Znanstvenici su prošli tjedan objavili da su napravili veliki korak prema svetom gralu medicine – uspjeli su konstruirati printer koji u tri dimenzije tiska embrionalne matične stanice iz kojih bi se mogla razvijati cijela tkiva ili čak organi
Prema izviješću predstavljenom u novom broju časopisa Biofabrication printer koji je napravio tim Heriot-Watt Universityja u Edinburghu stvara sferoide, odnosno kuglice živih embrionalnih matičnih stanica različitih veličina. Voditelj studije dr. Dr Will Wenmiao Shu kaže da je tehnologija dovoljno nježna da održi stanice na životu i istovremeno dovoljno precizna da stvori sferoide željenih i jednakih veličina. Što je najvažnije, otisnute matične stanice zadržavaju svoju pluripotentnost, odnosno sposobnost da se razviju u bilo koje tkivo. Kontrola dimenzija sferoida važna je u medicini jer su za pravilno funkcioniranje embrionalnih matičnih stanica potrebni vrlo precizno regulirani uvjeti. Embrionalne matične stanice vrlo su osjetljive pa stvaranje 3D printera koji će ih neće uništiti nije bio nimalo lak posao.
Nova metoda mogla bi se koristiti za stvaranje ljudskog tkiva u tri dimenzije, za testiranje novih lijekova bez potrebe za pokusnim životinjama, za izgradnju organa bez potrebe za darivateljima i imunosupresivima, ili pak za printanje stanica izravno u oštećene dijelove tijela.
Ljudske embrionalne matične stanice dobivaju se iz ljudskih embrija, a mogu se razviti u sve vrste tkiva odraslih – od mišića srca, preko kostiju do mozga. Ovo svojstvo čini ih idealnim za regenerativnu medicinu, odnosno za popravljanje i zamjenu oštećenih stanica, tkiva i organa.
U laboratorijima one se obično pohranjuju u otopine koje sadrže biološke znakove koji im govore u koju se vrstu tkiva trebaju razviti. Ovaj proces, koji se zove diferencijacija, započinje tako što nakupine stanica formiraju embrioidna tijela. Stanični printeri omogućuju stvaranje ovih tijela različitih veličina i oblika.
U novom istraživanju stručnjaci su uređaj za računalnu kontrolu povezali s dvostrukim ubrizgivačem biotinte – jedan od njih sadrži matične stanice u hranjivoj juhi koja se naziva medij, a drugi samo medij. Cijeli proces prati se mikroskopom. Dvije tinte nanose se u slojevima u kojima nastaju stanične kapljice različitih koncentracija. Najmanje su veličine od samo dvije nanolitre i sadrže oko pet stanica.
Testovi su pokazali da je više od 95 posto stanica preživjelo 24 sata nakon printanja, a više od 89 posto čak tri dana. Sve su zadržale svojstvo pluripotencije.
