Prije desetak godina Sven Maričić izradio je jedan od prvih medicinskih modela za 3D printanje u kirurgiji u ovom dijelu svijeta. Temeljem njegovog rada nastali su brojni drugi biomedicinski modeli, implantati, rekonstrukcije i vizualizacije.

Ujedno je i mentor zanimljivim i zapaženim domaćim startupovima kao što su Braille Riddles (3D slagalice za slijepe i slabovidne) i prvi hrvatski 3D printani mikroskop, a pokrenuo je i 3D laboratorij za djecu i mlade, između ostalog.

Koliko je daleko odmakla primjena 3D printanja u medicini? Za što se sve koristi? Na kojim je područjima postignut najveći napredak?

Primjena je otišla stvarno daleko. Živimo u vrlo zanimljivim vremenima. 3D print koristi se od vizualizacije do pripreme operacije i same izrade implantata. U Hrvatskoj je do sada uspješno izvedeno nekoliko desetaka operacija s većim ili manjim udjelom 3D printa i biomodeliranja. 

Medicinski fakultet u Rijeci, odnosno njegov Centar za biomodeliranje i inovacije u medicini, sudjelovao je u većini uspješno izvedenih primjena od samih početaka.

Tu su još kolege s Fakulteta strojarstva i brodogradnje odnosno Centra za aditivne tehnologije – CATeh koji u području aditivnih tehnologija imaju vrlo zapažene rezultate i uvode novitete u području 3D tehnologija. 

Svakako je bitno spomenuti i projekte financirane sredstvima Europske unije poput Razvoja istraživačke infrastrukture na kampusu Sveučilišta u Rijeci (RC.2.2.06-0001) koji je sufinanciran iz Europskog fonda za regionalni razvoj i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta kojim je nabavljen i 3D pisač koji koristimo u sklopu izrade modela.

Hrvatska je po svim kriterijima zemlja koja leži na velikom ljudskom potencijalu. Osobno vjerujem da naše društvo ima i zaslužuje šansu koju mu mogu dati mladi znanstvenici/ce. 

Temeljni cilj same znanosti biomedicine jest taj da podigne kvalitetu života. Čemu dugačak životni vijek ako se pojedinac/pojedinka u svome tijelu ne osjeća dobro?

Nove tehnologije daju nam odgovore na veliku količinu pitanja. Naš trenutak u kojemu živimo zahtijeva od nas brzopotezna rješenja, cijene se oni koji poput instant hrane daju odgovore na sva moguća postavljena pitanja.

Vrijeme šarenih laži - svi su zahvaljujući lako dostupnim informacijama stručnjaci svjetskog glasa. No ono što nedostaje takvom načinu razmišljanja jest iskustvo. Mi prerano otpisujemo ljude koji provedu svoj životni vijek na nekom radnom mjestu - i onda odu u mirovinu s osjećajem da su ih svi zaboravili. 

Po meni, strateška odluka bila bi dati šansu onim malo starijim s bogatim profesionalnim iskustvom i izgrađenom karijerom neka traju i neka daju doprinos i rade na dobrobit društva u cjelini. Cijela jedna generacija se gasi odlaskom u mirovinu, to ne može biti dobro niti sreća za nas svih. 

Dakako ovo je samo jedan od grmova gdje leži zec. Problem je i kako definirati zadovoljstvo i sreću, jer ono što se ne može kvantificirati ne može se niti poboljšati a smisao tehnologije jest upravo u podizanju kvalitete života kako smo prije konstatirali.  

Što u budućnosti očekuje razvoj primjene 3D printanja u medicini? U kojim segmentima očekujete najveće pomake naprijed? Kako će utjecati na liječenje, prevenciju i zdravstvenu zaštitu općenito?

Znanstveni sustav trebalo bi transformirati na način da se poslušaju konačno ljudi koji imaju iskustvo i dokazane rezultate iza sebe.

Kod nas je svaka tematika vezana uz obrazovanje vrući krumpir s kojim se nažalost dobivaju politički bodovi, a dok se ne osvjesti činjenica da prvim rezultatima bilo koje obrazovne reforme treba barem 15-20 godina. Dok se taj vrući pomfri (nije više krumpir jer smo i pečeni i kuhani od svega do sada viđenog) ne riješi nema naprijed. 

Kako sada stvari stoje spasit će nas vrlo brzi tehnološki napredak koji se upravo odvija pred našim očima htjeli mi to priznati ili ne. 

Kroz dvadesetak godina mislima ćemo komunicirati s računalima. Tada ćemo shvatiti da je i taj način spor i relativno primitivan za tehnološke kapacitete koji će nam biti na raspolaganju.

Što bi Hrvatska trebala poduzeti kako bi držala korak s brzim razvojem tog područja? Kakve nam se prilike nude?

Rad na sebi je ono što nama treba. Paradoksalno zvuči na prvu. OK, i na drugu. Ali bez rada na sebi i građenja smislene vizije sve skupa nema smisla. 

Čemu će nam služiti najmodernija 3D oprema? Kada čovjek ispred sebe ima mogućnost odabira - izbor uvijek nekako pođe po zlu. 

Dakle, hoće li 3D strojevi budućnosti biti korišteni za printanje oružja? Sredstava uništenja? Pretvaranja ljudi u roblje tehnologije? U takvom svijetu ne želim biti znanstvenik. Želim ostati slobodnomisleća jedinka kojoj će itekako biti stalo u kojem smjeru se razvija naš eko sustav. 

Mi se kao društvo na žalost ne možemo dogovoriti niti o našoj sadašnjosti, a kamo li o budućnosti koja bi trebala nositi slatke plodove onoga što danas sijemo.

Mislim da to leži na svakom članu našeg društva. Imamo priliku na osobnoj razini donijeti pametne odluke u svakom danu.

Tada imamo svi zajedno priliku graditi tu zajedničku šansu i budućnost gdje će nestati strah od tehnologije - jer obrazovanom čovjeku tehnologija je partner, a ne prijetnja.

Treba li domena 3D printanja u medicini biti potpuno otvorenog računalnog koda, dostupna svima kako bi se omogućio brži razvoj?

Činjenica da ovaj tekst mogu pisati i na jednom od modula našeg superračunalnog klastera koji će biti pogonjen strujom iz solarnih panela - pa ga od milja zovemo i naše solarno superračunalo - govori dosta. 

Ovo računalo slažemo na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, dokazujući na taj način da pored prve 3D printane astrobiološke sonde i prvog hrvatskog 3D printanog mikroskopa koji je ugledao svjetlost dana nešto ranije ove godine razvoj možemo regionalno usmjeriti i na taj način disperzirati potencijalni rizik. 

S druge strane, naravno da je bitno kada je znanje dostupno široj zajednici - mogućnost pristupa informacijama danas je gotovo životno važna. Međutim, događa se da tih informacija ima i previše. Polako postaje bitno filtrirati informacije da se čovjek jednostavno ne izgubi u toj šumi. 

Open source rješenja su postala temelj za brzu i kvalitetnu razmjenu dostupna svima. Osobno koristim operativni sustav Linux, i to Ubuntu, nešto rjeđe Mint.