Nervoza? Napetost možda? Moglo bi se to i tako opisati iako su svi u hrvatskoj reprezentaciji, od izbornika, preko članova stručnog stožera do igrača tvrde kako su u potpunosti opušteni. No, teško je izbjeći taj 'naboj', ipak je to prva utakmica na EP-u koje se igra doma, u Splitu, u Hrvatskoj, pa onda još i protiv Srbije. Tko kaže da mu je svejedno - ne govori istinu! 

Više od 11.000 navijača nosit će naše rukometaše, velika je to prednost, ali u isto vrijeme i teret. Razočarati ne smiju, o porazu da ne govorimo. Nitko niti ne pomišlja na takav rasplet.

Izbornik Lino Červar pokušava smiriti strasti, svima je jasno da je ova Hrvatska od Srbije bolja za pet, šest, možda i više golova. No, sve to treba pokazati i dokazati na terenu, od priče nema nikakve koristi. Červar je taj koji mora smiriti i pripremiti igrače, no kako se on nosi s tolikim pritiskom? Pije li možda Normabele?

'Ha, ha... Ili možda dvije loze?', uzvratio je na 'provokaciju' dobro raspoloženi Lino i dodao:

'Svaki trener ima svoj pristup. Koncentracija prije utakmice je najvažnija, na maksimumu je... Ja moram imati svoj mir, da mogu pokazati igračima da mi je stalo do pobjede, da njih usmjerim prema tome. Ja sam takav, tražim puno, znam da im je teško sa mnom. A siguran sam da će neki i odahnuti kad odem...'

Na klupi za vrijeme utakmice nema mira. Dapače, pretrči i proskače Červar gotovo koliko i njegovi igrači na terenu...

'Ne mogu ja biti mrtvo puhalo na klupi. Moram biti 'unutra', pokazati igračima da mi je stalo. Osjete i oni to. To sam ja, to je moj stil, ne mogu pobjeći od toga', 'opravdavao' se Červar.

Utakmica sa Srbijom Lini Červaru će biti 160. na klupi Hrvatske. Ujedno i prva službena utakmica nakon osam godina pauze, od EP-a 2010. godine u Austriji.

'Da, 160. utakmica... To nije malo, znači da ipak nešto znam', kazao je Lino kojeg i dalje 'kopka' svjetsko srebro iz 2009. godine. I tada je Hrvatska prvi krug natjecanja igrala u Splitu. Što se promijenilo nakon svih tih godina?

'Ostario sam, ali još sam djetinjast, još sam znatiželjan, željan novih znanja... I dokle god me bude krasila ta posvećenost poslu, do tada ću biti trener. A ponosan sam i na to srebro koje smo te 2009. godine osvojili. Iako moram priznati da onda to nisam tako gledao', otkrio je Červar i zaključio:

'Činjenica je da su Francuzi osvojili više zlata od nas, ali ja se ne sramim svega što smo napravili.'

Jasno je svima da razloga za sram ili nezadovoljstvo jednostavno nema, no uoči početka EP-a ima Červar svojih problema. Prvi je Domagoj Duvnjak, koji se vraća nakon duge pauze zbog teške ozljede i operacije koljena.

'Domagoj Duvnjak je igrač koji nikada nije rekao 'ne' reprezentaciji. On kaže da ne može samo kad stvarno ne može i tu ćemo morati biti izrazito pažljivi u smislu njegovog opterećenja u igri. No, vjerujem da će s njim biti sve u redu', istaknuo je Červar kojeg pomalo brine nabrijavanje atmosfere uoči utakmice sa Srbijom.

'Emocije su povišene, a ja bih želio da moji momci sutra budu pravi. Prva utakmica je uvijek nešto posebno, sjećam se otvaranja SP-a 2009. godine kada nas je protiv Južne Koreje spasila samo splitska publika. Od koje očekujem veliku podršku i protiv Srbije', kaže Červar i za kraj napominje kako nikada nikome nije obećao osvajanje medalje, a u rukometu je 'pod normalno' da Hrvatska bude na postolju:

'Ne bih želio da to bude imperativ... Želim da se moji momci mogu opustiti i da na terenu pokažu sve što znaju. Naravno da bih ja htio do zlata, mi smo uvijek favoriti i ponekad nas ne zadovoljavaju ni treća mjesta. Ali, unatoč tome, ja se ne osjećam dovoljno hrabrim da kažem da ćemo biti zlatni. Moramo zaslužiti to na terenu pored toliko dobrih ekipa. Pitat će se tu nešto Francuze, Dance, Španjolce....