Ljubitelji sporta prate svoje idole na društvenim mrežama, treneri koriste aplikacije za poboljšavanje performansi svojih štićenika, a sportaši i najmanju prednost koju im tehnološki napredak može dati. Što je ostalo od sporta?
Sport je oduvijek fascinirao ljude. Još u staroj Grčkoj sportaše se posebno cijenilo i slavilo. No u posljednjih stotinjak godina, sport je iz amaterske sfere prešao u profesionalnu, a u posljednje vrijeme ta profesionalna sfera sve više liči na znanstveno-fantastičnu.
Tehnološke inovacije promijenile su svakodnevni život ljudi. Danas je gotovo nemoguće razaznati što je sve u sportu posljedica tehnološke inovacije, a što je ostalo od 'starog' sporta. Od kamera koje snimaju svaki kutak terena, preko modernih materijala koji omogućavaju sportašima da budu brži i spretniji pa sve do čipova u loptama koje prate njihovo kretanje i signaliziraju sucima.
A sve je započelo još sredinom 19. stoljeća na konjskim trkalištima kada je postalo sve teže odrediti koji je konj prvi prešao ciljnu crtu. Tehnologija 'fotofiniša' prvi je put korištena 1912. godine na Olimpijskim igrama. Ostalo je, kako kažu, povijest.
Upravo je razvoj fotografije i filma omogućio tehnologiji ulazak u sport. Ali inovacije koje su se dogodile u posljednjih 10-15 godina u potpunosti su promijenile sportaše, treninge, natjecanja, ali i način na koji gledatelji prate sport.
Odjeća i oprema
Tijekom godina moderni materijali poput neoprena zamijenili su običan pamuk i poliester. Danas se čak zahvaljujući 3D modelingu i skeniranju tijela mogu izrađivati dresovi i oprema koji u potpunosti odgovaraju pojedinom sportašu.
Od neoprenskih odijela za surfanje, preko posebnih odijela za plivanje, do posebno dizajniranih tenisica prilagođenih pojedinom sportašu, ali i posebnih slitina koje čine opremu otpornijom i lakšom, moderna je tehnologija revolucionirala svu sportsku opremu.
Najpoznatiji (i poprilično kontroverzan) primjer je plivačko odijelo koje je nakon nekoliko godina zabranjeno u profesionalnom plivanju jer je davalo nepravednu prednost nositelju, a zbog svoje visoke cijene nisu si ga mogli priuštiti svi plivači.
Računalni programi
Različiti računalni programi više se ne koriste samo za ispisivanje imena igrača, trenera ili rezultata na ekranu ili semaforu.
Profesionalne momčadi koriste cijeli niz mobilnih aplikacija kojima prate što njihovi navijači žele, ne žele, vole, koju navijačku opremu kupuju, ali i tko su im najdraži članovi tima. Zahvaljujući tim podacima mogu prilagoditi marketing ili pojačati prisutnost nekog igrača u medijima.
Treneri koriste miCoach Elite System, koji bežičnom tehnologijom prikuplja podatke sa senzora smještenih na igračima i kompletnu analizu njihovih vitalnih znakova i drugih fizičkih i psihičkih podataka šalje direktno na iPad treneru tijekom same utakmice. Tako trener točno zna kad treba zamijeniti kojeg igrača zbog umora.
Tehnologija tijekom utakmice
Trening nije jedino mjesto na kojem se koriste prednosti tehnologije u pripremi sportaša. Svoje je mjesto pronašla i tijekom samih sportskih događaja. Ostavimo li po strani video kamere ('obične' i one '3D'), službene kamere bilježe tijek igre i pomažu sucima u revidiranju spornih situacija. U američkom je nogometu već uobičajena praksa da suci provjere sporne situacije na video snimci. U kriketu su uveli posebnog TV suca, koji provjerava sporne situacije na usporenoj snimci.
Suci su već ranije prihvatili blagodati bežične komunikacije ne bi li ostali u kontaktu, a sve su češće situacije i u kojima televizijski gledatelji mogu čuti točno što sudac govori tijekom donošenja odluke.
U tenisu se posljednjih nekoliko godina koristi tehnologija 'oka sokolova' (Hawk-Eye), koja se koristi prilikom nejasnih situacija kako bi se odredilo gdje je točno loptica udarila u teren.
Europski ragbijaši ne moraju se bojati spornih sudačkih odluka, barem što se položaja lopte tiče. Iako još u eksperimentalnoj fazi, njihove su lopte opremljene RFID čipovima koji u svakom trenutku točno očitavaju položaj lopte i igrača i javljaju prijamniku koji sve to bilježi. Tako suci mogu točno znati što se dogodilo s loptom, ali i treneri prilagoditi taktiku odnosno promijeniti način igre kako bi dobili bolje rezultate.
Nosiva tehnologija
Različiti senzori smješteni u odjeći, kacigama, štitnicima ili kamere u loptama i na kacigama još uvijek su u eksperimentalnoj fazi, no ukazuju na to u kom će se smjeru tehnologija u sportu kretati.
Gledatelji će iz udobnosti svog naslonjača moći gledati što se događa na terenu iz perspektive samog igrača. Najbolji je primjer Google Glass koji su testirali igrači američkog nogometa i koji je otkrio običnim gledateljima kako situacija izgleda na terenu. Tenisačica Bethanie Mattek-Sands pokušala je s Glassom nastupiti na Wimbledonu, no organizatori su joj zabranili da nastupi s njima.
Treneri, s druge strane, mogu zahvaljujući tim podacima (ili video snimkama iz perspektive igrača) korigirati igru ili poteze pojedinog sportaša. Podaci o trenutnom fizičkom stanju sportaša mogli bi pomoći liječnicima da reagiraju brže i bolje, a možda bi mogli i spasiti živote sportaša koji su preminuli zbog zatajenja srca.
Reebok je osmislio CheckLight, posebnu kapu čiji senzori bilježe kretnje glavom i upozoravaju kad je sportaš primio previše udaraca te mu prijeti opasnost od potresa mozga ili ozbiljnijih oštećenja.
A to su samo neke od tehnologija koje su u razvoju i usmjerene su izravno na sport i sportaše.
Dodatni sadržaji za gledatelje
Davno su zaboravljena vremena kad se na stadione odlazilo kako bi se sjedilo na betonskim ili drvenim tribinama i pratilo omiljeni klub. Ogromni kompjutorizirani semafori, bežične mreže, dodatni sadržaji poput virtualnih igraonica u kojima posjetitelji mogu odmjeriti svoje snage protiv virtualnih inačica svojih omiljenih igrača sve su češća pojava na stadionima diljem svijeta.
Pojedini stadioni čak uvode personalizirane QR kodove kako bi svakom posjetitelju mogli 'servirati' informacije koje će upravo njega zainimati, a radi se i na razvoju aplikacija koje bi u stvarnom vremenu donosile gledateljima dodatne informacije o događajima na terenu poput statistika, izjava igrača ili sudačkih odluka.
Sve to ne bi li odvukli gledatelje od velikih 3D i 4K televizora i vratili ih na stadione.
Kupovina karata
Nekad su se karte za sportske događaje kupovale izravno na blagajnama na ulazu u stadion ili koje drugo sportsko borilište. Danas postoje specijalizirani servisi koji se bave prodajom e-karata za sportska natjecanja.
Karte više nisu komadi papira koje se ljubomorno čuva, već su postale niz brojeva ili kod koji se očitava na ulazu u borilište ili s isprintanog papira ili s mobilnog uređaja. Prikladnije za okoliš, ali je teže ostaviti virtualnu kartu s posebne utakmice kao uspomenu.
Kontakt s gledateljima
Prije su sportaši s javnosti kontaktirali putem službenih izjava za javnost, javnih nastupa ili konferencija za medije. Tek su se povremeno odlučili na izravan susret s obožavateljima. S razvojem interneta i društvenih mreža, poznati sportaši komuniciraju s obožavateljima izravno i svakodnevno i ne samo o sportu, već i o njihovom privatnom životu.
To može biti dvosjekli mač, jer sportaši često nisu svjesni koliki utjecaj imaju na široke mase pa nezgodno sročena objava na Facebooku ili Twitteru može rezultirati ne samo javnom osudom sportaša, već i gubitkom sponzora.