Astronomi iz ESA-e objavili su otkriće bizarnog planeta s temperaturama do 2000 Celzijusa, mjestu gdje silikati poput stakla i metala ključaju i pretvaraju se u oblake. Riječ je također o najsvjetlijem planetu otkrivenom izvan našeg sustava. Njegovo prozaično ime je LTT9779b, a istraživači su ga opisali kao 'planet koji ne bi trebao postojati'.

Za sad znamo da se radi o planetu otprilike veličine Neptuna koji se nalazi u velikoj blizini matične zvijezde te kojemu za krug oko Sunca treba 19 sati. Dio planeta koji je okrenut prema zvijezdama ima temperaturu od 2000 Celzijevih stupnjeva.

LTT9779b smješten na oko 260 svjetlosnih godina od Zemlje prvotno je 2020. godine otkrila NASA, a najnovija otkrića dostignuta su uz pomoć naknadne studije uz pomoć svemirskog teleskopa Cheops Europske svemirske agencije za uočavanje egzoplaneta. Istraživači tvrde da je planet zbog visoke reflektivnosti ili albeda bio tajnovit od trena kad je otkriven.

Većina planeta i mjeseca ima nizak albedo jer apsorbiraju, a ne odbijaju svjetlost. Iznimke uključuju ledene svjetove poput Jupiterovog satelita Europe ili oblačnih svjetova poput Venere.

Iako planet reflektira svjetlos 'poput svemirskog zrcala', znanstvenici kaži da se LTT9779b čini prevrućim za oblake čak i ako su napravljeni od metala ili stakla. Međutim, pokazalo se da je atmosfera LTT9779b toliko zasićena metalima i silikatnim parama da se kapljice ipak stvaraju, što znači da tamo padaju kiše od titanija.

'Da biste zaparili kupaonicu, možete hladiti zrak dok se vodena para ne kondenzira. Druga vam je opcija držati toplu vodu dok se ne formiraju oblaci jer je zrak toliko zasićen parom da jednostavno više ne može zadržati', objasnila je Vivien Parmentier, koautorica studije u izjavi za časopis Astronomy and Astrophysics.

'LTT9779 b može formirati metalne oblake unatoč tome što je iznimno vruć jer je atmosfera prezasićena silikatnim i metalnim parama.'

Još jedna zanimljivost je što planeti veličine LTT9779b koji imaju atmosferu ne bi trebali postojati tako blizu svog sunca zato jer bi u normalnim okolnostima njihov vanjski sloj jednostavno izgorio. 'To je planet koji ne bi trebao postojati', rekla je Parmentier. 'Obično očekujemo da zvijezda otpuše atmosferu ovakvih svjetova, ostavivši samo golo kamenje.'

Odgovor je djelomično objašnjen visokom refleksijom čime je LTT9779b opstao u nečemu što znanstvenici nazivaju 'vrućom Neptunskom pustinjom'. 'Oblaci reflektiraju svjetlost i sprječavaju da se planet previše zagrije i ispari', rekao je koautor rada Sergio Hoyer. 'Zbog visoke metalnosti planet i njegova atmosfera za to vrijeme postaju teški i teže ih je otpuhati.'

Kako bi odredili svojstva planeta, znanstvenici su promatrali razlike u svjetlu kada je planet bio tehnički 'vidljiv' i kada ga je zasjenila vlastita zvijezda. Samo s preciznošću teleskopa Cheops usmjerenog ka otkrivanju novih sustava egzoplaneta bilo je moguće izmjeriti podatke koji su timu ovoga puta bili potrebni. Tim rečeno, znanstvenici se nadaju da će ostale podatke o planetu dobiti uz pomoć teleskopa Hubble i James Webb koji će im pružiti puno potpuniju sliku, zaključuje Deutsche Welle.