U sklopu misije Demo-2 tvrtka SpaceX serijskog poduzetnika Elona Muska uspješno je lansirala astronaute Roberta Behnkena i Douglasa Hurleya u svemir, koristeći vlastitu raketu Falcon 9 i letjelicu Crew Dragon, u koju je američka svemirska agencija NASA dosad uložila 3,1 milijardu dolara.

Nakon 19 sati putovanja pristali su na Međunarodnu svemirsku postaju te će provesti narednih nekoliko mjeseci testirajući Crew Dragon i baveći se drugim istraživanjima. Letjelicom je uglavnom upravljao autopilot, ali su astronauti povremeno preuzeli upravljač u svoje ruke.

Bila je to kruna višegodišnjeg truda i rada - SpaceX je dosad poslao 20 teretnih misija do Međunarodne svemirske postaje i uspio u mnogočemu biti prvi.

Osim što je označila početak ere intenzivnijeg ulaska privatnih tvrtki u istraživanje svemira, bila je to također prva svemirska misija s ljudskom posadom lansirana iz Sjedinjenih Država od 8. srpnja 2011. godine.

U svemir se otisnula s istog uzletišta kao i misija Apollo 11, a koja je ponijela prve ljude do Mjeseca i natrag - 39A u kompleksu Kennedy Space Centre - uz iste riječi koje je prije polijetanja izgovorio prvi američki astronaut Alan Shepard 1961. 'Let's light this candle!' ovog puta rekao je Hurley.

Astronauti bi se na Zemlju trebali vratiti najkasnije 28. kolovoza ove godine.

SpaceX - od sna do stvarnosti

Legenda kaže kako je nekom prilikom skupina PayPalovih direktora otišla u Las Vegas proslaviti uspješno poslovanje te tvrtke. Musk je u to vrijeme čitao neki manje poznati sovjetski raketni priručnik, navodno sav pljesniv, koji je izgledao kao da ga je kupio na eBayu.

Često je govorio o putovanju svemirom i načinima na koje promijeniti svijet. Htio je nadahnuti šire narodne mase i ponovno oživjeti strast za znanstvenim otkrićima, osvajanjem i novih tehnologijama.

Njegov strah da je čovječanstvo izgubilo dobar dio volje za pomicanjem vlastitih granica dobio je potkrepu kad je posjetio web odredište američke svemirske agencije NASA-e i otkrio da ne postoji ozbiljno zanimanje za istraživanje Marsa.

Musk se potom potrudio steći pristojnu mrežu poznanstava u svemirskoj industriji i okupiti najbolje među njima na konferencijama. U ranim razgovorima razmišljali su o slanju miševa ili biljaka u svemir.

Kasnije je otišao u Rusiju kako bi kupio tri interkontinentalne balističke rakete, a koje je bilo moguće prenamijeniti za lansiranje u svemir. Ali Rusi ga nisu shvatili ozbiljno pa je to propalo. Stoga je odlučio napraviti vlastitu raketu.

Za sjedište tvrtke odabrao je jug Kalifornije zbog razmjerno stabilne i blage klime, a Los Angeles zbog obilja kontakata u svemirskoj industriji. Temeljem višemjesečnog proučavanja industrije i fizike potrebne za odlazak u svemir, izračunao je da u njega može slati manje satelite i istraživačku opremu jeftinije nego druge tvrtke koje su se bavile time.

Nije prvi kojemu je osvajanje svemira palo na pamet

Musk svakako nije prvi bogataš kojem je to palo na pamet. Više ih se zanosilo idejom o osvajanju svemira, neki su izgubili sav imetak ganjajući taj san. Mnogi su ga pokušali odgovoriti od toga.

SpaceX trebao je krenuti kao Southwest Airlines of Space. Cilj je bio izraditi vlastite motore i zatim od dobavljača nabaviti ostale komponente za rakete. Ključno je bilo da motor bude bolji i jeftiniji od konkurencije.

Za razliku od američke ili ruske vlade, tek pokrenuta tvrtka nije imala budžet koji bi mogao podnijeti velik broj eksplozija zbog lošeg dizajna. U najboljem slučaju imali su tri ili četiri pokušaja za prvu raketu Falcon 1.

Kad je eBay kupio PayPal za 1,5 milijardi američkih dolara, Musk je odjednom na raspolaganju imao više od sto milijuna američkih dolara za financiranje svog svemirskog projekta.

Koristeći novac u kombinaciji sa statusom poznate i slavne osobe, stečenim podizanjem i prodajom PayPala, Musk je uspio dogovoriti sastanke s visokim dužnosnicima američke vlade, pridobiti dobavljače te pronaći najbolje studente i zaposlenike.

Startup koji je postao velesila tek je zasukao rukave

Njegov trud dao je prve plodove kad su u NASA-i 23. prosinca 2008. godine odobrili tvrtki SpaceX status dobavljača za Međunarodnu svemirsku postaju. U paketu je stiglo i 1,6 milijardi američkih dolara za 12 letova do te postaje.

Od tada se SpaceX prometnuo u velesilu među tvrtkama koje se bave svemirskim putovanjima, kao što su Boeing, Lockheed Martin ili Orbital Sciences, a koja gura konkurenciju rušenjem cijena.

Umjesto oslanjanja na ruske i druge inozemne dobavljače, Musk i ekipa sastavljaju sve u Sjedinjenim Državama po razmjerno niskoj cijeni. No također su razvili i usavršili tehnologiju koja omogućuje višekratno korištenje dijelova raketa, što je dodatno spustilo troškove i cijenu lansiranja.

Time su privukli klijente iz Azije, Europe i Kanade, popunivši knjigu lansiranja za više godina unaprijed. Trenutno u planu imaju više od 50 letova, vrijednih više milijardi američkih dolara.

No Musku to nije dovoljno. Njegov je cilj sniziti troškove lansiranja toliko da postane isplativo i praktično slati tisuće ljudi do Marsa kako bi uspostavili koloniju.

Tko je žena ključna za uspjeh Muskove tvrtke

Ogromnu ulogu u uspjehu tvrtke SpaceX igrala je - i još igra - Gwynne Shotwell, 56-godišnja Amerikanka iz Evanstona u američkoj saveznoj državi Illinois, a na poziciji je predsjednice i glavne izvršne direktorice u tvrtki SpaceX. Časopis Forbes uvrstio ju je na 55. mjesto ljestvice najmoćnijih žena svijeta.

Gwynne je srednja od tri kćeri bračnog para Rowley. Otac je bio kirurg specijaliziran za mozak, majka umjetnica. Ona je odabrala zvanje inženjerke i isprva htjela raditi u automobilskoj industriji za američku tvrtku Chrysler.

Ali nije bila time zadovoljna pa je prešla u svemirsku industriju, u istraživački centar El Segundo tvrtke Aerospace Corporation, u kojem je radila na istraživanju i razvoju projekata s vojnom svrhom.

Krajem 90-ih godina prošlog stoljeća odlučila je izgraditi vlastitu svemirsku letjelicu pa je preuzela mjesto direktorice svemirskih sustava u tvrtki Microcosm, u kojoj su se bavili izradom jeftinijih raketa.

U SpaceX je prešla 2002. godine. Kao sedma zaposlenica te tvrtke postala je dopredsjednicom za razvoj poslovanja i ušla u upravni odbor.

Razumna i trezvena kad Elon to nije

Pod njenom palicom ta je tvrtka u prosincu 2010. postala prva privatna kompanija koja je uspješno lansirala, dosegla orbitu i vratila svemirsku letjelicu na Zemlju. Lansiranje dva astronauta u kapsuli Crew Dragon također je njen uspjeh.

Nije slavna poput Elona, ali je poznata i priznata u svemirskoj industriji kao razumna i trezvena poslovna žena koja je uspjela provesti SpaceX kroz najteže razdoblje i osigurati prve velike ugovore.

Spremna je donijeti teške odluke kad se za time ukaže potreba, izvrsna je u prodaji i organizaciji poslovanja, ali zna i smiriti situaciju kad njen šef krene izvoditi ludorije. Mada zna biti zahtjevan, Gwynne će često reći da voli raditi za Elona.

Iako je puno postigla, veliki izazovi tek su ispred nje. SpaceX treba izraditi i upogoniti ogroman svemirski brod Starship i raketni sustav Super Heavy, veći i jači od bilo čega što je čovječanstvo dosad vidjelo, kako bi putovanje do Marsa postalo moguće.

Taj bi pothvat mogao koštati do 10 milijardi američkih dolara, što bi bio ogroman zalogaj i za puno moćnije tvrtke.

Dio puno veće priče

Uspješno lansiranje letjelice s posadom i let do Međunarodne svemirske postaje treba promatrati u sklopu dva veća okvira.

Prvi je svemirska utrka milijardera, u kojoj uz Muska sudjeluju šef Amazona Jeff Bezos (Blue Origin), prvi čovjek Virgina Richard Branson (Virgin Orbit i Virgin Galactic) te rusko-izraelski poduzetnik Juri Milner (Breakthrough Starshot), između ostalih.

Utrka milijardera krenula je još 80-ih godina prošlog stoljeća, kad je američki poduzetnik Peter Diamandis osnovao Students for the Exploration and Development of Space (SEDS), na čijem će čelu kasnije biti Bezos, i pokrenuo natjecanje X-Prize.

U tom je natjecanju sudjelovao suosnivač Microsofta Paul Allen s platformom Scaled Composites Tier One, na kojoj se temelje SpaceShipOne i White Knight One, i s kojom je osvojio Ansari X-Prize. Istu tehnologiju koristi sustav Stratolaunch tvrtke Vulcan Aerospace.

Ciljevi tih različitih pothvata se preklapaju, ali ne u potpunosti. Musk želi kolonizirati Mars, Bezos postaviti temelje za industrijalizaciju svemira, Branson vidi priliku u svemirskom turizmu i suborbitalnom prijevozu, dok je Milner stao iza projekta Breakthrough Starshot kako bi poslao sondu u međuzvjezdani prostor.

Utrka milijardera već je pokazala svoje dobre strane, ponajprije u značajnom snižavanju troškova. Program Space Shuttle koštao je oko četiri milijarde dolara godišnje, a danas su lansiranja na razini od oko 50 milijuna dolara. To omogućava NASA-i preusmjeravanje ograničenih sredstava koje ima na raspolaganju u druga, još neistražena područja.

Očekuje se također kako će znatno ubrzati istraživanje svemira pronalaženjem novih načina na koje doći do njegovih bogatstava i najbolje ih iskoristiti.

No kritičari upozoravaju kako se na to često gleda s previše optimizma te da su privatne tvrtke sklone puno obećati i malo isporučiti. Uz to, one ne odgovaraju poreznim obveznicima, već svojim dioničarima i vlasnicima, zbog čega bi u drugi plan mogli pasti važni projekti koji nisu isplativi u dovoljnoj mjeri.

Poseban je problem to što postojeći međunarodni sporazumi koji reguliraju istraživanje svemira ne predviđaju djelovanje privatnih tvrtki, što otvara niz potencijalno nezgodnih mogućnosti za lov u mutnom.

Drugi kontekst je međunarodna svemirska utrka. Započeta sredinom prošlog stoljeća suparništvom SAD-a i Sovjetskog Saveza, danas je složenija nego što je ikad bila.

SAD i dalje dominira, ali priključak ubrzano hvataju u Kini (u kojoj već desetljećima ulažu ogromna sredstva u svemirski program, imaju vlastitu svemirsku postaju od 2012. godine i spustili su dvije letjelice na Mjesec), Rusija, Japan i Europska svemirska agencija spremaju se poslati ljude na Mjesec, ambicije pokazuju Indija, Kanada...