Da je Ivan Stevanović rođen u Americi sigurni smo da bi filmski producenti razmišljali o snimanju filma prema njegovoj životnoj priči. Da, golman hrvatske rukometne reprezentacije definitivno je prošao put od apsolutne anonimnosti do heroja nacije u samo nekoliko godina. A sve između... Ma, filmska priča o uspjehu s potencijalom nominacije za Oscara.

Ivan Stevanović definitivno je jedan od najpozitivnijih likova u svijetu rukometa. Ikad! Izvan terena miran, tih, povučen, nadasve skroman i kolegijalan, ali kad stane na gol... E, to je neka druga priča.

A sve je počelo u njegovoj rodnoj mu Rijeci. Prvo je Stivi krenuo s plivanjem, navodno je bio veliki potencijal, a onda su ga prijatelji 'povukli' u rukomet.

'Jedno sam vrijeme trenirao i jedno i drugo. Ne znam koji je bio glavni razlog što sam prestao ići na plivanje. Mislim da sam u rukometu imao bolje društvo. Tako sam realno prekasno krenuo s rukometom, tek s 14 godina', prisjetio se popularni Stivi koji je prvo branio za Trsat, a potom je stigao u Zamet.

Uz kratki 'izlet' u Poreč i slovenski Krško najveći dio karijere proveo je baš u Zametu. Koji tih godina nije bio u vrhu hrvatskog rukometa. Ali Stivi je branio vrhunski, bio je kao neka urbana legenda, svi su u rukometnim krugovima znali da tamo u Rijeci ima 'neki Stevanović' koji radi čuda na golu. Ali priliku u nekom većem ili jačem klubu nikako nije uspio dobiti.

U jednom je trenutku, s 29 godina, čak razmišljao o napuštanju rukometa. Upisao je fakultet, namjeravao se zaposliti.

'Pomislio sam, možda to nije to', priznao je Ivan i nastavio:

'Mislio sam da više nemam što tražiti u rukometu ako dosad nisam uspio ništa napraviti. Drugima je išlo, zarađivali su više, imali više sreće, a ja ništa. Mislio sam da je vrijeme reći zbogom rukometu. Želio sam završiti fakultet i zaposliti se. Prvo sam upisao strojarstvo, ali brzo sam odustao jer mi je bilo malo preteško. Onda sam upisao promet. Za sada je fakultet u mirovanju, ali nadam se da ću jednog dana završiti.'

I tada ga je, 2012. godine, napokon sreća 'pomazila'. S 30. godina potpisao je za PPD Zagreb, ali je u Kutiju šibica stigao kao tek treća opcija na golu. No, Stivi nije gubio nadu, vrhunski je sportaš, veliki radnik. Nije se predavao i s vremenom je 'isplivao'. A većina niti ne zna koliko je to teško.

Jer golmani su u svim sportovima, a posebno u rukometu, 'čudne biljke'. Teško je kazati kako love formu, dojam je kako najčešće brane 'na motivaciju', kad ih ide sve je sjajno, kad ne ide - totalno 'potonuće'. Da, najčešće je sve pitanje psihe, a Stivi je tu pokazao karakter i najveću snagu.

Stigao je potom i poziv u reprezentaciju, sve mu se u samo dvije sezone 'otvorilo'. U hrvatskom dresu na velikom je natjecanju debitirao s 33. godine (2016., EP u Poljskoj).

'Filip Ivić je imao problem s leđima, Pešića je mučio kuk i pomalo sam uz Alilovića dobivao sve više šanse. I onda je Mirko otišao, uzeo pauzu. Ni kriv ni dužan dobio sam priliku', prisjetio se prvih dana u hrvatskoj reprezentaciji na EP-u u Poljskoj 2016. Tamo je 'zacementirao' svoje mjesto na hrvatskom golu, a sve ostalo je - legenda.

Briljirao je potom Ivan Stevanović na kvalifikacijama za Olimpijske igre u Rio de Janeiru (ubio je u pojam Norvežane!), pa i na samim Igrama, a potom i na prošlogodišnjem SP-u u Francuskoj. Briljirao je i u dresu PPD Zagreba, samopouzdanje je raslo iz utakmice u utakmicu. Čak ga je nakon sjajne partije protiv PSG-a pohvalio i sam Thierry Omeyer.

'Ma dobro sad... Samo sam radio svoj posao', kazao je tada Stivi. Skromnost prije svega, pa i onda kad 'skine' više od 15 lopti protivnicima. I otkrije tajnu sjajnih obrana sedmeraca...

'Zažmirim pa što bude. Naravno, šalim se. Pa, malo pratim preko interneta kako i gdje pucaju izvođači pojedinih reprezentacija. I uglavnom šutiraju tamo gdje ja očekujem', kazao je Stevanović kojemu je krajem prošle sezone napokon sav trud stigao na naplatu. Ne bi bilo pošteno reći da u PPD Zagrebu nije imao dobar ugovor, no ponuda švicarskog Schaffhausena je ipak bila bolja i jača. 'Zagrebaši' mu nisu zamjerili, dapače, dostojno su ispratili svog Stivija u inozemstvo, zaslužio je i on zaraditi, osigurati si mirovinu.

S njime su u Švicarskoj supruga Irena i sin Vigo, najveća su mu potpora. Suprugu je upoznao na Krku.

'To je ljetna ljubav. Moji baka i djed imaju kuću u Puntu na Krku. Kako je Irena tamo ljetovala, dogodila se ljubav', kazao je Stivi koji napominje kako je za javnost poprilično 'dosadan' tip:

'Kod mene nema ništa zanimljivo. Ne igram igrice, nemam Facebook, ne izlazim... Živim za ljetni đir na Krku, kavica, plaža, kupanje, igranje s Vigom, tu i tamo ribičija.'

A u međuvremenu nastavlja 'braniti Hrvatsku'. Na startu EP-a golmanima nikako nije išlo, ne da nisu ništa mogli obraniti, nije ih ni slučajno mogla 'pogoditi' koja protivnička lopta. Onda je došla utakmica s Norvežanima (opet!). I Stivi na golu. Preporod hrvatske reprezentacije i njegovih 14 obrana. Sve što se prije toga događalo jednostavno je palo u zaborav. Ponovno 'imamo' golmana!

'Nakon poraza od Švedske nije nam bilo lako, laže tko kaže da nije tako. Srećom, prebrodili smo tu krizu i sad čekamo Francuze', kaže Stivi uoči odlučujućeg dvoboja za plasman u polufinale (srijeda, 24. siječnja, 20.30 sati, Arena Zagreb). Niti ne sumnjamo da će Stivi biti na najvišem nivou. Neka Francuzi malo strepe...