radu s nogometašima i sve jednostrane izmjene od strane klubova će biti ništavne, poput mogućnosti raskidanja ugovora s igračem u svakom prijelaznom roku, u kojem ocijene da im taj igrač nije potreban.

Što ako bi klubovi i dalje raskidali ugovore na isti način?
Ona strana koja je kriva za prekid ugovora je dužna platiti naknadu štete. Npr., ako potpišem ugovor s klubom i on mi kasni s isplatom plaće tri ili više mjeseci, ja imam pravo izjavom raskinuti ugovor i obratiti se Arbitražnom sudu za naknadu štete.
Na konkretnom primjeru to izgleda ovako: ako arbitražom ili raskidom ugovora nakon godinu dana odem iz kluba XY, gdje imam plaću 10,000 kn mjesečno na 3 godine, onda mi je taj klub do isteka ugovora obavezan plaćati razliku u primanjima, ako s novim klubom potpišem ugovor koji mi garantira manja mjesečna primanja. To vrijedi sve do isteka ugovora s prethodnih klubom.

Kako mislite da će se klubovi tome prilagoditi? Znači li to da liga postaje poluamaterska?
Morat će se potruditi jer će sankcije biti rigorozne. Ideja je sve svesti na normalne iznose i uvjete. Zadnjih godina se konstantno događaju predstečajne nagodbe klubova, s čime postaje jasno da ovakve odredbe neće gurnuti ligu unazad, već samo uvesti reda.
Što se predstečajnih nagodbi tiče, prošle je sezone Cibalia bila u predstečajnoj nagodbi, Osijek također, Pomorac je izbačen iz natjecanja, Zagreb je imao problema s isplatom Krstanoviću, pa se u zadnjem trenutku izvukao. Dakle, naša liga cijelo vrijeme izgleda kao poluamaterska. Jedina je razlika što sada postoje mehanizmi koji će natjerati klubove da se svedu u realne okvire.
Ono što je nama potrebno je strategija koja će usmjeriti hrvatski nogomet u mirnije vode.

Koji klubovi nemaju problema s isplatama?
Dinamo, Lokomotiva, Slaven Belupo i Rijeka su oni koji ispunjavaju svoje obveze. Sada je to postao i Hajduk. Njihovim igračima ne trebamo toliko pomagati koliko ostalima.

Koja je prednost ugovora o radu u odnosu na postojeći model u kojem su igrači obrtnici?
Ugovorima o radu će igrači biti puno bolje zaštićeni. Dobar je primjer u slučaj predstečajne nagodbe. Mi smo se morali izboriti za to da nogometaši uđu u prioritetnu skupinu jer po ovom statusu nisu radnici. Kad bi njihov status bio radno-pravni oni bi odmah u startu bili u prioritetnoj skupini, kao i čistačice i svi stali zaposlenici kluba. Ovako, oni nisu bili prvi u redu.

Povećavaju li ugovori o radu troškove klubova?
Nije ideja povećavati troškove već potpisivati realne ugovore. Pokušat ću dati neke konkretne brojke u bruto iznosima; dakle, uzmimo prosječnu plaću nogometaša naše lige ako isključimo one s najvišim primanjima, a ona je bruto nešto iznad 18.000 kuna. Po ugovoru o radu tako je bruto 2 – 18.752 kn, a netto igraču 10.128 kn, s uplatom u mirovinski fond od 3.200 kn. Tako bi porez klubu iznosio 8,623 kn.

Ako se računa po samostalnoj djelatnosti, kao što je većinom sada, onda od 18,752 kn bruto igrač dobije 9,564 kn. Klub bi platio PDV 3,750 kn (41%), a ostala bi davanja bila na igraču u iznosu od 5,435 (59%).
Dakle, u prvom slučaju klub plaća 8,623 kuna poreza, a u drugom slučaju igrač i klub zajdno plaćaju gotovo tisuću kuna više.

Zašto onda klubovi i dalje inzistiraju na starom modelu?
Pa jer u drugom slučaju klub plaća manje, ali se ukupno plaća više. Pravi problem nastaje ako igrač ne dobije plaću. Tada on i dalje mora platiti ovih 5,435 kn svaki mjesec kao samostalni obrtnik. Time uplaćuješ i samo 1500 kn za mirovine i na kraju si kao crkveni miš.

389842,389724,389234,388551
Kakva je praksa iz inozemstva, pogotovo lige iz EU?
Nigdje u EU, osim u Hrvatskoj, nemamo samostalnu djelatnost. Svugdje su ugovori o radu, tržište je uređeno. Obrti su relikt našeg društva, koji je usput i plodno tlo za malverzacije.

Jesu li ugovori o radu korak unazad? Nisu li ugovori o radu bili razlog velikih dugova Croatie, Hajduka i ostalih krajem prošlog stoljeća?
Odvelo ih je nesavjesno poslovanje ne ugovori o radu. Ugovori se moraju dovesti u realne okvire. Da li je više kriv klub koji obeća pa ne može ispuniti obećano ili igrač koji je potpisao ugovor, ne dobiva plaću i osobnom imovinom garantira za neispunjavanje obveza od strane kluba?!