Marin Čilić je osvojio US Open, ali čak i više od povijesnog rezultata imponira način na koji je Međugorac pokorio New York. Uništio je tri posljednja protivnika, akumulirani pritisak kao da ga nije ni dotakao. Sve probleme rješavao je brzo i bezbolno, kao da je igrao svoj 32. a ne drugi polufinale i kao da 'u godovima' ima već deset velikih finala.

'Pomogao sam Marinu da skine teret od 50 kila s leđa i da uživajući u igri svijetu pokaže koliko zna,' objasnio je Ivanišević i razbuktao maštu...

Kako bi danas izgledala teniska povijest da je Goran imao trenera koji mu je mogao korigirati vulkansku dalmatinsku narav na terenu. Zbog nje je bio prepoznatljiv i popularan, ali zbog nje je i gubio finala.

Gdje bi najbolji server svih vremena završio da je uz sebe imao prekaljenog asa koji bi mu znao pronaći ručnu kočnicu? Mirnog i nasmijanog Čilića, recimo, koji bi mu iz lože samo namignuo i 'prepolovio' mu nabujali tlak. Bi li Sampras bio gdje je danas, bi li Ion Tiriac ispao najveći teniski vizionar? Slavni Rumunj je naime, gledajući maloljetnog Gorana u Wimbledonu, odgovorno tvrdio da će taj mršavi bombarder uzeti pet naslova u nizu. Svi se sjećamo, uzeo je jedan ali mitski na zalazu karijere.

Karijere koja je bila jako velika, a on najbolje zna da je mogla biti i daleko veća. Da je ranije izumljeno 'oko sokolovo', da je kao Roger Federer na počecima prošao autogeni trening i tako svladao 'divlji gen', ili da je uz sebe imao nekog mirnog prekaljenog asa i prijatelja koji mu je mogao pomoći u ključnim trenucima karijere. Nije imao ništa od toga i baš je zato Goran danas trener koji sve zna i koji je unutar jedne sezone u stanju potpuno promijeniti psihu ultratalentiranog Čilića i pretvoriti ga u hladnokrvnog šampiona.