U Europi je praktički završen kompletan ljetni prijelazni rok, a kao što se predviđalo, i ovoga puta su na transfere između klubova potrošene milijarde eura. Nogometni svijet opet je doživio prelaske vrednije od 100 milijuna eura, pali su i neki rekordi, a na tržištu su bili i hrvatski igrači...
Prije 125 godina (1893.) zabilježen je prvi transfer nekog igrača za kojeg je isplaćena odšteta u novcu. Aston Villa je za 100 funti dovela napadača iz West Broma – Willyja Grovesa. Danas bi taj prelazak, ako gledamo inflaciju, vrijedio nešto manje od 12 tisuća funti (oko 13 tisuća eura), što je mizerna brojka jer se sada za nogometaše isplaćuju suludi milijunski iznosi, a najveći je u ovom trenutku onaj Neymarov od 222 milijuna eura, koliko je PSG prošlog ljeta iskeširao Barceloni.
I prije Grovesa igrači su mijenjali momčadi, ali klubovi su se u najboljem slučaju morali zadovoljiti pokojim prasetom, bačvom piva ili drvima za ogrjev. Dovođenje igrača za takvu vrstu robe nije ni danas strano u amaterskim ligama, pa tako i u Hrvatskoj (vjerovali ili ne, ima toga i dalje), ali to je neka druga, romantičnija priča.
Profesionalni nogomet u suvremeno doba odavno je postao strašan biznis pa se sada svaki prijelazni rok očekuje s nestrpljenjem, jer fanove diljem svijeta uzbuđuje takav 'umjetni' način građenja ekipe, kao da oni sami troše. Najvjerojatnije bi i Neymarov rekord bio već srušen ili bi klubovi potrošili znatno više (kao da ionako nisu dovoljno) da se ne boje financijskog fair-playa Uefe, što je barem malo obuzdalo vlasnike najbogatijih klubova Europe koji se ponašaju poput pijanih milijunaša, pardon milijardera.
5 najvećih transfera ljeta
Kao što smo rekli – Neymarovih 222 je preživjelo, ali dobili smo zato drugi i peti najveći transfer u povijesti 'najvažnije sporedne stvari na svijetu'. PSG je nakon jednogodišnje posudbe otkupio Kyliana Mbappea iz Monaca za 135 milijuna eura. Samo ta svota svrstala je taj prelazak na drugo mjesto svih vremena (prvi ovoga ljeta), ali taj transfer još je veći jer su Parižani za mladog Francuza platili godinu ranije 45 milijuna eura samo za posudbu – dakle ukupno ih je došao 180 milijuna eura.
Drugi ovoljetni prelazak izazvao je najviše pozornosti. Juventus je dobio stroj za golove, ali i dašak glamura kupnjom Cristiana Ronalda za 117 milijuna eura iz Reala. Nema veze to što su Portugalcu 33 godine - on će se isplatiti samo prodajom dresova, porastom broja gledatelja na tribinama, većim zanimanjem sponzora i rastom cijena TV prava jer je 'stara dama' došla u središte zanimanja.
Na trećoj poziciji imamo rekordera. Chelsea je platio Athletic Bilbau nevjerojatnih 80 milijuna eura za Kepu. Nitko još nije toliko dao za golmana, a zanimljivo je da je samo nekoliko dana ranije Liverpool na račun Rome isplatio tada rekordnih 62,5 milijuna eura za vratara Alissona Beckera. Do ove dvojice rekordna odšteta za golmana bila je ona iz 2001., kada je Gianluigi Buffon otišao iz Parme u Juventus za 52,88 milijuna eura.
Inače, najvećih pet transfera ovog prijelaznog roka zatvaraju krilni igrači - Thomas Lemar sa 70 milijuna eura (iz Monaca prema Atletico Madridu) te Riyad Mahrez sa 67,8 milijuna (iz Leicestera prema Manchester Cityju).
Najskuplji prelasci hrvatskih igrača
Prvo podsjećamo da je rekordna odšteta isplaćena za hrvatskog nogometaša ona za Matea Kovačića, kada je Real isplatio Interu 31 milijun eura (2015.). Izgledalo je da će taj iznos ove godine biti debelo nadmašen jer se spominjalo da se spremaju transferi Luke Modrića, Ivana Rakitića, Ivana Perišića, Marcela Brozovića, Ante Rebića... Ali sve je ostalo samo na priči, ostali su u svojim klubovima, a svote od 50 do čak 120 milijuna eura koje su se navodile tako se zasad nisu ostvarile. No to ne znači da se nije trgovalo Hrvatima.
Najviše se plaćalo za Nikolu Kalinića. Našem napadaču završila je posudba u Milanu pa je talijanski velikan imao obvezu otkupiti njegov ugovor od Fiorentine za 20 milijuna eura. To se dogodilo u srpnju da bi u kolovozu kontroverzni golgeter završio u madridskom Atleticu za 14,5 milijuna eura. Na drugom mjestu je reprezentativni stoper Duje Ćaleta-Car jer je za 19 milijuna eura Salzburg zamijenio Marseilleom.
Zatim su u najvećih pet hrvatskih transfera tri Dinamova sjajna posla. 'Modri' su maheri u prodavanju igrača koji se tek trebaju dokazati, ali za njih postižu nevjerojatne iznose, pa je tako branič Filip Benković za 14,5 milijuna eura otišao u Leicester, a maksimirski klub dobio je i po šest milijuna eura za veznjaka Antu Ćorića (Roma) i lijevog bočnog Bornu Sosu (Stuttgart).
Spomenimo da je Šime Vrsaljko Atletico zamijenio Interom, ali došao je na posudbu, iako su Talijani to zadovoljstvo platili 6,5 milijuna.
Odšteta između hrvatskih klubova gotovo nema
U Hrvatski Telekom Prvoj ligi klubovi se vode načelom 'kupi jeftino ili dovedi besplatno te prodaj što skuplje'. Prodaja igrača je glavni izvor financiranja pa velikih transfera između hrvatskih klubova gotovo da i nema. Svima je cilj igrača prodati preko granice, ali ponekad se odveže vreća pa jedan hrvatski klub plati onom drugom odštetu. To je napravio Dinamo kad je od Lokomotive kupio veznjaka Lovru Majera za 2,5 milijuna eura. Ostala milijunska pojačanja naši prvoligaši (čitaj Dinamo) tražili su u inozemstvu i poneko platili, kao recimo Dinamo Emira Dilavera poljskom Lechu (1,5 milijuna), Mislava Oršića korejskom Ulsanu (milijun)...
Pijani milijunaši iz Liga petice
Zna se da u Europi troše ponajviše klubovi iz Liga petica, a najviše se za odštete ovih vrućih mjeseci naplaćao Juventus – 256,9 milijuna eura. Slijedi PSG sa 186, pa Liverpool sa 182,2, zatim Real Madrid sa 145,75 te Chelsea sa 137. Naravno, momčadi iz najjačih europskih liga i zarađuju od prodaje igrača, a ove godine rekorder je Monaco koji je uprihodio 316,85 milijuna eura, slijedi Roma sa 150,2, Real sa 133,5, PSG sa 107, Juventus s 99,5... No većina velikana je u minusu što se tiče prihoda i rashoda kod prodaje, odnosno kupnje igrača, jedino Monaco u toj stavci ima nenormalan profit od 188,85 milijuna eura, iza njega je daleko ispod Athletic Bilbao s plusom od 52 milijuna eura, pa Lille s 51,3, Lyon s 48,5 i Swansea City s 44,1 milijun eura keša u blagajni.
U HT Prvoj ligi nitko nije do koljena Dinamu
U Hrvatskoj se zna da je što se tiče transfera Dinamo miljama daleko od svih konkurenata u domaćoj ligi. U Maksimiru dug niz godina rade fantastičan posao na prodaji igrača, što im jamči dominaciju u domaćim natjecanjima. U zadnje 22 godine u transferima su prodali nogometaša u vrijednosti većoj od 1,5 milijardi kuna. Ne, nije greška! I ovaj prijelazni rok Dinamo je među 50 klubova u Europi po zaradi od transfera, a prema izvorima Transfermarkta, na račun hrvatskog prvaka ovog ljeta sjela su 34,4 milijuna eura, Rijeka je tu druga s 9,58, pa dolazi Hajduk s prihodom od 8,6 milijuna eura od transfera, slijedi Osijek – 5,75 te Lokomotiva – 2,65...
Dinamo je i najviše potrošio na pojačanja od klubova u HT Prvoj ligi - 6,1 milijun eura - što je tri puta više nego svih devet klubova zajedno, a u Maksimiru imaju i uvjerljivo najveći profit između dolaznih i odlaznih transfera, a to je 28,3 milijuna eura.
Koje lige najviše troše i gdje je tu Hrvatski Telekom Prva liga?
Najviše novca na pojačanja očekivano troši engleski Premiership, a najbogatija liga na svijetu broji 20 momčadi koje su ovo ljeto potrošile, pazite sad, 1,422 milijarde eura (a prodali su igrača tek za 415 milijuna eura). Klubovi talijanske Serie A su se isto isprsili s potrošenih 1,136 milijardi na pojačanja (ali i prodali za 858 milijuna eura), španjolska La Liga kupovala je za 898 milijuna eura (prodala za 758 milijuna eura).
Momčadi Bundeslige pojačale su se igračima koje su platile 493 milijuna eura, ali su ih i prodale za 502,5 milijuna eura, pa je elitni razred u plusu, a još u većem profitu su u francuskom Le Championatu, čiji su klubovi doveli igrače za 593 milijuna eura, ali je u drugom smjeru bilo transfera za koje su isplaćene odštete od 880 milijuna eura. Za usporedbu, u našoj HT Prvoj ligi deset klubova je zajedno prodalo nogometaša za 63,251 milijuna eura, a na igrače je potrošeno 7,6 milijuna eura.
Ogromna je to razlika, pa oni koji su toliko kritični prema kvaliteti hrvatskog klupskog nogometa možda bi se ipak trebali malo zamisliti - s obzirom na to koliko novca naši klubovi imaju na raspolaganju za pojačanja (a neki nemaju ništa), shodno tome na hrvatskim travnjacima gledamo jako dobar nogomet. Eh, da je hrvatskim prvoligašima koji milijunček više...