U manje od mjesec dana 80-godišnji Dietmar Hopp prošao je put od jedne od najomraženijih osoba u njemačkom nogometu do potencijalnog njemačkog i globalnog heroja.

Naime njemačka biofarmaceutska kompanija CureVac sa sjedištem u Tübingenu bavi se razvojem cjepiva i terapija za liječenje raka i drugih rijetkih bolesti temeljenih na glasničkoj RNA (mRNK), molekuli ribonukleinske kiseline koja sudjeluje u izgradnji proteina. Kompanija je u zadnjem desetljeću ostvarila široku suradnju s mnogima iz branše, a u njih je investirala i Zaklada Bill & Melinda Gates. Prema riječima sad već bivšeg CureVacovog glavnog izvršnog direktora Daniela Menichella, u siječnju ove godine su, čim su dobili uzorak virusa, počeli raditi na razvoju cjepiva za koronavirus i nadaju se da će do ranog ljeta imati cjepivo spremno za klinička testiranja. U jeku utrke za što brži razvoj cjepiva protiv koronavirusa kompanija iz Badena-Württemberga je, u suradnji s državnim Institutom Paul Erlich, jedan od trenutnih predvodnika. Baš zbog toga tekst u njemačkom tjedniku Welt am Sonntag podigao je puno bure.

>>> EK nudi potporu njemačkoj tvrtki koju je Trump pokušao preoteti

Donald Trump pokušao je osigurati ekskluzivna prava na cjepivo, ali...

Welt am Sonntag citirao je anonimni izvor iz njemačke vlade koji je tvrdio da je Donald Trump pokušao osigurati ekskluzivna prava na buduće cjepivo za SAD. Naime 2. ožujka je Daniel Menichella, kao predstavnik jedine neameričke kompanije, sudjelovao na skupu o koronavirusu u Bijeloj kući. Prema anonimnom izvoru, predsjednik Trump nakon skupa ponudio je kupiti kompaniju za milijardu dolara. Nakon izlaska priče američki ambasador u Njemačkoj Richard Grenell zanijekao je njenu istinitost. Isto je 16. ožujka službeno napravio CureVac. U kompaniji se u međuvremenu dogodila promjena u vodstvu. Tako je 11. ožujka Daniel Menichella prestao biti izvršni predsjednik kompanije, a zamijenio ga je jedan od osnivača, Ingmar Hoerr. Iz kompanije nisu dali nikakvo obrazloženje nagle promjene. Nekoliko dana kasnije Hoerr je privremeno odstupio zbog zdravstvenih razloga, jedino objašnjenje bilo je da se ne radi o koronavirusu, a privremeno ga je zamijenio Franz-Werner Haas te također tvrdi da nije postojala Trumpova ponuda 'ni za kompaniju ni za tehnologiju'.

No nekoliko ministara njemačke vlade dalo je izjave koje se mogu tretirati kao indirektne potvrde da je Trumpov pokušaj preuzimanja CureVaca stvarno postojao.

Ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer prošle nedjelje izjavio je: 'Tijekom dana od nekoliko predstavnika vlade čuo sam da je to istina. Razgovarat ćemo o tome na kriznom odboru u ponedjeljak.'

Situaciju je komentirao i ministar vanjskih poslova Heiko Mass:

'Njemački znanstvenici su među vodećima u razvoju cjepiva i lijekova, pri čemu surađuju s kolegama širom svijeta. Ne možemo dozvoliti da netko drugi prisvoji njihova dostignuća samo za sebe. Ovaj virus možemo pobijediti samo zajedno, ne radeći jedni protiv drugih.'

Ministar zdravstva Jens Spahn rekao je da preuzimanje nikad nije bila opcija i da ministarstvo s kompanijom u zadnja dva tjedna vodi vrlo produktivne razgovore. Ministar gospodarstva Peter Altmaier snažno je istaknuo da Njemačka nije na prodaju.

Angela Merkel izbjegla se direktno osvrnuti na priču o američkom pokušaju preuzimanja, samo je u ponedjeljak 16. ožujka izjavila da je slučaj zatvoren i da se savezna vlada pozabavila njime čim se javio. Der Spiegel je u članku o utrci u razvoju cjepiva za svoje izdanje na engleskom istaknuo da nikad nije ni postojala prijetnja američkog preuzimanja kompanije. Ministarstvo gospodarstva ima pravo kontrolirati prodaje kompanija vlasnicima izvan EU-a i, ukoliko je potrebno, pogotovo ako se radi o nacionalnoj ili europskoj sigurnosti, blokirati ih. A Der Spiegelovi izvori u Berlinu istaknuli su da se cjepivo za koronavirus sasvim sigurno tretira kao pitanje nacionalne sigurnosti. Isto je istaknula glasnogovornica ministarstva gospodarstva i nadodala da Berlin ima 'jasan interes u proizvodnji cjepiva u Njemačkoj i Europi', a glasnogovornica ministarstva obrazovanja i znanosti rekla je da su zbog toga nedavno znatno povećali dostupna financijska sredstva za razvoj.

U priču se uključila i Europska komisija s 80 milijuna eura potpore

U ponedjeljak se u priču uključila i Europska komisija. Ponudila je CureVacu 80 milijuna eura potpore u obliku jamstva EU-a za jednakovrijedan zajam EIB-a koji se trenutno razmatra. 'U ovoj krizi od najveće je važnosti da podržimo naše vodeće istraživače i tehnološke kompanije. Odlučni smo osigurati CureVacu financiranje koje mu je potrebno kako bi ubrzao razvoj i proizvodnju cjepiva. Ponosna sam što imamo vodeće kompanije poput CureVaca u Europskoj uniji. Njihov je dom ovdje, ali od njihova cjepiva korist će imati svi, u Europi i izvan nje', izjavila je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen.

Uz mnogo političara i novinara, oglasio se Dietmar Hopp, glavni investitor i preko svoje kompanije Dievini Hopp BioTech Holding vlasnik 80 posto dionica CureVaca. 'Imam dva cilja kojima sam posvećen. Zaštititi ljude od infekcija, razviti bolje načine liječenja i, idealno, izliječiti ljude širom svijeta, ali i razviti infrastrukturu za održivo i inovativno poslovanje u Njemačkoj. Ako, kako se nadamo, uskoro razvijemo cjepivo za koronavirus, njime ćemo moći pomoći i zaštititi ljude širom svijeta, a ne samo jednog njegovog dijela.'

U skladu s pristupom 'ponuda preuzimanja nikad nije postojala', Friedrich von Bohlen, član uprave Hoppove tvrtke Dievini, protumačio je izjavu kao općenito vezanu uz hipotetsku situaciju, ne konkretnu ponudu. No Hopp je za prilikom intervjua za Sport 1 bio znatno direktniji:

'Meni je samorazumljivo da njemačka kompanija ne može razviti cjepivo koje bi se koristilo ekskluzivno u SAD-u. Ne mogu to prihvatiti. Nikad nisam razgovarao s gospodinom Trumpom. On je razgovarao s predstavnicima kompanije koji su me o tome odmah obavijestili i pitali za mišljenje. Odmah sam znao - nema šanse.' Nadodao je kako se nada da će cjepivo proći sva potrebna testiranja i biti spremno za upotrebu do jeseni.

Hopp je tako drugi put u kratkom vremenu postao velika medijska tema u Njemačkoj, niti mjesec dana nakon događaja na utakmici Hoffenheima i Bayerna.

Hopp počeo ulagati u nogomet 1990. godine

Dietmar Hopp je 1990. godine počeo ulagati u nogometni klub TSG 1899 Hoffenheim, za koji je u mladosti i nastupao. Smješten u istoimenom naselju s nešto manje od 3300 stanovnika pored gradića Sinsheima, blizu daleko poznatijeg Heidelberga, klub je tada igrao u najnižim razredima njemačkog ligaškog nogometa. Sustavnim ulaganjem, koje je uključivalo izgradnju Dietmar-Hopp-Stadiona 1999. godine, klub je napredovao do Južne regionalne lige, tada trećeg razreda njemačkog klupskog nogometa. Godine 2005. pokrenuo je inicijativu spajanja TSG 1899 Hoffenheima s još dva nogometna kluba, FC-om Astoria Walldorf i SV-om Sandhausen, kako bi se stvorio FC Heidelberg 06, koji bi, uz izgradnju potrebne infrastrukture, mogao predstavljati cijelu regiju u Bundesligi. Nakon što je zbog otpora tih dvaju klubova i nesuglasica oko lokacije budućeg stadiona propao taj pokušaj Hopp je krenuo intenzivno ulagati u Hoffenheim kako bi se probio u Bundesligu. Godine 2006. pokrenuo je izgradnju novog klupskog stadiona za 30.000 gledatelja, Rhein-Neckar-Arene, i u njega uložio svojih 100 milijuna eura. Hoffenheim je izborio ulazak u Bundesligu 2008. godine, a od siječnja 2009. zaigrao je na novom stadionu. Nakon što je u sezoni 2016./17. završio kao četvrti, sljedeće je sezone klub prvi put zaigrao u europskim natjecanjima. Nakon ispadanja od Liverpoola u doigravanju za Ligu prvaka završio je u skupini Europske lige. Sezonu kasnije igrao je u skupini Lige prvaka.

Kako je Hopp uspio postati većinski vlasnik Hoffenheima

U prosincu 2014. godine Deutsche Fußball Liga donijela je odluku kojom je Hoppu omogućila preuzimanje većinskog vlasništva nad Hoffenheimom, što je za privatne investitore omogućeno ako barem dvadeset godina ulažu u klub. Većinskim je vlasnikom postao u veljači 2015. godine, nakon što je dobio jednoglasnu podršku na skupštini članova kluba. Time je postao prva privatna osoba koja je većinski vlasnik nekog nogometnog kluba u Njemačkoj. Procjenjuje se da je do tada uložio u njega oko 350 milijuna eura.

U njemačkoj nogometnoj kulturi, koja pravilo 50%+1, što garantira da klubovi ostaju u vlasništvu svojih članova, tretira gotovo kao svetinju i u kojoj se s velikom podozrivošću gleda na privatne ulagače u nogometne klubove, bilo je izvjesno da će Hopp i Hoffenheim, ili Hoppenheim, kako se klub nekad rugajući nazivalo, izazvati veliki otpor. Hoppa su kritizirali neki istaknuti članovi uprava, poput Christiana Heidela, tada iz Mainza, ili Hans-Joachima Watzkea, direktora Borussije Dortmund. Posebno žučan bio je sukob s Heidelom. Nakon što je 2007. navodno izjavio kako je šteta da klub poput Hoffenheima zauzima jedno od 36 mjesta u njemačkom klupskom nogometu Hopp je žestoko uzvratio. Okarakterizirao je Heidelove riječi kao oblik diskriminacije, ciljane difamacije kluba koja može potaknuti na nasilje, i zatražio od Njemačkog nogometnog saveza da taj oblik diskriminacije tretira jednako ozbiljno poput rasizma u nogometu. Savez je tada odbio njegovu tužbu.

Protiv njega su vrlo glasno i često protestirali navijači njemačkih klubova, često transparentom na kojemu se njegov lik nalazi unutar nišana. Posebno žučan odnos ima s navijačima Borussije Dortmund. U kolovozu 2011. godine gostujući navijač Borussije Dortmund prijavio je policiji da je patio od problema sa sluhom zbog razglasa na utakmici s Hoffenheimom. Kako se ispostavilo, zaposlenik Hoffenheima postavio je pod gostujuću tribinu razglas i aktivirao ga kad god su gostujući navijači počeli vrijeđati Hoppa. Branio se da nije shvatio koliku buku može proizvesti i da je sve smišljeno kao šala. Klub ga je kaznio i kasnije priznao da se razglas u tu svrhu koristio na barem pet utakmica, a uprava kluba tvrdila je da o tome ništa nije znala. Sukobi s navijačima Borussije Dortmund traju i zadnjih godina. Prošle sezone Hopp je, na temelju materijala prikupljenog tajno postavljenim kamerama i mikrofonima na gostujućoj tribini, tužio petoricu Borussijinih navijača zbog vrijeđanja. Zbog prijašnjih incidenata navijači dortmundskog kluba su kolektivno kažnjeni zabranom dolaska u Hoffenheim na tri utakmice, ali je kazna suspendirana. Ove sezone izvjesili su transparent kojim su opet vrijeđali Hoppa i ujedno mu poručili da ih nije briga za sada izglednu i stvarnu zabranu gostovanja u Hoffenheimu.

Situacija s navijačima eskalirala je 29. veljače ove godine, kada je na Rhein-Neckar-Areni gostovao Bayern. Bayernovi navijači, vjerojatno potaknuti među ostalim kolektivnom kaznom za navijače Borussije Dortmund, u 77. minuti podigli su transparent kojim su vrijeđali Hoppa. Utakmica je zatim prekinuta po protokolu za rasizam. Trener i igrači Bayerna molili su svoje navijače da spuste transparent, a prisutni članovi uprave njemačkog prvaka pružili su potporu Hoppu. Nakon ukupno tri prekida utakmica se nastavila na način da su se igrači obje momčadi dodavali loptom. Budući da je Bayern do tada već vodio 0:6, to je bilo potpuno rezultatski nebitno, no svakako se radilo o jednoj od bizarnijih scena s nogometnih utakmica. O cijeloj situaciji, kao i o Bayernovom priopćenju nakon utakmice u kojem koristi pojam šačica idiota, puno se pisalo i u hrvatskim medijima (osobno je mišljenje autora da se sve uključene strane ponašaju potpuno besmisleno), no pitanje je kako će svi oni gledati na stvar iz nove perspektive.

Hrvatski reprezentativac Andrej Kramarić je i prije stao u obranu vlasnika svog kluba, a kada je ova tema u pitanju, za tportal je izjavio:

'Nisam nikad imao neki osobni, odnosno privatni kontakt s njime. No puno smo puta razgovarali, družili se na klupskim sastancima. Osim toga, nakon svake domaće utakmice dođe do nas u svlačionicu i uvijek je zadovoljan. To jest stalno nam govori o našim dostignućima te možeš vidjeti koliko je sav u brojkama. Jednostavno se može zaključiti da je genijalac, jer drugačiji je od nas, 'običnih' ljudi. I zato sam nedavno ostao zgranut kada su ga navijači Bayerna vrijeđali. A o čovjeku nemaju pojma. Osim što je znanstvenik, Hopp je vrlo plemenit čovjek koji je godinama pomagao sveučilištima, milijune je poklanjao siromašnima, bolesnima, nemoćnima, djeci. I žalosno je da nam se morala dogoditi ovakva drama, u kojoj nitko nema pojma što napraviti, dok se on nudi cijelom svijetu, pa da oni 'pametnjakovići', koji su mu svašta ružno vikali, shvate o kakvom je čovjeku riječ. Njegova je želja iskrena, dobronamjerna, u to sam maksimalno siguran, i zato mogu reći, s ponosom, da sam sretan što ga poznajem', kazao je Kramarić, a koji dane u Njemačkoj, kao i mnogi, provodi u samoizolaciji.

'Nije važan dojam o meni, važno je da kompanija pobere plodove za 15 godina ozbiljnog istraživanja, uz mnoge probleme s kojima se suočavala. Nikad nisam sumnjao u njih, financirao sam ih i dobar je osjećaj vidjeti da su uspješni', odgovorio je Hopp na pitanje bi li mu uspjeh cjepiva bio posebna satisfakcija s obzirom na uvrede s tribina.

Dietmar Hopp, sin seoskog učitelja koji je svoj put započeo u IBM-u

Dietmar Hopp rođen je 1940. godine u Heidelbergu, a odrastao je u Hoffenheimu. Otac mu je bio seoski učitelj, ali i Truppführer u SA-u, koji je predvodio uništenje sinagoge za vrijeme Kristalne noći. Podaci o tome u javnost su izašli 2005. godine, kada je Hopp sa svojim bratom Rüdigerom i sestrom Carolom financirao njemačko izdanje autobiografske knjige Fredericka Raymesa i Menachema Mayera, braće koja su kao djeca s roditeljima istjerani iz svoje kuće jer su bili Židovi, no preživjeli su rat i kasnije se razdvojili te završili na različitim stranama svijeta prije nego što su se ponovno susreli. Hoppovi su kasnije financirali i dokumentarni film o braći, izašao 2007. godine.

Hopp je po završetku studija u Karlsruheu postao inženjer telekomunikacija i 1966. godine zaposlio se u IBM-u, u kojem je radio na razvoju softvera i kao konzultant. Godine 1972. s još petoro bivših zaposlenika IBM-a osnovao je kompaniju System Analysis and Program Development (SAP), danas treću najveću IT kompaniju. Godine 1988. kompanija je izašla na burzu, a Hopp je od tada do 1998. služio kao njen izvršni direktor. U upravljačkim strukturama ostao je do 2010. godine, kada se povukao i zadržao 10 posto kompanijinih dionica u svom vlasništvu. Godine 1995. pokrenuo je zakladu za financiranje neprofitnih projekata u sportu, obrazovanju, medicini i drugim socijalnim aktivnostima. Do 2019. godine preko nje je podijelio više od 800 milijuna eura, većinom za projekte u regiji Rhine-Neckar. Od povlačenja iz uprave SAP-a postao je aktivniji kao investitor, pa je tako 2012. godine investirao u CureVac. Prema Forbesu, 2019. godine bio je 96. najbogatiji čovjek na svijetu i osmi najbogatiji čovjek u Njemačkoj.