Ako se u Jadranu uskoro ne stvori mreža zona u kojima bi ribarenje bilo zabranjeno, brojne vrste riba, kojih je iz godine u godinu sve manje, mogli bismo uskoro gledati samo u muzejima, a ribarenje kao grana privrede moglo bi nestati, složni su i ribari i ekološki aktivisti i stručnjaci
Hrvatski ribari tvrde da, unatoč sve boljoj opremi, posljednjih godina u potrazi za ribom svojim brodicama moraju odlaziti sve dalje. Dok su je nekada mogli naći na pola sata od obale, danas moraju putovati po dva sata i više.
Stručnjaci kažu da se prema ribarstvu, ako želimo da bude održivo, moramo odnositi kao prema kamatama u banci. Ako trošimo više nego što dobivamo od kamata, izvor financiranja će presahnuti. Stoga je, smatraju, jedino rješenje uspostavljanje cijele mreže područja u kojima bi ribarenje bilo zabranjeno. U tim zonama riba bi se nesmetano mogla razmnožavati i razvijati, a kada migrira u druge krajeve u kojima je ribarenje dozvoljeno ribari bi profitirali – ribe bi bilo više i ona bi narasla mnogo veća.
Kako ribari gledaju na tu situaciju, koja su moguća rješenja za obnovu ribljeg fonda i ribarstva u Jadranu, te što reći prijateljima kad se netko potuži da je riba na tanjurima sve manja možete saznati u priloženom petominutnom videu 'Mali vodič za velike ribe', koji je snimila nevladina ekološka udruga iz Splita 'Sunce'.