'Ako nešto ne plaćate, vi niste kupac, vi ste proizvod koji se prodaje', izjavio je nagrađivani novinar Andrew Lewis 2010., u prvo eksplozivno doba mobilnih aplikacija. Ta izjava stoji i dalje, možda više no ikad prije
Malo tko ne voli besplatne stvari, a to bez posebnog iznenađenja vrijedi i u svijetu aplikacija za pametne telefone. Postoji li ipak određena cijena koju korisnici plaćaju kako bi koristili te besplatne aplikacije?
Ako je vjerovati jednom istraživanju - to je definitivno slučaj.
Prema studiji koju je napravilo sveučilište South California u suradnji s Rochester Institute of Technology i sveučilištem Queens, postoje troškovi koje korisnici itekako plaćaju. Studija je iskoristila 21 aplikaciju koja je bila izlistana pod najpopularnijim besplatnim sadržajem u Google Play trgovini između siječnja 2014. i kolovoza 2014. na Galaxyju S2.
Srž problema je u tom što besplatne aplikacije koriste oglašavanje/reklame, kako bi svojim developerima osigurali prihode. U tom nema nikakvog zla, no korisnici moraju biti informirani što mogu očekivati s oznakom 'besplatno'.
Takve aplikacije koriste do 33 posto baterije uređaja, a uređaju se i smanjuje vijek trajanja. Oni koji na dnevnoj osnovi koriste brdo takvih aplikacija vrlo brzo će primijetiti štucavice...
A kad je već o štucavicama riječ, aplikacije koje su podržane oglasima i oglašavanjem koriste do 56 posto snage uređaja. Statistike itekako govore tome u prilog, prenosi Android Pit.
Usprkos tome što je riječ o starijem istraživanju na starom uređaju, takve aplikacije postoje i danas, a reklame su sve iritantnije i bogatijeg sadržaja. To znači da i nove generacije uređaja imaju više-manje isti problem kao i Galaxy S2 iz istraživanja prije tri godine. Pri tom posebno valja imati na umu da se najveći udio populacije sa smartphoneom zapravo ne služi najskupljim i najmoćnijim uređajima, već onima s između 1 GB i 2 GB radne memorije i prosječnih drugih karakteristika.
Upravo s radnom memorijom postoje i problemi kod multitaskinga s besplatnim aplikacijama podržanim oglasima. Ne samo da takve aplikacije više opterećuju procesor i radnu memoriju, već i troše više podatkovnog prometa, o čemu malo tko razmišlja.
Za svako prikazivanje nove reklame trošit će se promet, logično. Nema li korisnik sreću da je spojen na Wi-Fi, šanse su da će aplikacije svejedno učitati reklame i trošiti toliko dragocjeni podatkovni promet kroz mobilnu mrežu. Korištenje mobilne mreže pak vodi do povećane potrošnje baterija i magični krug je zatvoren.
Ukratko - sve ima svoju cijenu.