Do prije godinu dana samo su rijetki poznavatelji atletike znali za Saru Kolak koja je prije početka ove sezone mogla samo sanjati daljine veće od 60 metara. Naime, njezin najbolji rezultat do početka ove sezone bio je 57.79 metara. A 18. kolovoza 2016. ušla je u povijesne knjige novim osobnim i, naravno, hrvatskim rekordom od 66.18 metara kojim je zadivila svijet i u velikom stilu osvojila olimpijsko zlato. Čak pet puta Sara je u kratkom periodu popravila osobni rekord u bacanju koplja, uz dodatak kako je to uspjela dva dana u nizu na olimpijskom stadionu u Riju. Priča za snimiti film!

Do prije godinu dana o Sari se tek znalo da je članica Atletskog kluba Kvarner u Rijeci gdje i studira, a atletikom se počela baviti u varaždinskom Atletskom klubu Sloboda. Tko je Sara Kolak, upitali su se mnogi nakon što je postala zlatna olimpijka?

Atletikom se počela baviti kao djevojčica od 12 godina kada ju je na trening u Atletski klub Sloboda iz Varaždina – udaljenog 25 km od njezina rodnog Ludbrega - doveo trener tjelesnog odgoja nakon što je kao sedmašica daleko najdalje bacala lopticu u Erste Plavoj ligi, natjecanju za djecu (simulacija bacanja kugle za djecu).

'Kad sam s trenerom tjelesnog stigla na stadion u Varaždin, odmah su mi u ruke dali koplje. Nisam imala pravo izbora, ali ispalo je dobro', kazala je jednom prilikom Sara.

Sudbina je očito tako željela jer, eto, koplje joj je sasvim slučajno trener stavio u ruke, a ostalo je povijest...

Prvi trener u AK-u Sloboda Sari je bio Stjepan Novoselec i u prve dvije godine, kada je počela učiti tajne bacanja koplja, rezultati – kako su nam rekli u njezinu matičnom klubu AK Sloboda – 'nisu bili previše vidljivi'.

Međutim, u tom razdoblju od 2008. do 2012. kada se Sara 'potpuno zaljubila u atletiku i sebe pronašla u bacanju koplja', ključnu ulogu odigrali su njezini roditelji koji su je svakodnevno vozili na trening (50 km svaki dan) i bili joj najveća podrška. Zato je sa suzama u očima Sara u kamere HTV-a poručila:

'Mama, tata, zlato dolazi doma!'.

Samo Sara i njezina obitelj, pogotovo mama Aleksandra koja je bila rukometna golmanica i prenijela je na kćer ljubav prema sportu, znaju koliko je u toj rečenici sažeto suza, znoja i odricanja.

Međutim, Sarinim odlaskom u Rijeku 2012. u Atletski klub Kvarner, gdje je upisala studij na Poslovnoj akademiji, kreće i njezin strelovit napredak koji je doživio vrhunac puno brže nego je i sama mogla sanjati…

Nakon što je Sara uzela olimpijsko zlato u Ludbregu i Varaždinu, slavlje je trajalo do jutarnjih sati:

'jako smo ponosni na svoju pucu (djevojku). Naporno je radila, imala je tešku ozljedu i vratila se još bolja. Čudo se dogodilo i imamo olimpijsko zlato', rekli su nam uglas u AK-u Sloboda.

Naporan rad s trenerom Andrejem Hajnšekom, slovenskim stručnjakom, od Sare je napravio jednu od najboljih bacačica Europe u vrlo kratkom periodu. Napredak kakav se u svijetu vrhunske atletike rijetko viđa!

Podsjetimo, simpatična Ludbrežanka – koja iza sebe ima tešku ozljedu ramena – prošla je pravi pakao od 15 mjeseci mukotrpne rehabilitacije. I onda, u ožujku ove godine na Otvorenom prvenstvu Slovenije u Ptuju kreće njezin uspon. Prvi puta u životu prebacila je čarobnu granicu od 60 metara (60,24 m) što je bio novi hrvatski rekord. Ubrzo nakon toga, na Zimskom otvorenom bacačkom prvenstvu u Splitu postala je priča dana nakon što je sa 62,75 metara izborila plasman u Rio.

Ali to nije sve. Svakog mjeseca je sve više napredovala, a operirano rame bilo je sve snažnije pa je tako snažna i jako uporna Sara početkom srpnja na Europskom prvenstvu u Amsterdamu koplje bacila 63.50 metara što joj je donijelo brončanu medalju. Tog dana i površni poznavatelji sporta čuli su za Saru Kolak, ali nitko – osim nje i trenera – nije se mogao nadati ovakvom čudu u Riju.

'Ja još ne vjerujem. Zaslužila jesam, borila se jesam. Pokazala sam da sam sposobna za borbu i da se mogu boriti s najboljima. Iskreno, kad uđeš u finale bilo kojeg natjecanja, mora ti biti cilj medalja. Uvijek ti to mora biti cilj. Zato se borimo. Cilj mi je bio popraviti rekord, htjela sam baciti 65 metara, ali ovo je bilo jako daleko!', kazala je nakon senzacionalnog prvog mjesta i ukupno devete medalje za Hrvatsku na Ljetnim olimpijskim igrama u Rio de Janeiru.

I još je dodala:

'nikad ne bacam više na treningu nego na natjecanju. Zahvalila bih se svom treneru koji sad plače kao nikad u životu'.

I trener Andrej Hajnšek, koji najbolje zna što je Sara prošla posljednjih godina, je vrlo emotivno sa suzama u očima proživljavao zlatnu medalju. San je postao stvarnost u svega dva luda dana u Riju…

'Ima puno odricanja, sport je takav. Da nema mojih roditelja, ne bih uspjela, da nema trenera i svih koji su navijali za mene, ne bih bila tu. Treba gristi i ne treba se predavati. Bit će još više odricanja i ovo je jako veliki motiv za dalje. Rezultat je tu, trener mi je tata broj 2, brine o meni od 0 do 24 i ima olimpijsku pobjednicu. Nismo to očekivali, znam koliko smo se mučili. I znam da dolje svi Slovenci feštaju, blagoslovljena sam jer imam takve ljude oko sebe', kazao je Hajnšek koji sa Sarom većinu treninga obavlja u Sloveniji, u Novoj Gorici gdje imaju savršene uvjete. Nakon slavlja otišao je korak dalje kazavši kako 'bi se kladio da će Sara jednog dana srušiti svjetski rekord'. Eto koliko vjeruje u nju...

Međutim, Sara je postala priča dana i zbog otkačene frizure koju joj je napravila njezina velika prijateljica Sandra Perković. Uostalom, emotivna poruka koju je Sandra Perković napisala o Sari na društvenim mrežama dovoljno govori.

'Jedna je Sandra Perković, jedna i jedina. To je legenda i kraljica hrvatskog i svjetskog sporta. Ja sam još tu, ja moram puno raditi. Nisam još svjesna ovog. Odgovaramo si Sandra i ja, super smo si, jedna je Sandra. Ja sam Sara', kazala je vidno uzbuđena Sara nakon što je s najbližima proslavila zlato.

Samo rijetki znaju da je upravo Sandra Perković prije četiri godine uzela pod svoje nadarenu bacačicu koplja 'u kojoj je prepoznala pobjednicu.' Tada joj je pomogla tako da joj je kupila vrhunsko koplje od ugljikovih vlakana vrijedno više od 1000 eura te joj, naravno, dala i nekoliko korisnih savjeta od kojih je najvrjedniji onaj da 'uživa u svakom trenutku i da se opusti'.

Bio je to zlata vrijedan savjet!