Asteroid 2006 QQ23 možda i nije bio razlog za uzbunu, ali nam je dao razmišljati o opasnostima koje vrebaju iz svemira.

Astronomi godinama pregledavaju nebo i još nisu otkrili divovske 'ubojice planeta' zbog kojih bismo trebali brinuti. Mizerna je šansa da nas pogodi asteroid poput onog koji je, vjeruje se, prije 65 milijuna godina pogodio Zemlju i uništio dinosaure.

Razorne posljedice udara

NASA procjenjuje da je katalogizirano najmanje 95 posto asteroida širokih kilometar ili više, pri čemu nijedan ne predstavlja opasnost za Zemlju. Realnija opasnost dolazi od svemirskih stijena veličine QQ23 2006. Takav bi asteroid mogao razoriti cijeli grad, pobiti milijune ljudi i izazvati lanac razornih posljedica, piše NBC.

'Možemo biti sto posto sigurni da će nas neki asteroid pogoditi, samo ne možemo sa sigurnošću reći kada', kaže Danica Remy, predsjednica fondacije B612, neprofitne organizacije iz kalifornijskog Mill Valleya koja se bavi zaštitom Zemlje od asteroida.

'Razaranje bi bilo na regionalnoj razini, ali bi posljedice bile globalne, od razorenih prometnica i uništenih komunikacijskih veza, do klimatskih promjena', kaže Remy.

Simulacija udara na New York

Koliko bi razoran mogao biti takav udar, pokazalo se u svibnju, kada su NASA, Federalna agencija za upravljanje u hitnim situacijama i druge američke vladine agencije izvele višednevnu simulaciju udara asteroida na New York. Simulacija je pokazala da bi utjecaj objekta promjera 60 metara ubio 1,3 milijuna ljudi i uništio veći dio Manhattana.

Ključ izbjegavanja takvog scenarija je pronaći sve asteroide koji bi nas mogli pogoditi.

'Poanta je u tome da lociramo svaku moguću prijetnju', slaže se i Kelly Fast iz NASA-inog programa za promatranje objekata blizu Zemlje.

Problem je u tome što su nas asteroidi tu i tamo znali uhvatiti nespremne. Primjerice, 25. srpnja asteroid promjera 130 metara prošišao je na nekih 60.000 kilometara od Zemlje. Bio je to bliski susret s najvećim asteroidom u posljednjih stotinjak godina. A nitko nije znao da 2019 OK uopće postoji dok ga uoči prelijetanja nisu uočili brazilski astronomi.

A tek udar asteroida koji je 2013. ušao u atmosferu iznad ruskog Čeljabinska! Iako je uglavnom izgorjela u atmosferi, svemirska stijena prouzročila je udarni val koji je porazbijao prozore na kućama i ozlijedio više od 1000 ljudi.

Metode obrane planeta

U NASA-i ozbiljno shvaćaju svoj posao traganja za još nepopisanim asteroidima. Istovremeno, puno se novca i vremena troši i na testiranje sustava za odbacivanje asteroida. Stručnjaci za takozvanu planetarnu obranu rade na tehnologijama kako bi na vrijeme odbili velike asteroide na putu prema našem planetu. No, kažu oni, ta obrana ne bi bila nalik na zbivanja u filmovima kao što su 'Armageddon' i 'Žestoki udar'.

Misija Double Asteroid Redirection Test (DART), koja bi trebala biti pokrenuta 2021., ispalit će takozvani kinetički udar u binarni asteroid poznat kao Didymos. Tim udarom želi se izmijeniti putanja manjih uparenih asteroida koji bi pored Zemlje trebali proći 2022. godine. Bit će, tvrde, dovoljan i mali poticaj da se asteroid skrene s puta.

Drugi potencijalni način odbijanja asteroida je upotreba takozvanog gravitacijskog traktora - svemirskog broda koji bi vlastitom gravitacijom pomaknuo putanju svemirske stijene. Ovaj koncept osmislili su astronauti Ed Lu i Stan Love.

Dakako, tu je i uvijek prisutna nuklearna opcija: da se nuklearna bojeva glava lansira u svemir i detonira u blizini nadolazećeg asteroida.

'Ne bi to bilo kao u filmovima, gdje se razara srce asteroida... Eksplozija bi bila u njegovoj blizini i ozračila bi mu površinu', kaže Fast. 'To bi trebalo biti sasvim dovoljno da se asteroid skrene s putanje.'

Napredna tehnologija nudi spas

Naravno, svi ti načini obrane imaju smisla ako na vrijeme znamo da nam se približava opasnost. Stručnjaci kažu da će proći godine, možda i desetljeća, dok se ne oformi misija sposobna odbiti opasne asteroide.

Astrofizičar David Brin uvjeren je da će napredna tehnologija zaštititi planet od razornog udara asteroida poput onog koji je zbrisao dinosaure. 'Dinosaura više nema jer nisu imali svemirski program. Ljudi ga imaju i trebaju ga i dalje razvijati', preporuča Brin.