Što je izazvalo takvu uzbunu? Zabrana korištenja hrvatskog u Saboru ili na misama? Uvođenje srpskog kao službenog jezika u vojsci? Ili je hrvatski prestao bi službeni jezik u Hrvatskoj, BiH i EU?

Na sreću, ništa od toga. Lavinu je pokrenula odluka Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ) da se prijave za natječaje za istraživačke projekte podnose na engleskom, osim kada je riječ o specifičnim humanističkim projektima.

Na takvu odluku Zaklade prvo je reagirao Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu oštrim pismom, potom je krenula burna rasprava na znanstvenom portalu Connect, zatim je HSLS-ovka Dorica Nikolić otvorenim pismom prozvala ministra Željka Jovanovića i zaprijetila mu tužbom Ustavnom sudu. Konačno je Matica hrvatska aktualizirala i artikulirala već postojeću ideju da se donese zakon o jeziku prema kojem bi se svi nehrvatski jezici morali prevoditi, čak i takve stvari kao filmovi i drame na srpskom, a javna uporaba stranih jezika ili lošeg hrvatskog kažnjavala kaznama od 5.000 do 100.000 kuna.

Većina znanstvenika, osobito prirodnjaci, ali i brojni humanisti, nemaju problema s odredbom da prijave pišu na engleskom. Naprotiv, smatraju je korisnom jer smanjuje nepotrebnu birokraciju budući da ih ionako pišu za recenzente koji se služe engleskim. Neki od njih uzbunu doživljavaju pretjeranom te upozoravaju da žestinom svoje retorike asocira na slučajeve kao što su ćirilične ploče, vukovarska obljetnica, referendum o braku, referendum o manjinskim jezicima ili 2001. Riva.

Kroatisti FFZG-a u svojem pismu kažu kako im je jasno da će njihova reakcija izazvati 'stereotipno snebivanje nad njihovom zaostalošću, nad njihovim aboriginskim kroatističkim ognjištarenjem'. No ističu da je, unatoč činjenici da je engleski međunarodni jezik znanosti, potpuno neprihvatljivo, da se u službenim dokumentima u Hrvatskoj bilo kojem jeziku i na bilo kojoj razini daje ikakva prednost pred hrvatskim.

U HRZZ-u su zatečeni silinom reakcija jer su, kako kažu, prijave trebale biti namijenjene samo inozemnim recenzentima, one nisu nikakav javni dokument već postoje isključivo u tajnom, digitalnom obliku tako da do njih nitko ne može doći sve i kada bi htio. Osim toga, kažu, više od 90 posto dokumentacije HRZZ-a je i dalje na hrvatskom.

Problem znanstvene umreženosti

Članica Upravnog odbora HRZZ-a prof. dr. sc. Ljiljana Marks s Instituta za etnologiju i folkloristiku kaže da su se za ovakvu odredbu, među ostalim, odlučili jer je naša akademska zajednica mala i interesno umrežena.

'Prijave na engleskome jeziku nužne su u relativno maloj znanstvenoj zajednici poput hrvatske jer Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost obvezuje na mjerodavnu i stručnu recenziju i izbjegavanje sukoba interesa. I naši znanstvenici sudjeluju u recenziranju svjetskih projekata. Ne smatram to podređenim odnosom Hrvatske, nego, dapače, zajedničkim sudjelovanjem u ocjenjivanju, pa prema tome i u kreiranju znanosti. Izbor engleskoga kao jedinoga, ali ne i isključiva jezika prijave projekata bio je motiviran željom da novi projekti što prije zažive', objasnila je dr. Marks priznavši da je odredba možda nespretno sročena.

'Nesretno je protumačena, priznajem podosta nespretna, odredba da iznimka vrijedi za humanističke znanosti uz obrazloženje. Time nije mišljeno da se uporaba hrvatskoga jezika u prijavnoj dokumentaciji mora dodatno obrazložiti, nego samo da se obrazloži zašto podnositelji projekta smatraju da su najbolji recenzenti za tu temu stručnjaci u Hrvatskoj ili svijetu, primjerice slavenskome, koji znaju hrvatski. Hrvatski jezik jest jedini službeni jezik u Hrvatskoj i Zaklada nije autistično društvo koje ne želi nakon argumentiranoga razgovora sa znanstvenicima mijenjati pravila natječajnoga postupka', objasnila je prof. Marks.

Ideju da je hrvatski ugrožen odredbom HRZZ-a ne dijele ni svi humanisti. Filozof i kroatolog prof. dr. sc. Tomislav Bracanović s Hrvatskih studija u Zagrebu kaže da radije treba postaviti pitanje što će njome humanističke znanosti dobiti, a ne što će izgubiti.

'To će neupitno povećati objektivnost selekcije projekata za financiranje. Opasno je, makar i zbog brige za hrvatski jezik, zatvarati bilo koju znanost u uske domaće, jezično omeđene okvire jer time se potiču znanstveno incestuozni odnosi – kada svatko svakoga poznaje i ne želi se zamjerati, kada se svi međusobno citiraju i recenziraju jedni drugima knjige, članke i projekte, preporučuju za nagrade i sl.', rekao je Bracanović i upozorio da bi zahtjevi kroatista i Matice mogli naštetiti hrvatskoj znanosti.

Uzbuna ide na štetu brojnih znanosti

'Prisiljavanjem fizičara, biologa, psihologa ili sociologa da na hrvatskome pišu projektne prijave o temama koje ionako razumije tek uzak krug stručnjaka nećemo postići nikakav napredak u očuvanju hrvatskog i podizanju razine jezične kulture. Zbog nametanja jezičnih barijera recenzijskom postupku, dobit ćemo lošiju fiziku, biologiju, psihologiju i sociologiju, dok će hrvatski jezik i dalje propadati uslijed neizmjerno štetnijih utjecaja zabavne industrije i elektroničkih medija. Konačno ima i mnogo onih koji podržavaju upotrebu isključivo hrvatskog jezika u s „figom u džepu“ jer se boje neovisnog recenzijskog postupka, svjesni da njihove radove nitko u svijetu ne bi shvatio ozbiljno', kaže Bracanović.

Po njemu nikako ne stoje ni tvrdnje da hrvatske teme ne mogu biti interesantne stranim stručnjacima, javnosti, časopisima i recenzentima.

'Takva tvrdnja nije ni izbliza istinita. Da se radi o empirijski proizvoljnoj ideji pokazuje, primjerice, “Popis disertacija o Hrvatskoj i hrvatskim temama obranjenih na sveučilištima izvan Hrvatske” koji je u časopisu Kroatologija (2012) objavio ugledni hrvatski povjesničar Ante Čuvalo. Na tom se popisu nalazi oko 80 disertacija obranjenih na stranim jezicima na raznim svjetskim sveučilištima u posljednjih 15 godina o vrlo specifičnim hrvatskim temama kao što su jezik, etnologija, povijest, glazba, religija, slikarstvo itd. Ako je na najuglednijim svjetskim sveučilištima moguće doktorirati na našim “lokalnim” temama, sasvim je jasno da bi i inozemni znanstveni časopisi bili zainteresirani za takve teme, samo kada bi se domaći društvenjaci i humanisti više trudili oko njihova primjerenog međunarodnog plasmana', zaključio je prof. Bracanović.

Hrvatska ipak nije svima zanimljiva

Dr. sc. Mate Kapović, docent na Odsjeku za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta smatra da su društveno-humanističke znanosti ipak specifične, što drugi znanstvenici ne razumiju dovoljno.

'Mnogi se naši stručnjaci bave temama vezanima uz Hrvatsku, koje su nama bitne, a vani često nisu toliko zanimljive ili su prespecifične. Osim toga, činjenica je da su najveći stručnjaci za "nacionalne teme" kao što su hrvatski jezik, povijest ili arheologija, uglavnom, logično, u Hrvatskoj, iako uvijek ima iznimaka'.

Kapović bi stoga da se za domaće teme naprave iznimke te da se prijave pišu i na hrvatskom i na engleskom. Ipak smatra da je pisanje prijava na engleskom uglavnom vrlo dobrodošla praksa jer je Hrvatska premala pa objektivne recenzije često izostaju.

'Znanost mora biti svima dostupna. Kod nas neki pišu na hrvatskom upravo zato da ih vani ne bi mogli čitati', kaže Kapović koji je uvjeren da je prašina koja se podigla u ovom slučaju dijelom reakcija na besmislene propise kada je riječ o "nacionalnim temama", dijelom straha od vanjskih recenzija, ali i uobičajene nacionalističke katastrofičnosti.

S Kapovićem se slaže i ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. sc. Željko Jozić koji smatra da bi se prijave trebale pisati na oba jezika, uz moguće izuzeće za određene znanosti. No i on je iznenađen burnim reakcijama koje je izazvala odluka HRZZ-a.

'Mislim da je riječ o nespretnom potezu Zaklade. Za razliku od nekih mojih kolega, smatram da propozicije nisu bile usmjerene na zatiranje hrvatskoga. Hrvatski jezik ne smije biti sekundaran u Hrvatskoj na bilo kojoj razini, ali se treba kloniti teških riječi i radikalnih istupa', kaže Jozić.