Sve je počelo 2015. godine, kad je Nataša Kapov surfala internetom i slučajno naletjela na međunarodnu inicijativu ​ITU Girls in ICT, kojom se mlade žene i djevojke ohrabruje da potraže posao u bujajućem IT sektoru.

'Pisalo je da se inicijativa može pokrenuti u bilo kojoj zemlji pa sam zaključila kako bi se nešto takvo moglo pokrenuti i u Hrvatskoj. Ako me pitate zašto, nemam pojma. Činilo mi se zanimljivim.'

Inicijativu je ubrzo pokrenula uz pomoć nekoliko kolegica i s malo novca te u slobodno vrijeme. Za početak su pozvale dvadesetak cura iz obližnje srednje škole.

'Motiviralo nas je ono što smo čule od njih, kad smo shvatile koliko im je trebalo da se čuje njihov glas. Osobno nisam bila svjesna veličine problema. Dolazim iz obitelji u kojoj su mama i tata sudjelovali u svemu i tako su i nas odgajali. No kad su te cure počele govoriti da ih nitko ne podržava i ne potiče, kako im govore da samo upišu bilo što i da se ne petljaju ni u što jer nije to za njih... Čulo se puno takvih priča.'

Stvari se polako mijenjaju

Od prvog susreta prošlo je pet godina i Nataši Kapov se čini da se stvari polako mijenjaju. Voli vjerovati da je i njena inicijativa malo pridonijela tome, baš kao i mnoge druge kojima se posljednjih godina potiče ulazak djevojaka u svijet IT-ja.

'Želimo da djevojke shvate da mogu; ako žele - super, ako ne žele - opet super. Važno je da ne pomisle da ne mogu, da su one tek jadne ženskice koje nitko ne treba. Znači, možeš i napravit ćeš ono što želiš', poručuje Kapov.

Ova inicijativa u Hrvatskoj nosi naziv IT Supergirls. Pa kakve su zapravo te supercure?

'Supercure bi bile one koje znaju da mogu postići ono što žele. Ne moraju doći do cilja, ali su spremne pokušati. Možda će putem odlučiti da ih to ne zanima, možda će otići u nekom drugom smjeru, ali su sigurne u sebe, imaju podršku okoline i same podržavaju druge.'

Iskustva čelične gospođe i svjetske putnice

IT Supergirls, kao i sve druge inicijative ITU Girls in ICT širom svijeta, organiziraju se četvrtog četvrtka četvrtog mjeseca u godini. Zainteresirane djevojke okupe se kako bi odslušale dva seta predavanja.

'U prvom setu govore im naše kolegice iz firme o sebi, o svom životnom putu, a svaka od njih kaže im da se i ona užasno bojala na početku, kako je mislila da nema pojma... Kad to čuju djevojke iz publike, shvate da nisu jedine koje se tako osjećaju, da nisu same', objašnjava Kapov.

U drugom setu polaznice upoznaju vanjske predavačice, osobe koje im mogu biti uzori, ne nužno žene iz IT-ja. Lani im je tako došla Đurđica Orepić, 'čelična gospođa' koja do 47. godine nije imala tenisice u ormaru, da bi sad nastupala na Iron Manu, iscrpljujućim triatlon utrkama koje uključuju plivanje, pedaliranje i trčanje maratona.

'To je brutalna priča o tome koliko je psihičke snage potrebno da bi se izdržali takvi napori. Ispričala im je kako joj se u prvoj utrci za lice zalijepila meduza, a ona je nastavila plivati četiri kilometra, potom otrčala maraton i biciklom odvezla 180 kilometara. Kad to čuješ, shvatiš da možeš zbilja svašta.'

Ove godine došla im je Riana Petenjak, žena s tri fakulteta, turistička voditeljica, novinarka, dizajnerica, sportska instruktorica, stjuardesa, babysitterica, šetačica pasa, spisateljica... dakle žena koja, kako sama kaže, kruha nikad neće biti gladna.

Njihova predavanja slušaju najčešće studentice, a bude ih od 150 do 200. U sklopu inicijative je i mentorski program You can do IT, putem kojeg ostaju u kontaktu s polaznicama. Neke im dolaze iz godine u godinu.

Promjena je OK

'Vidim razliku i vidim da su sve svjesnije toga da ne moraju programirati ako žele raditi u IT-ju. Nisu sigurne kakve im se sve pozicije nude pa im pokušavamo otkriti što se sve zapravo krije iza naziva zanimanja kao što je business analyst. Želimo da shvate kako je rad u IT-ju stvarno zanimljiv, da ga se ne treba plašiti i da ne moraš biti cijeli život u istoj struci. Da je promjena OK.'

Uostalom, Nataša Kapov najbolji je primjer. Voditeljica je odjela softverske implementacije u Lemaxu, a završila je Geodetski fakultet i po struci je inženjer geodezije. S 26 godina pokrenula je geodetski biznis koji i dalje postoji u sklopu Lemaxa. A kad je prije osam godina tvrtka počela izvoziti softver namijenjen turističkim agencijama i turoperatorima, i ona se preorijentirala na IT sektor.

Lemax je, kaže, dobro posložena tvrtka, spremna za još veći rast.

'Želimo do 2023. postati world market leader, da ime naše tvrtke postane sinonim za softver u tom segmentu', kaže Kapov. 'Meni je drago što smo pokazali da možemo izvesti hrvatski proizvod. Voljela bih kad bi više ljudi bilo svjesno toga da mogu uspjeti odavde.'

Treba slušati sugovornika

Odnos prema kupcu ključ je uspjeha. Eto, lani su takvim pristupom sklopili ugovor s tajlandskim Asian Trailsom, najvećom tvrtkom za destinacijski menadžment u jugoistočnoj Aziji. Ova agencija, s više od 700 zaposlenih, vodi većinu turističkih putovanja u tom dijelu svijeta. Lemax im se obvezao uvesti cloud softver za upravljanje poslovanjem, integrirati sustav i izraditi nove internetske stranice.

'Bili smo u konkurenciji 40 softverskih firmi i korak po korak stigli do finala, kad smo u konkurenciji ostali samo mi i lokalna tvrtka. Njihov je softver čak bio jeftiniji, ali su se na kraju ipak odlučili za nas. Može se, ali se morate maksimalno orijentirati na kupca. Ne smijete ići glavom kroz zid, nego slušati sugovornika.'

Prije četiri godine Lemax se prebacio na SaaS; softver kao usluga novi je poslovni model u kojem za aplikacije ne kupujete licence, već plaćate mjesečni najam.

'Taj vas model prisiljava da se orijentirate na kupca. Ako imate cipele za kišu koje svake godine morate platiti 50 kuna i ako one počnu prokišnjavati, prestat ćete i nositi i plaćati. Tako je i sa softverom. Ako on ne donosi vrijednost, ugovor se neće produžiti. I to vas prisiljava da slušate drugu stranu.'