Proslavljeni golman hrvatske rukometne reprezentacije Vlado Šola danas radi kao trener u Kataru, a trenutačno za televizijsku kuću beIN sport komentira utakmice SP-a u Francuskoj
Tri utakmice, tri pobjede. Učinak je to hrvatske rukometne reprezentacije na startu Svjetskog prvenstva u Francuskoj. Izabranici Željka Babića svladali su Saudijsku Arabiju, Mađarsku i Bjelorusiju, no dojam je kako naša reprezentacija i dalje igra na silu. Nema tečnosti u napadu, obrana 5-1 u pojedinim trenucima prelako puca, a vanjska pucačka linija još nije namjestila ruku. Na kvalitetu smo dobili prve tri, trebali bi i Čile (srijeda, 18. siječnja, 20.45 sati), a najvažniju utakmicu u skupini igramo u petak (20. siječnja, 17.45 sati) s Njemačkom.
'Iskreno, meni naša igra uopće ne izgleda loše. Dapače, iz utakmice u utakmicu rastemo', javio se iz Katara Vlado Šola (48).
Proslavljeni golman hrvatske rukometne reprezentacije trenutačno ondje radi kao trener, ali i stručni komentator televizije beIN sport.
Ima Šola kao igrač olimpijsko zlato iz Atlante 1996., svjetsko zlato iz Portugala 2003. i još dva svjetska srebra, ima i europsku broncu, a bio je i u stručnom stožeru hrvatske reprezentacije koja je uzela broncu na Olimpijskim igrama u Londonu i broncu na EP-u u Srbiji. Kompetentnosti mu ne nedostaje, a evo kako vidi naše dosadašnje nastupe na SP-u. Pažljivo Šola prati sve naše utakmice, ako i ne stigne u izravnom prijenosu, tu su snimke.
'Evo, baš sam u miru pogledao snimku s Bjelorusima. Moj je dojam da nemamo razloga za zabrinutost. Sve smo utakmice prelomili na individualnu kvalitetu, svaki put netko od naših iskoči i povuče nas prema pobjedi', kaže Šola i nastavlja:
'Potegne Duvnjak, pa se pojavi Cindrić, pa nas s krila već tradicionalno poguraju Štrlek i Horvat. Napadački imamo širinu, još kad prorade šuteri. Nema razloga da ne bude dobro.'
Šoli optimizma, barem glede igre naše reprezentacije ne nedostaje. Kaže da je uočio jedan detalj...
'Vidim da je u igri prisutna filozofija Ivana Balića koji je cijelo vrijeme uz igrače. Igramo po osjećaju, po trenutnoj situaciji. I to me odmah podsjetilo na 2003. i 2004. godinu kad je Hrvatska igrala najljepši rukomet. Igrač koji ima loptu, ima i slobodu da odluči što će se i kako igrati. Imamo takve igrače, Duvnjaka i Cindrića, dečki su pokazali da to znaju i mogu odigrati, da imaju kreativnost. Takva igra može biti naša velika prednost, ali u isto vrijeme moramo imati i nekoliko uigranih akcija, izrađenih za vanjske šutere ili pivote', razmišlja Vlado Šola i dodaje:
'Domagoj Duvnjak je naš najbolji igrač i mora igrati u oba pravca, nema tu mjesta pričama o umoru. Pogotovo kad će se igrati najvažnije utakmice u nokaut fazi.' Naša obrana, bilo 5-1 ili 6-0, u nekim trenucima nije djelovala baš najbolje. Kao da nam nedostaje odlučnosti, čvrstoće. 'Nije bitno koju obranu igramo, važno je samo da smo agresivni. I tu je problem - mi igramo agresivno, izlazimo na vanjske igrače, ali izostaje kontakt! Ne radimo prekršaje! To tako ne ide, moramo razviti tu agresivnost, prekidati protivničke napade prekršajima. Kad to ne učiniš, otvaraš prostor za lake golove, a to nam se događalo na sve tri prve utakmice. No to je i pitanje koncentracije, obrana bi iz utakmice u utakmicu, nadam se, trebala biti sve bolja', razmišlja Vlado Šola.
U osmini finala križamo se sa skupinom D, a jedan od potencijalnih protivnika je i njegov Katar. Još je uvijek svjetski viceprvak, a pobijedio nas je i na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Bilo je 30:23.
'Da se razumijemo, na Olimpijskim igrama smo pobijedili sami sebe. A Katar je ostao bez golmana Gorana Stojanovića, ali još i važnije bez Žarka Markovića i Eldara Memiševića. To je za njih nenadoknadiv gubitak na vanjskim pozicijama. Sad moraju igrati brže, puno više griješe jer tehnički nisu tome dorasli. Konkretno, mislim da se Hrvatska ne smije previše zamarati potencijalnim protivnicima. Pa mi smo Hrvatska, neka se drugi prilagođavaju nama. Mi samo moramo igrati svoju igru i sve će doći na svoje', optimističan je Vlado Šola koji ima recept kako otići do kraja:
'Dojam je da naš stil igre ne odgovara mnogim reprezentacijama. Leže nam spore i teretne momčadi, poput Španjolaca, ali imamo odgovor i za ostale. To je naša igra u napadu sa sedam igrača. Tako smo na Olimpijskim igrama dobili Francuze, a čini mi se da ni Njemačkoj igra sedam na šest ne odgovara. Nitko od njih nema takve kreativce kao mi, Duvnjak i Cindrić u toj igri sa sedam igrača sjajno rade višak, to mora biti naša prednost. Napad sa sedam igrača je taktički plus ako imaš igrače koji to mogu odigrati, a mi ih imamo i to bi morali iskoristiti.'
