Japanska tvrtka Sony je 1. listopada 1982. godine predstavila prvi uređaj za reprodukciju kompaktnih diskova (CD diskova) pod nazivom Sony CDP-101.

Uređaj je bio prilično skup (1.000 dolara) i teško dobavljiv zbog male proizvodne serije. No, njegova je pojava omogućila revoluciju na području snimanja i reprodukcije glazbenih materijala te ulazak digitalne tehnologije u domove 'običnih' ljudi.

CD format se nije pojavio preko noći. Razvoj je započeo Philips još 1974. godine, a Sony je neovisno radio na svom formatu. Naravno, to je gotovo dovelo do rata formata jer su karakteristike bile različite (broj bitova, brzina uzorkovanja, promjer samog CD-a), ali dogovor je ipak postignut 1980. godine usvajanjem zajedničkog standarda (Red Book standard, 16 bita/44,1 kHz/12 cm).

Nova tehnologija je testirana tiskanjem Richard Straussove 'Eine Alpensinfonie'. Prvi CD koji se pojavio na tržištu istovremeno s izlaskom uređaja je bio Billy Joelov '52nd Street', koji je od svog prvog vinilnog izdanja iz 1978. već bio multiplatinast.

Prvi album je zapravo trebao biti ABBA-in 'The Visitors'. Tiskan je prije  Joelovog, ali se zbog kašnjenja u distribuciji u trgovinama pojavio kasnije.

Compact Disc format na svom početku nije naišao na opće odobravanje, bilo je mnogo osporavanja od glazbene industrije, kao i od audiofila (mnogi i danas osporavaju njegovu superiornost), ali je s vremenom preuzeo primat nad analognim, vinilnim nosačima zvuka. Vrhunac popularnosti i prodaje CD-a je bio oko 2000. godine, a do 2007. godine je prodano više od 200 milijardi digitalnih nosača zvuka. Od tada je prodaja počela padati.

Bez obzira na to što se većina glazbe danas kupuje, skida ili streama u čisto elektronskom obliku, bez potrebe za fizičkim nosačem podataka, a prodaja novih CD naslova smanjila za više od pedeset posto u odnosu na njegovo zlatno doba, Compact Disc će sigurno doživjeti još pokoji rođendan.