Josipa Majić i Ana Burica imale su štand u Eureka Parku, dijelu CES-a koji je bio namijenjen startupovima i samostalnim poduzetnicima.

CNET-ov novinar isprva je tek bacio jedan pogled na njihove medvjediće i nastavio dalje, kao i mnogi prije njega.

No, Josipa se nije dala obeshrabriti. Pronašla ga je i ukratko predstavila svoj proizvod. Vratio se kako bi doznao više. Učite, startupovi, tako se to radi.

Može li igračka biti toplomjer?

Medvjedić Teddy može pratiti niz vitalnih tjelesnih funkcija, poput tjelesne temperature ili pulsa, putem senzora u šapi.

Priča o njemu krenula je kad su se danas 24-godišnje Josipa i Ana srele u Zagrebu. Dijelile su fascinaciju medicinskom industrijom i utjecajem koji tehnologija ima na nju. Počele su s dermatologijom, da bi se prebacile na proizvode namijenjene djeci jer su htjele baviti se hardverom.

Tijekom 2012. i 2013. stjecale su iskustvo u Europi, Indiji, Jordanu i drugim dijelovima svijeta, savladavale prilično složenu pravnu regulativu i uspostavljale kontakte s klinikama i bolnicama. Ipak, najvažniji je bio priljev novca.

Ideju su im dale medicinske sestre u pedijatrijskim klinikama, koje su koristile plišane medvjediće kako bi umirile djecu i navele ih na mjerenje temperature i tome slično. Često to nije išlo jednostavno jer bi djecu uplašilo hladno bolničko okruženje i uređaji.

No što bi bilo kad bi medvjedić mogao postati uređaj? Tako je nastao Teddy, igračka koja putem senzora u šapi mjeri puls, temperaturu, tlak i zasićenost krvi kisikom, a koja se Bluetoothom ili wi-fijem može povezati s tabletom ili pametnim telefonom. Sva očitanja povezana su s korisničkim profilom, zahvaljujući čemu je moguće pratiti podatke tijekom vremena.

Uz to, može pratiti i promjene u okolini, poput temperature i vlažnosti zraka. Bilo bi toga i više, no medicinska pravila su prilično stroga i ograničavajuća.

U planu jeftiniji model

Medvjedića je moguće prati kako bi ga se održalo čistim. Od pranja, ali i radoznalih dječjih prstiju, elektroničke dijelove štiti poseban silicijski pokrov, koji je moguće ukloniti prije pranja i poslije vratiti.

Cijenom se ne razlikuje od tipičnog senzora za očitavanje takvih podataka - oko 230 dolara, odnosno 1400 kuna. Dosad su prodale 3800 primjeraka, no to je tek početak. U pripremi je naprednija inačica s više mogućnosti, namijenjena širokom tržištu, a koja bi se na tržištu SAD-a trebala pojaviti do kraja ove godine.

Imat će sve što i bolnička verzija, plus igre i nagrade, kako bi potaknuo djecu na održavanje zdravlja i praćenje podataka o svom zdravstvenom stanju.

Još uvijek je na razini koncepta, no Josipa i Ana zamišljaju da bi mogao čitati djeci priče ili poslati SMS roditeljima ako je dijete zaboravilo izmjeriti šećer u krvi. Bit će jeftiniji od bolničkog primjerka - koštat će otprilike trećinu cijene.

Usput su osvojile i brojne nagrade namijenjene startupovima. Na CES ih je dovela 2013 Venture Out Challenge, nagrada Svjetske banke i CRDF Globala, koju su dobile prije dva mjeseca.

Zanimljivo, iako je prilično uspješna za nekog tko je pokrenuo domaći startup, Josipinim roditeljima još uvijek je žao što nije našla pravi posao u financijama ili zdravstvenoj zaštiti. 'Ne razumiju startupove. Misle kako je to sve skupa samo gubitak vremena i mladosti', požalila se CNET-u

Ipak, djevojke se namjeravaju vratiti na CES i iduće godine, uspiju li skupiti oko 15 tisuća dolara (gotovo 90 tisuća kuna), koliko ih je ekspedicija u Las Vegas koštala (bez cijene štanda). Ambiciozne su i uvjerene kako to mogu postići.