Najpoznatija izbacivanja kroz prozor dogodila su se u Pragu. Godine 1419. češki su husiti kroz prozor izbacili nekoliko članova gradskog vijeća. Događaj je poznat kao Prva praška defenestracija. Ona najznačajnija dogodila se 23. svibnja 1618. te je bila okidač za najkrvaviji vjerski rat u povijesti.

Objavljivanjem 95 teza Martina Luthera 1517. godine te djelovanjem njegovih pristaša i sljedbenika, dotad homogena vjerska karta srednje i zapadne Europe počinje se postupno mijenjati. Car Svetog Rimskog Carstva Karlo V. na saboru u Wormsu 1521. godine donio je edikt kojim stavlja van zakona Luthera i njegove pristaše, a osam godina poslije na saboru u Speyeru zaključeno je kako se luteranizam treba zabraniti. Ta odluka izazvala je luteranske staleže (kneževi-izbornici Saske i Brandenburga, kneževi Anhalta, Lüneburga i Hessena te 14 carskih gradova) da otvoreno protestiraju protiv te odluke. Od tog trenutka oni se nazivaju protestantima. Vjerski ratovi u 16. stoljeću u Njemačkoj prekinuti su augsburškim mirom 1555. godine. Tim je mirom uvedeno načelo cuius regio, eius religio, odnosno čije je kraljevstvo, njegova je i vjera.

Luteranizam se istovremeno iz Carstva širio i na sjeveru Europe te tako sve zemlje Kalmarske unije postaju protestantske. Drugi reformatorski pokret, kalvinizam, nastaje u Švicarskoj te se preko Francuske širi do Nizozemske. Španjolski kralj Filip II. Habsburški, koji u to vrijeme vlada Nizozemskom, uvodi 1566. godine inkvizicijski sud kako bi očistio zemlju od kalvinista i anabaptista. U Nizozemskoj izbija pobuna pod vodstvom Vilima I. Oranskog, čime započinje 80 godina dug nizozemski rat za neovisnost, koji će postati dijelom Tridesetogodišnjeg rata. Francuski vladari u to vrijeme u svom kraljevstvu nemilosrdno progone reformatore, ali istovremeno ih podupiru u Svetom Rimskom Carstvu.

U samom Carstvu vjerski se problemi ponovno javljaju kada na vlast dolazi Rudolf II, koji odlučuje uz pomoć isusovaca provoditi protureformacijsku politiku Tridentskog sabora. Prvi veći incident dogodio se 1582. kada je nadbiskup Kölna oženio redovnicu, vojskom zauzeo Bonn te objavio svoj prelazak na kalvinizam. Prema odredbama augsburškog mira kneževi crkvenih zemalja koji poslije 1552. pređu na protestantizam moraju se odreći svojeg posjeda. Nadbiskupa ubrzo svrgava papa, katolička Bavarska napada i osvaja Bonn, a nadbiskup bježi u Nizozemsku.

Sličan incident dogodio se i u Strasbourgu. Nestabilnost je pogoršavala i kalvinistička Falačka koja je konstantno pokušavala ujediniti sve protestante u savez. Nakon što je car Rudolf 1608. odbio potvrditi mir u Augsburgu, došlo je do sukoba između bavarskog vojvode s protestantskim vojvodom Württemberga. Tada je formirana Protestantska unija (okupljala je izbornu Falačku, Baden - Durlach, Pfalz - Neuberg, Württemberg, Anhalt, Brandenburg te druge). Godinu dana kasnije osnovana je Katolička liga (Bavarska, Augsburg, Regensburg, Kempten, Konstanz, Passau, Mainz, Trier i drugi). Tim događajima postavljeni su temelji velikom vjerskom ratu.

Cara Rudolfa naslijedio je 1612. njegov brat Matija. Njihov rođak, nadvojvoda Ferdinand, okrunjen je 1617. godine za kralja Bohemije, a 1618. i za kralja Ugarske. Bohemija još od 1609. godine uživa vjerske slobode koje im je carskim pismom potvrdio i novi car Matija, a koje im kralj Ferdinand vjerojatno ne bi priznao. U toj su zemlji protestanti, prema nekim procjenama, činili oko 85 ppsto stanovništva, a katolici tek 15 posto.

Unatoč tome, katolici su vršili najviše funkcije u kraljevstvu. Stanje u Bohemiji uzavrelo je nakon što je Ferdinand smijenio protestantskog grofa Thurna s mjesta upravitelja dvorca Karlstein. Smijenjeni grof tada je okupio protestantsku skupštinu koju je zabranio Regenat, tijelo od deset članova koje je upravljalo Bohemijom. Grof i njegova skupština upali su ujutro, 23. svibnja 1618., u dvorac Hradčany gdje su se nalazila četvorica regenta. Dvojicu regenta optužili su za kršenje carskog pisma, a drugu dvojicu oslobodili su optužaba, navodno jer su bili prepobožni da bi tako nešto učinili. Optužene regente izbacili su kroz prozor. Oba regenta preživjela su pad. Katolici su smatrali kako su ih spasili anđeli, dok su protestanti tvrdili kako su bačeni u gnoj. Nakon toga protestantski staleži dižu pobunu, a potom car šalje vojsku kako bi istu ugušio.

Tim je događajem započeo Tridesetogodišnji rat, sukob u koji će na tlu Njemačke biti uključen veći dio Europe. Ratne posljedice bile su zastrašujuće. Tijekom rata izbilo je nekoliko epidemija bolesti i gladi. Neka područja Njemačke izgubila su i preko 66 posto stanovništva. Procjenjuje se da je sveukupno stradalo između 4,5 i 8 milijuna ljudi.

U ratu su nemalu ulogu odigrali i Hrvati, a impresionirali su i švedskog kralja Gustava II. Adolfa. Hrvatski konjanici u tom su ratu oko vrata čvorom vezali maramu. Ta je marama kasnije postala popularan modni ukras te je danas poznata kao kravata.

Kao dobar sažetak Tridesetogodišnjeg rata preporučujem članak Leopolda Čurčića, Tridesetogodišnji rat, objavljen u časopisu Essehist, a dostupan je na akademskom portalu hrcak.srce.hr. Za one koji žele detaljnije proučiti povijest crkve preporučujem Veliku povijest Crkve poznatog vjerskog povjesničara Huberta Jedina.