U sveprisutnom trendu koji preuzima više-manje sve žanrove i sve kompanije sandbox se uspio zavući i ovdje, stvorivši igru koja na specijalan način igraču daje do znanja da pred sobom ima monumentalan izazov. Za završavanje ove futurističke i akcijom nabijene uživancije, recimo, potrebno je oko četrdeset sati, a cijela stvar ima čak pet svršetaka. U krajnjoj liniji, manje niste ni očekivali od majstora Taroa Yokoa.

U Nier Automati preuzimate ulogu članova specijalne postrojbe borbenih androida YoRHa. Konkretno, tehnički mlađahnog lolita androida 2B i izvidnika 9S, čiji je zadatak uništavati vojsku dementnih robota koje je dovela vanzemaljska vrsta. Svi preživjeli Zemljani povukli su se na Mjesec, a YoRHa odnosno androidi imaju svetu dužnost štititi ih. To je u načelu osnovna ideja priče u kojoj vi kao igrač na predivan način uništavate sve oko sebe. Pojam 'predivno' koristim s jako dobrim razlogom. Sve borbene kretnje izvedene su s očaravajućom gracioznošću, oružja, ovisno o tome koje koristite, uvijek ostavljaju osjećaj masivnosti ili elegancije te se daju predivno kombinirati u pravu simfoniju izbjegavanja, komadanja i sjeckanja. Kad smo već kod simfonije, moram naglasiti da je glazba koju su skladali Keiichi Okabe i Keigo Hoashi jedna od najboljih koje sam u zadnje vrijeme čuo – u kontekstu akcijske videoigre, naravno. Uostalom, što da vam pričam – poslušajte sami!

Ekipa koja je napravila Nier, naime, stoji iza Bayonette, što je više nego dovoljan dokaz o suludim koreografijama kojima tijekom igre možete svjedočiti. Vaši neprijatelji na Zemlji su, u drugu ruku, hrpe malih robota koji, koliko god se vi s njima mlatili, uvijek izgledaju stvarno slatko. Ovo, doduše, nimalo ne umanjuje potencijal za uništavanjem, s obzirom da u pravim okolnostima igra na vas baca hrpu zbilja nevjerojatno dobro dizajniranih bossova i neprijatelja kojima treba prići na više različitih načina.

Samu borbu, kretanje i istraživanje svijeta koji u skali igre ima veličinu prosječnog grada izvodite pomoću pažljive modifikacije softvera i hardvera u vašem robotskom tijelu. Dodavanjem ili oduzimanjem modula vaš lik će dobiti nove vještine koje mu olakšavaju borbu protiv nemilog mehaničkog dušmana. Tako recimo možete čak i micati dijelove korisničkog sučelja da biste u svoje računalo nakrkali nekoliko ofenzivnih programčića. Stvari idu toliko daleko da relativno kratko nakon početka igre dođete do softvera koji vas automatski liječi najučinkovitijim predmetom u vašem inventaru, ostavivši vam stopostotnu slobodu da se bavite trima bitnim stvarima: uništavanjem, uništavanjem i uništavanjem.

Igra ide do te granice da uključuje i nekoliko nespojivih žanrova poput pucačina bullet hell i borilačkih sidescrollera, što je zapravo super ideja. Sad, osobno nisam prevelik obožavatelj nenadanih prebacivanja između žanrova te još manje volim kad se to desi usred bitke s bossovima, no ostatak igre je toliko fluidan i elegantan da na kraju krajeva teško mogu prigovoriti. Čak i činjenica da ćete tijekom igre istim područjima lutati ponovno i ponovno ne smeta sveukupnoj priči koja je, kao što ste i očekivali, zamršena i ispunjena nepoznanicama. Uostalom, to ste vjerojatno shvatili u dijelu gdje sam spominjao ljude na Mjesecu i slatke robote na Zemlji.

Ukratko, jedini dio kojem zbilja imam razloga prigovoriti su sekundarni zadaci koji nerijetko nisu bog zna što, no na sreću glavna igra ih tempira na vrlo elegantan način, servirajući ih igraču u tolikoj mjeri da ne upropaste glavnu priču. Tim rečeno – Nier Automata jako dobro odrađuje zadatak koji joj je dan. Riječ je o stiliziranoj, prekrasno produciranoj igri vrijedna studija koji ju je napravio, kao i, usuđujem se reći, vašeg slobodnog vremena.

• ime: NieR Automata
• žanr: akcija
• proizvođač: Platinum Games
• izdavač: SCEE
• platforme: PC, PlayStaition 4

plus:

• dinamika
• akcija
• pristupačnost
• dizajn
• glazba
• atmosfera

minus:

• kriptična priča