Teza prema kojoj je odnos između novih društvenih mreža i sfere privatnosti jednak kao što je svojevremeno bio odnos između seksualne revolucije i industrije seksa već je izvjesno vrijeme aktualna među nizom kritičara digitalnog doba. Paralelnosti u odnosima ne zaustavljaju se samo na snažnom početnom faktoru oslobođenja, već i u neizbježnim posljedicama trivijalizacije tema nastale zbog snažne komercijane eksploatacije. Razlikovati manifestaciju od uzroka nužno je u oba slučaja: kao što se se seksualno srastanje ne može svesti na konzumiranje pornografije, tako se ni privatnost na netu ne može svesti na egzibicionističke profile i trgovanje osobnim podacima.

U doba kada se, nakon početne zanesenosti, Facebook razotkriva kao mreža s nizom propusta koja dopušta relativno jednostavno zadiranje u tuđe privatne podatke i njihovo daljnje širenje, tema privatnosti se nanovo našla u središtu. A upravo uporna prisutnost navodno anakrone teme privatnosti u digitalnom dobu efektno pobija čitav niz pomodnih kritičara i samoprozovanih gurua digitalne ere koji su već odavno proglasili kraj doba privatnosti. Među nizom preuzetnih izjava, prednjači mišljenje osnivača Facebooka Marka Zuckerberga koji je početkom 2010. godine izjavio: 'Ljudi su danas posve opušteni u većem međusobnom dijeljenju informacija koje je sve otvorenije i odvija se sa sve većim brojem ljudi. (...) Društvena norma je evoluirala.' No Hugo Roy iz Free Software Foundation Europe je veoma brzo replicirao samoprozvanom guruu podsjetivši ga na zakonitosti mreže: 'Facebook je prije svega alat za razmjenu podataka. (...) U tom kontekstu, svaka rasprava o privatnom životu ili o zaštiti podataka je iluzorna, proturječna i pomalo smiješna.'

Iako su se parametri u odnosima privatnog i javnog značajno izmijenili, sociologinja Dannah Boyd tvrdi da samo zato što je rasprava o intimnosti izmještena u poroznu sferu društvenih mreža ne znači da je manje bitna mladoj generaciji, koju se, zbog srastanja u digitalnom dobu, često naziva 'generacijom transparentnih': 'Upravo zato što se toliko toga što činimo odvija u vidljivoj i javnoj sferi postajemo sve svjesniji koliko je važna privatna domena.' 'Sumnjam da bi magnati iz Silicijske doline htjeli da su im njihova djeca detaljno upoznata sa seksualnim sklonostima svojih profesora', poentira Dannah Boyd u namjeri da razotkrije iluzorne i neodgovorne teze o novim društvenim normama prema kojima svi sve vide i svi sve znaju. Privatnost se danas svodi na kontrolu nad kolanjem podataka.

Google i Facebook su Big Brotheri novog milenija

Autor Jean-Gabirel Ganascia, potaknut upravo manjkom socijalnih teorija i etičkih promišljanja digitalnog doba, u svojoj je knjizi 'Vidjeti i moći: tko nas nadzire' iznio tezu o novom sustavu horizontalne kontrole. Dok je Orwell u romanu '1984.' simbolički sažeo društvo nadzora i opresivne kontrole, danas je, prema autoru, na snazi posve drugačiji sustav kontrole. Naspram klasičnog binarnog sustava nadzora 'onaj koji gleda – onaj kojeg se gleda' nastupila je, zahvaljujući protočnosti mreža, mnogostrukost istovremenih pogleda, a uteg moći prebacuje se s promatranja na biti primijećen, s vertikalne na horizontalnu osovinu. Iz toga slijedi radikalna promjena: svi izmjenjuju sve sa svima, kroz blogove, e-poštu i postove na mrežama, svi su spremni prihvatiti tuđi pogled, a taj se pogled ne promatra više kao negativna intruzija u privatnu domenu. Zapravo, svatko želi privući što više pogleda na sebe jer upravo velik broj tuđih pogleda jamči uspjeh i preuzimanje kontrole onom koji ih prima.

Unutar prebacivanja utega kontrole, Warholovih 15 minuta možda izgleda dohvatljivije no ikad uz svesrdnu pomoć egzibicionističkih mreža, no novi, digitalni san o 15 minuta privatnosti djeluje ipak kao mnogo teži izazov.