Morel i njegova borba protiv velikih foto agencija i medija mogla bi imati dalekosežne posljedice na medije u cijelom svijetu. Fotograf je, naime, tužio agencije France Presse i Getty Images te Washigton Post jer su neke njegove fotografije potresa na Haitiju 2010. godine preuzeli s njegovog profila na Twitteru i objavili bez njegovog dopuštenja.

Svi zajedno su iskoristili osamnaest Morelovih fotografija koje je stavio na Twitter, a na saveznom sudu u New Yorku je sudac koji vodi slučaj donio odluku da su agencije i Washington Post morali tražiti Morelovo odobrenje za korištenje njegovih fotografija.

Upravo ta odluka suda mogla bi značajno promijeniti stvari na medijskom tržištu na kojem je postalo pravilo da se s društvenih mreža preuzimaju i objavljuju fotografije korisnika.

Morel se na sudu pozvao na Twitterove uvjete korištenja, u kojima stoji da se postovi mogu retvitati, ali se za njihovu objavu, uključujući fotografije izvan Twittera, mora tražiti dozvola korisnika. Mediji uključeni u proces pak se pozivaju na činjenicu da je ono što se objavi na Twitteru javna stvar.

'U slučaju Gettyja i France Pressea gotovo da nema dvojbe: radi se o agencijama koje se ne bave objavljivanjem, već distribucijom fotografija te je posve jasno da nemaju pravo ostvarivati prihod redistribucijom sadržaja koji nije originalno njihov. Takve fotke se kasnije pojavljuju s oznakom da im je izvor Getty, AFP, Reuters...

Getty je pak poseban slučaj, agencija koja je prilično agresivna u zaštiti svojih autorskih prava, često proganjajući male portale, koji su bez pravnog osnova naviknuti da internet koriste kao samoposluživanje. E, pa, jednako tako ni Twitter ne može biti njihova samoposluga!

Posve je jasno dakle, da u tom slučaju nipošto ne može biti objave bez dozvole vlasnika autorskih prava, pogotovu ako su fotografije na bilo koji način označene copyrightom.

Rizične fotografije s društvenih mreža

U slučaju Washington Posta pak, nešto je manje jasna situacija, jer iskorištene fotografije nisu namijenjene redistribuciji, no u slučaju tužbe, vlasnik autorskih prava, ako su ona također jasno istaknuta, vjerojatno također može bez problema istjerati svoju pravdu', ističe Ivan Hrstić, urednik portala Politikaplus.

Hrstić je uvjeren kako će se ovakve situacije ubuduće sve češće ponavljati. Naročito ako autori svojih djela koja objavljuju na internetu budu preko sudova tražili zadovoljštinu. I, što je još važnije, ako ju i dobiju.

Posljedice su jasne: objavljivanje fotki s društvenih mreža bez dozvole autora u budućnosti će biti sve rizičnija navika.

U prvo vrijeme na udaru će ipak biti veće agencije i mediji, za koje će vlasnici autorskih prava opravdano smatrati da imaju dovoljno prihoda da takvu uslugu plate. No u skoroj budućnosti morat ćemo se naviknuti na to da je prenošenje osnovnih informacija s društvenih mreža itekako dozvoljeno, jer su one javna stvar, no prenošenje cjelovitog autorskog djela, kao što su fotografije, nešto je posve drugo.

To znači da će se i Twitter i Facebook u jednom trenutku morati pobrinuti da fotografije, video i drugi zanimljivi sadržaji budu jasno označeni mogu li se slobodno koristiti ili ne, da riješe mehanizme preuzimanja te da tako možda s vlasnicima autorskih prava podijele i eventualnu zaradu, prognozira Hrstić.

Ako sud i dalje bude na Morelovoj strani, mogao bi dobiti između 750 i 30.000 dolara po preuzetoj fotografiji, a u dodatnim procesima i do 150 tisuća dolara po fotografiji (oko 890 tisuća kuna).

Morel već dvije godine vodi ovu bitku i čini se da bi zaista mogao 'iščupati' prilično veliku odštetu.

Kod nas nikog nije briga

I dok se Morel bori s velikim medijskim korporacijama, u Hrvatskoj dosad nije zabilježen nikakav ozbiljniji slučaj poput njegovog. No činjenica je da i domaći mediji sve više objavljuju fotografije s društvenih mreža, kao i statuse s društvenih mreža, koji često postaju čak i glavne vijesti.

'Dogodilo mi se da sam uređivao jedan domaći novinski portal u vrijeme kada je bila velika poplava u Zagrebu i kad su ljudi postali na Twitteru genijalne fotke s lica mjesta. Svakog korisnika sam službenim kanalom zamolio da prenesem fotografiju na portalu, uz obavezno navođenje izvora. Navođenje autora fotografije je minimum, ali obvezni.

Uzimanje fotografija od strane medija, bez da su tražili autora dozvolu, a vjerojatno im je izgovor da 'nisu stigli jer je vijest bila 'breaking' i trebalo je odmah objaviti i prestići konkurenciju', jednostavno je pogrešna praksa. Ako nešto objavim na Twitteru i Facebooku, objavio sam to na online društvenim mrežama koje nisu elektronski mediji i to je važno razlikovati, iako su javni', kaže Nebojša Grbačić, aktivni tviteraš, urednik i community menadžer.