'Što neki instituti u Zagrebu znače za svjetski nuklearni program? Ništa. Da nestanu svi, ne bi se dogodilo ništa u svijetu. Da nestanu naši indolozi, germanisti i slavisti, bio bi potres u svijetu u tim strukama', rekao je Boras pokušavajući tako opravdati činjenicu da njegov fakultet, kao i brojni drugi u našoj zemlji, veliki dio školarina troši na dodatke za plaće profesora unatoč tome što se sredstva za tu svrhu već izdvajaju iz proračuna.

Nema sumnje da dekanu u zadnjih nekoliko mjeseci nije lako. Kritike zbog trošenja novca samo su posljednje u podužem nizu. Prije toga neki su profesori na Filozofskom fakultetu prozivani zbog neproduktivnosti i neprepoznatljivosti u svjetskim akademskim krugovima. Zamjereno im je da si međusobno objavljuju radove u lokalnim časopisima u kojima su oni sami ili njihovi suradnici urednici kako bi si omogućili napredovanje; kritiziralo ih se zato što u svjetskim časopisima ne objavljuju gotovo ništa; resorno ministarstvo najavilo je da će pooštriti kriterije prema kojima će se izdvajati novac za humanističke časopise; najavljeno im je i podizanje letvice za napredovanje u zvanju, a konačno se ovih dana pokazalo da neki od njih uz solidne plaće imaju i poprilične dodatke koji se izdvajaju iz školarina. Da prof. Boras nije dekan (a po kuloarima se priča da bi možda mogao biti i kandidat za rektora Sveučilišta), bilo bi možda razumljivo da tako 'pukne' i kaže nešto što niti priliči niti ima veze s istinom. No od odgovornih ljudi u akademskoj zajednici očekuje se više pa su njegove izjave dočekane s osudama pa čak i s podsmjesima.

Bilić: Bez indologa bismo se nekako snašli

Dr sc. Nevenko Bilić, teorijski fizičar s Instituta Ruđer Bošković kaže da je dekanova izjava besmislena, no ističe da ona također pokazuje da postoje nesporazumi i odstupanja među strukama u poimanju nacionalne i međunarodne dimenzije znanstvenog istraživanja.

'Fizičari, a pretpostavljam i drugi prirodnjaci, smatraju da je znanstveno istraživanje univerzalno, odnosno da se ne može segmentirati po nacionalnim kriterijima. Nema hrvatske fizike ili hrvatske biologije', rekao je.

Smatra da je njegov kolega s IRB-a, astrofizičar Dario Hrupec 'pogodio u sridu' kada je na Borasovu izjavu odgovorio protupitanjem: 'Što bi se dogodilo da nestanu svi fizičari svijeta a što da nestanu indolozi'?

'Moj je odgovor da niti jedno niti drugo ne bi bilo dobro za društvo, ali bismo se u svijetu bez indologa ipak nekako snašli', zaključio je Bilić.

Planinić: Vrijednost jednih ne gradi se omalovažavanjem drugih

Dr. sc. Mirko Planinić, pročelnik Fizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu, koji je u uglednim svjetskim časopisima objavio čak 173 rada, upozorava da se vrijednost jedne struke ne može graditi omalovažavanjem druge.

'Sve su struke potrebne ovom društvu ali bi svaka trebala razviti sustav pozitivne diskriminacije, koji će na častan i pametan način pomoći u razvijanju njezinog identiteta', rekao je dr. Planinić. 'Postoje neke metode pozitivne selekcije koje koriste fizičari na PMF-u u Zagrebu u svrhu poticanja izvrsnosti i međunarodne prepoznatljivosti. Za izbor profesora fizičara traže se preporuke eminentnih znanstvenika izvan Hrvatske, a svaki je nastavnik dužan bar godinu dana u kontinuitetu provesti na usavršavanju u inozemstvu. Radovi koji se mogu koristiti za izbor u zvanje moraju svi biti s međunarodnom recenzijom u časopisima s velikim faktorom odjeka. Te metode selekcije daju rezultate jer fizičari u Hrvatskoj uspijevaju dobiti europske projekte, objavljivati u vrhunskim časopisima kao što je Nature i biti istaknuti članovi međunarodnih kolaboracija', istaknuo je produktivni 46-godišnji fizičar.

Bracanović: Istina je suprotna

Prema Borasu je još oštriji filozof prof. Tomislav Bracanović s Hrvatskih studija koji smatra da je situacija zapravo obratna od one kakvu je prikazao dekan.

'Borasova izjava zvuči nevjerojatno katastrofično – kao da bi nestanak hrvatskih humanističkih znanstvenika imao iste posljedice poput, primjerice, udara asteroida na poluotok Yucatan prije 65 milijuna godina koji je zbrisao dinosaure i mnoge druge vrste s lica zemlje. Nažalost, istinito je upravo suprotno: nestanak mnogih naših humanističkih znanstvenika nitko u svijetu prestižnih humanističkih znanosti ne bi ni primijetio', rekao je Bracanović i dodao: 'Ako svoje radove objavljujete na hrvatskome, a na inozemne konferencije odlazite u Bosnu i Hercegovinu ili Sloveniju, zar doista mislite da će vaš nestanak prouzročiti tektonske poremećaje u svjetskoj humanistici? Za moju vlastitu struku, filozofiju, mogu bez ustručavanja reći: kada bi odjednom nestalo 80% radova hrvatskih filozofa objavljenih u posljednjih 50 godina, to ne bi imalo apsolutno nikakvog utjecaja na stanje filozofske struke u svijetu. U hrvatskoj fizici i nekim drugim prirodnim znanostima to sasvim sigurno nije tako. Borasova je izjava štetna i nepromišljena te stvara nepotrebne antagonizme među različitim znanstvenim područjima. Hrvatski bi se humanistički znanstvenici u mnogočemu trebali ugledati na kolege iz prirodnih znanosti: prvenstveno u internacionalizaciji svog rada i što strožem recenzijskom postupku prilikom objavljivanja članaka i knjiga. Ako se žele zvati znanstvenicima – a ne kulturnim djelatnicima ili slobodnim umjetnicima – onda se moraju pridržavati istih pravila kao i svi ostali znanstvenici. Htio bih naglasiti da Borasova izjava ne odražava mišljenje svih hrvatskih humanističkih znanstvenika, a prilično sam siguran da ne odražava mišljenje svih zaposlenika Filozofskog fakulteta.'