Trebao je to biti članak o potresu koji se prije 111 godina dogodio na području Pokuplja i njegovoj usporedbi s potresom koji je u ožujku prodrmao Zagreb, a u ponedjeljak Petrinju i Sisak. A tražite li pravog sugovornika za tu temu, najbolje je obratiti se dr. sc. Ivici Soviću, višem predavaču na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Zimus je za Dan otvorenih vrata Geofizičkog odsjeka pripremio predavanje o Pokupskom drmešu, potresu koji je 1909. potresao isti ovaj kraj koji je upravo tako jako stradao. No vrata su ostala zaključana zbog pandemije i zagrebačkog potresa pa je referat je ostao u računalu, sve dok u ponedjeljak opet nije grunulo u Pokuplju. I taman kad je bio spreman za objavu, Petrinja se u utorak zatresla još jednom. Jače, puno jače nego dan ranije. Kako je to moguće, zar prvi udar nije najjači?

'Normalno je da jakim potresima prethode slabi, ali to nije zakon. Ima puno potresa 'samaca', bez prethodnih, ali skoro svi imaju seriju naknadnih potresa', uspio je kratko porukom odgovoriti Sović koji će sljedećih dana imati pune ruke posla.

Drugi, još snažniji potres iznenadio je sve. Zna se da je takav bio i onaj u Banja Luci, drugi je bio razorniji i u talijanskoj L'Aquili... Ovaj petrinjski bio je poseban po još nečemu. Mnogi svjedoci kasnije su pričali da je potres 'grunuo'. I da su imali osjećaj kako se 'zemlja ispod njihovih nogu rotira i vrti u krug'. Tamošnji paroh pak rekao je da mu se automobil okretao na sve strane. Kako i zašto?

'Još se ne zna točno zbog čega se ponekad u blizini epicentra valovi ponašaju kao da su kružno polarizirani. Znamo da u tom području dolaze horizontalno polarizirani SH valovi, ali zašto brzo mijenjaju smjer osciliranja česti tla još nije objašnjeno', kaže Sović.

Potresa ima svuda, po cijeloj Hrvatskoj i susjednim zemljama, u BiH i Sloveniji. Područja se samo razlikuju po broju i magnitudi potresa koji se u njima događaju, upozorava Sović.

'Seizmički je najaktivnije područje južne Dalmacije jer su tamo i tektonski pomaci najveći, što se vidi i iz objavljenih GPS mjerenja, a ne samo iz našeg kataloga potresa. No to ne znači da drugi dijelovi zemlje nisu ugroženi', kaže Sović. 'Mnogo relativno jakih potresa ima u okolici Rijeke i Zagreba. Knin, Sinj i Drniš također su bili uzdrmani jakim potresima. Jedina zaštita od potresa nam je da kvalitetno gradimo zgrade koje će im moći odoljeti.'

Unatoč svemu što nas je snašlo, kaže Sović, ova godina nije naročito posebna što se tiče potresa.

'Posebna je po tome što su se relativno slabi potresi - a ovu karakterizaciju jačine treba uzeti sa s rezervom jer bi na primjer potresi magnitude 5.5 u Grčkoj prošli bez većih posljedica - dogodili u gusto naseljenom području s dotrajalim zgradama koje su građene kako su građene, a baš i nisu održavane', kaže Sović.

Dobar dio onoga što danas znamo o potresima, saznali smo temeljem otkrića hrvatskog znanstvenika Andrije Mohorovičića koji je proučavao potres koji je 1909. zatresao Pokuplje.

'Početkom dvadesetog stoljeća znalo se da brzina seizmičkih valova raste s dubinom, to je izračunao John Milne, ali se nije znalo je li Zemlja homogena ili je građena od slojeva, poput glavice luka', podsjeća Sović. A onda je 1908. Andrija Mohorovičić postavio mali Wiechertov seizmograf na Geofizičkom zavodu koji se tad nalazio u sadašnjoj zgradi DHMZ-a na Griču. Baš kad ga je pustio u rad i kalibrirao, dogodio se Pokupski potres.

'Seizmolozi ga pišu velikim slovom jer mu je to vlastito ime', kaže Sović. Mohorovičić je tada zatražio i dobio kopije seizmograma od kolega iz cijele Europe i prvi napravio dobre hodokrone, funkciju ovisnosti vremena putovanja vala o epicentralnoj udaljenosti.

'Mudro koristeći te hodokrone i dostupna znanja iz seizmologije, Mohorovičić je dokazao da je Zemlja građena od barem dva sloja: kore debele 54 km i onog što je ispod kore', kaže Sović. 'Nove spoznaje su malo drugačije, ali njegov rad je fantastičan s obzirom na tehničke mogućnosti tog doba.'

Zbog toga je Pokupski potres ušao u anale svjetske seizmologije kao izuzetno važan događaj. Kasnije su drugi seizmolozi pokazali da je ispod kore plašt te vanjska tekuća i unutarnja kruta jezgra.