NASA-ina letjelica Osiris-Rex ovog tjedna uspješno je sletjela na asteroid Bennu. Ovaj naoko neugledan kozmički putnik nalazi se na 322 milijuna kilometara od Zemlje, ima promjer oko 500 metara i prekriven je oštrim kamenjem. Razlozi zbog kojih je američka agencija odlučila otići po uzorak tla leži u nekoliko znanstvenih odrednica usko vezanih uz prirodu samog asteroida.

Bennu je... poseban?

Prema trenutnom saznanju znanstvenika, našim sustavom trenutno putuje preko 500.000 asteroida. Zašto nisu mogli izabrati nekog bližeg?

Prema objašnjenju NASA-e, Bennu spada u grupu NEO-a, odnosno near earth objects (objekti u blizini Zemlje). Kao što njihovo ime sugerira, NEO-i orbitiraju na udaljenosti do 1,3 astronomske jedinice od Sunca. Jedna astronomska jedinica je, podsjećamo, udaljenost između Zemlje i Sunca, odnosno 149,6 milijuna kilometara.

Niz izuzetnih podudarnosti

S obzirom na to da NASA želi sakupiti uzorak asteroida i potom ga donijeti na Zemlju, najdostupniji asteroidi su oni između 1,6 AJ i 0,8 AJ. Idealni asteroid također mora imati orbitu sličnu Zemlji te, po mogućnosti, niski ekscentricitet i nagib. Kada je NASA birala kandidata za misiju Osiris-Rex, znali smo za preko 7000 NEO-a, no samo 192 od njih imali su orbitu koja ispunja ove kriterije.

Drugi razlog zašto je NASA birala Bennu njegova je veličina. Asteroidi malih promjera okreću se brže od onih većeg promjera. Primjerice, asteroid od 200 metara ima toliko brzu rotaciju da tijekom leta u svemir izbacuje komadiće svoje površine. Idealni satelit prema tome mora imati promjer veći od 200 metara kako bi letjelica mogla prići dovoljno blizu za sakupljanje uzorka s površine. Veličina asteroida smanjila je broj potencijalnih odredišta sa 192 na 26.

Treći razlog za odlazak na Bennu njegov je sastav. Najprimitivniji asteroidi bogati su ugljikovim spojevima te se nisu promijenili u posljednje četiri milijarde godina. Ovakva vrsta asteroida sadrži organske molekule, hlapljive materijale i aminokiseline koje su možda slične onima zaslužnima za nastanak života na Zemlji. Od 26 preostalih asteroida, samo 12 je imalo poznati sastav, a samo ih je pet bilo bogato ugljikom.

Bennu je jedan od tih pet kandidata. Riječ je o asteroidu promjera oko 500 metara, kojemu za put oko Sunca treba 436.604 dana, a svakih šest godina dolazi jako blizu Zemlji - na svega 0,002 AJ. Ovi bliski susreti Bennu daju priliku da udari u Zemlju, što je znanstvenike dodatno potaklo da ga istraže. Ne gledajte prema nebu - sljedeći bliski susret Zemlje i Bennua zakazan je za kasno 22. stoljeće.

Bennuova veličina, primitivni sastav i potencijalno opasna orbita čine ga jednim od najfascinantnijih i najpristupačnijih objekata u blizini Zemlje - i glavnim ciljem misije Osiris-Rex.

Uspješno slijetanje

Svemirska letjelica Osiris-Rex je uspješnim preletom blizu površine Bennua razveselila astronome iz NASA-e, no čini se da ćemo malo pričekati prije potvrde toga koliko je prašine i kamenčića uspjela sakupiti. Ukoliko joj je to pošlo za rukom, uzorke bi nam do Zemlje trebala dostaviti prije kraja 2023. Američka misija na asteroid slijedi sličnu japansku ekspediciju pod imenom Hayabusa2, koja će se na Zemlju vratiti u prosincu ove godine te donijeti uzorke sakupljene s 4,5 milijardi godina starog asteroida Ryugu. Nakon što sleti u australsku pustinju znanstvenici će iz njenih spremnika prvi put u povijesti dobiti prvi uzorak unutrašnjosti asteroida.

Osiris-Rexu je trebalo četiri i pol sata da se spusti iz orbite na površinu, a to je postigao prateći komande koje su mu slali operateri sa Zemlje.

'Poljubac koji traje nekoliko sekundi'

S obzirom na to da asteroid ima promjer od svega 500 metara, Bennuova gravitacija premala je da bi se uspješno sletjelo na njega. Letjelica zbog toga mora posegnuti s 3,4 metra dugom robotskom rukom i pokupiti 60 grama Bennuove površine. Heather Enos sa Sveučilišta u Arizoni, zamjenica glavnog znanstvenika na misiji Osiris-Rex, opisala je ovaj pothvat kao 'poljubac površine koji traje svega nekoliko sekundi'.

Grabljenje uzorka NASA smatra najstrašnijim dijelom misije. Sam Osiris-Rex svemirska je letjelica veličine kamioneta koja je dvogodišnjim kruženjem oko Bennua tražila područja otprilike veličine nekoliko mjesta za parking. Odredište za koje se odlučio tim iz NASA-e dio je Bennuovog kratera Nightingale - nakon dugotrajnog orbitiranja oko asteroida letjelica je pronašla ovu lokaciju koja, prema stručnjacima, sadrži dovoljno malih čestica za optimalno sakupljanje. Nakon što je zaključeno da lokacija pruža dovoljno prostora za prilazak, Osiris-Rex se približio na nekoliko metara i prema površini ispalio mlaz komprimiranog dušika kako bi prašinu i kamenčiće uzdigao u zrak te ih sakupio pomoću teleskopske ruke. Trenutak kontakta i sakupljanja uzorka možete vidjeti u priloženom videoisječku.

Znanstvenici smatraju da će Osiris-Rex u idealnim okolnostima sakupiti između 60 grama i dva kilograma Bennuova tla.

Pogled u prošlost našeg planeta

Voditelj znanstvenih misija u NASA-i Thomas Zurbucken usporedio je Bennu s Kamenom rozete - 'nečime što je tamo negdje, objektom koji može ispričati priču o povijesti našeg planeta i Sunčevog sustava tijekom prošlih nekoliko milijardi godina'. Ova izjava, potaknuta molekularnom strukturom Bennua, ima svojevrsnu težinu, pogotovo ukoliko se znanstvene pretpostavke o povezanosti našeg planeta i udaljenog asteroida zbilja potvrde.

Misija Osiris-Rex je, pored naoko neuglednog odredišta, jedinstvena po još jednoj karakteristici - povratku kući. Naime za razliku od dvosmjernog putovanja na kojem se nalazi 'krakati' svemirski brod, NASA-ine nadolazeće misije prema asteroidima koje će provesti u iduće dvije godine bit će putovanja u jednom smjeru.