Sušić nije tip koji rado govori o taktici i o brojkama kojom bi je objasnio. Možda je to i zato jer je teško numerički opisati formaciju ove reprezentacije, ali dosad je u gotovo svim utakmicama u napad postao svoja dva, i zapravo jedina, napadača, Edina Džeku i Vedada Ibiševića. Iza njih stoji vezni red u obliku dijamanta, sa Zvjezdanom Misimovićem odmah iza napadačkog dvojca. Miralem Pjanić zauzimao je mjesto desnog veznog, a Senad Lulić lijevog, dok je Haris Medunjanin nominalno postavljen kao zadnji vezni. S toliko napadačkog potencijala, Zmajevi su reprezentacija koja je vrlo opasna kada ima posjed lopte i kada kontrolira igru.

No njihov je stil kao mač s dvije oštrice. I sam je Sušić priznao kako mu je kadar tanak, kako se pojavljuje velike razlike u kvaliteti kada mora birati izvan jezgre od 10 do 12 igrača. Upravo zbog toga, morao je puno improvizirati te pronalaziti metode kako uklopiti najbolje igrače zajedno na terenu. Igrači koji imaju iste ili slične karakteristika – Lulić i Salihović, Pjanić i Misimović te Džeko i Ibišević – često kao da smetaju jedni drugima te zato imaju smanjeni učinak na terenu. Upravo zbog toga, Bosna je dosad znala izgledati naivno i neorganizirano.

To je direktan uzrok jednog od dva najveća problema ove reprezentacije. Naime, momčad je vrlo nebalansirana, pogotovo u fazi obrane. Kada je kadar popunjen s tolikim brojem kreativnih i napadački ustrojenih igrača, to znači da se gubi stabilnost pozadi, pogotovo kada prema naprijed jurnu Pjanić, Misimović ili Ibišević te tako stvore velike rupe pozadi. Drugi je veliki problem činjenica da ova momčad nema pravog zadnjeg veznog, igrača koji bi donio stabilnost.

Otkad je povlačenje u mirovinu obznanio igrač CSKA Elvir Rahimić, Sušić je ponovo prisiljen na improvizaciju. Medunjanin, koji je svojevremeno osvojio Europsko prvenstvo U-21 u dresu Nizozemske, prije nego što se prebacio u redove BiH, svakako je moguće rješenje, ali on je više centralni vezni igrač koji nije vrhunski po pitanju defanzivnih zadataka. Nijedan igrač ne može popuniti ovo mjesto na zadovoljavajući način, a zbog toga će trpjeti obrana, pogotovo jer je popunjena s dva prilično spora centralna braniča – Emirom Spahićem i Erminom Bičakčićem.

Kada su igrali protiv momčadi koje su dobro organizirane i disciplinirane – poput Argentine, SAD-a ili čak Egipta ove veljače – ova je reprezentacija imala problema kada su trebali osvajati posjed lopte te zaustavljati kontranapade. Zbog toga će priprema biti ključna za Sušića, pogotovo za utakmice protiv Argentine i Nigerije. Inače tvrdoglav čovjek, čini se da i on polako uviđa druge mogućnosti, a pogotovo činjenicu da bi igrati s dva napadača protiv Argentine bilo samoubojstvo. Tijekom prošlih kvalifikacija za Euro 2012 često je eksperimentirao s formacijom 4-2-3-1, čime je umalo došao do rezultata u Parizu, gdje Bosni nije sviran dvojbeni 11-erac u posljednjim minutama susreta.

Tada je Rahimić bio važan igrač u sredini terena, ali njega za ovo natjecanje nema. Sušić je zato na mjestu zadnjeg veznog testirao Salihovića, Zahirovića (kojeg nema među 23 pozvana igrača), te još nekolicinu igrača, ali bez nekog rješenja. Moguće je rješenje pronašao u mladom Muhamedu Bešiću, igraču Ferencvarosa, koji je rođen u Njemačkoj. Drugo rješenje mogao bi biti Sead Kolašinac, koji u Schalkeu igra na mjestu lijevog beka.
Bilo kako bilo, Sušić će morati pronaći nova rješenja i biti pragmatičniji u postavljanju igre, ako se sjetimo koliko je lako Argentina pobijedila BiH rezultatom 2:0, krajem prošle godine u St. Louisu. Vremena je sve manje pa se mogu očekivati nove improvizacije i, naravno, nesavršenosti u sustavu.