Pomoću jednostavne naprave za crtanje dr. Jan je pokazao kako male promjene u lancu molekule dezoksiribonukleinske kiseline (DNA), temeljnog informacijskog koda kojim se s generacije na generaciju prenose svojstva živih organizama, postupno rastu i time stvaraju potpuno nove oblike. Prema teoriji evolucije tijekom razmnožavanja DNA se kopira gotovo, ali ne i potpuno savršeno. U kopiranju povremeno nastaju male greške koje utječu na izgled, odnosno strukturu novih jedinki (tzv. mutacije), a ako su promjene povoljne, omogućuju im uspješnije preživljavanje i prenose se na sljedeće generacije. Na taj način organizmi se postupno mijenjaju, prilagođavaju se novim okolnostima ili bolje funkcioniraju u starima te konačno nastaju novi ogranci i vrste.

Dr. Yan je na zaslonu naprave nacrtao ravnu crtu i potom od posjetitelja sajma zatražio da je pokušaju što preciznije kopirati. Sa svakim precrtavanjem nastajale su male greške. Budući da su sudionici precrtavali kopije kopija izvorne ravne crte, bez uvida u original, rezultat se sa svakim novim pokušajem sve više razlikovao od izvornika.

Izdvojivši pojedine dijelove poodmaklih kopija pokazao je i kako evolucija u nekim međusobno izoliranim područjima svijeta može krenuti u potpuno drugačijim smjerovima i stvoriti bitno različite organizme.
U vrijeme kada je Charles Darwin objavio svoje slavno djelo 'O podrijetlu vrsta', znanstvenici nisu imali pojma o DNA. Njezinom izolacijom u 19. stoljeću te otkrićem njezine strukture i funkcije u 20. pronađen je i razjašnjen temelj procesa evolucije i prirodne selekcije te utvrđena rodbinska povezanost svih živih organizama na Zemlji. Teorija evolucije danas je najuspješnija znanstvena ideja koju su potvrdile brojne grane znanosti od biologije i paleontologije do genetike.