Božidar Maljković je vrlo mlad došao u Jugoplastiku, imao je samo 34 godine i većina igrača nikada nije čula za njega. Tih su se godina u razgovoru za Sportklub prisjetili sam Božo Maljković i Dino Rađa...

RAĐA: Nisam nikad čuo za njega, ali na prvom treningu mi je sve bilo jasno. Božo je najbolji trener s kojim sam ikad radio. Znam samo da se najviše derao na Tonija Kukoča i mene, to mi nije bilo drago na početku, ali kasnije sam shvatio da ako trener što više viče na tebe da te smatra odličnim igračem.

MALJKOVIĆ: Kao trener sam zaista tražio puno od igrača, a pogotovo to mogu reći za razdbolje kada sam bio u Jugoplastici. Dečki su nakon dvije godine bili kao komandosi, svaki trening su davali 100 posto i nevjerojatno sam ponosan na tu momčad. Hajduk je uvijek prvi klub u Splitu, ali u vrijeme kada je Jugoplastika dominirala europskom košarkom to se malo promijenilo.

RAĐA: Mi smo bili kao Beatlesi. Bilo gdje da smo došli su nas dočekali kao zvijezde, tako je bilo i u Splitu. Zaista prekrasan osjećaj.

MALJKOVIĆ: U to vrijeme su Gripe zaista bile hit mjesto. Tamo su dolazili Oliver, Đorđe Balašević, Zorica Kondža i mnogi drugi, ali ja sam ipak trebao mir koji sam nalazio na Firulama. U Splitu sam doživio zaista mnoge lijepe stvari, ali i jednu jako lošu. Naime, Ivan Kapetanović vodio me na janjetinu na Klis i dobro da sam preživio taj dan. Mladi luk nije bio dobro očišćen te mi je zapeo u grlu i mislim da su me samo sekunde dijelile do smrti, ali na kraju se sve dobro završilo. Bez obzira na tu situaciju, Split i Dalmacija imaju nešto specijalno i zauvijek će mi ostati u lijepom sjećanju.

>> CIJELI RAZGOVOR POGLEDAJTE OVDJE