Divljanje nogometnih navijača u Rijeci ovaj vikend ponovno je aktualiziralo pitanje trebaju li nastavnici dobiti veće ovlasti za sankcioniranje izgredničkog ponašanja kako bi djeca barem u školama, ako već nisu u krugu obitelji, naučila da civilizirano društvo ne cijeni nasilništvo
Udruga Nastavnici organizirano je krajem 2012. od resornog ministarstva tražila uvođenje oštrijih disciplinskih mjera poput suspenzije koje su, kako smatraju, dale određene pozitivne rezultate u nekim zemljama poput SAD-a. Uz tvrdnje da naše previše birokratske mjere nisu pokazale učinkovitost, oko 8.000 nastavnika potpisalo je peticiju nazvanu 'Dajmo prava i dobrim učenicima, a ne samo izgrednicima'. Brojni među njima žalili su se da je danas učenike gotovo nemoguće ozbiljno sankcionirati ili isključiti iz škole jer je procedura toliko komplicirana da se to u stvarnosti nikada ne događa. S druge strane učenici se na nastavnike mogu žaliti anonimnim pismima na što će u školu često doći inspekcija. To kod učenika, smatraju, stvara osjećaj da mogu svašta, a da im nastavnici ne mogu ništa.
Peticija je prvenstveno bila potaknuta porastom nasilja u školama, međutim, čelnici udruge smatraju da su navijači također učenici ili su to još do nedavno bili.
Policija može pendrecima, a mi ni opomenom
Profesor fizike Dalibor Perković, tajnik Udruge, kaže da je MZOS potpuno ignorirao njihovu peticiju, što sada dolazi na naplatu.
'Ministar obrazovanja sada poručuje: Huligani, imamo za vas mjesta u zatvoru, a odbija peticiju 8.000 nastavnika za efikasnim pedagoškim mjerama', rekao je za tportal Perković.
'Ministar kaže da nekim huliganima treba trajno zabraniti pristup stadionima, a ne dozvoljava isključenje nasilnika iz razreda ni na pet minuta. Na stadionima se na mladež ide pendrekom i psima, a u razredu se učeniku ne smije reći ni da prestane ometati. Dobna razlika između onih u razredu i onih na stadionima je godina, dvije ili nekoliko godina, ako to čak nisu isti mladi.
Britanski premijer je prije dvije godine rekao da uzrok huliganstva leži i u režimu u školama, režimu koji onemogućuje uspostavu elementarnog reda i discipline. Otkako je zasjeo u svoju fotelju, naš ministar nije napravio apsolutno ništa osim što je davao bombastične najave koje su potom pale u zaborav, od "isušivanja nogometne močvare" pa nadalje', dodao je Perković.
Za huliganstvo su najodgovorniji roditelji
Prof. Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje smatra da navijačko nasilje u Rijeci ne treba dovoditi u vezu s problemom discipline u školama.
'Huliganizam i nasilje u školi u prvom su redu povezani s odgojem u obiteljima. Sve ono što je dobro, ali isto tako i ono što je loše u ponašanju djece dolazi iz obitelji. U tom smislu obrazovni sustav je samo korektiv. Osobno mislim da samo oni roditelji koji nedovoljno odgovorno obavljaju svoju ulogu roditelja u odgoju krivnju svaljuju na društvo. Nema tako dobrog društva koje će ispraviti nedostatke u odgoju roditelja, niti tako lošeg društva koje će napraviti nasilnika od djeteta ako ono u odgoju roditelja usvoji pozitivne vrijednosti', ističe Filipović.
Priznaje da obrazovni sustav ima određenu odgovornost no tvrdi da drastične mjere ne daju dobre rezultate.
'Neki tvrde da su američka iskustva dala dobre rezultate, no mi imamo podatke koji govore suprotno. Primjerice u Finskoj, koja ima dobro školstvo, ne postoji isključenje. Razumijem inicijativu udruge iz pozicije nastavnika. Oni imaju pravo tražiti da budu zaštićeni. No obrazovna politika mora misliti i što će biti s učenicima koji će eventualno biti suspendirani i završiti izvan nastavnog procesa, na ulici. Obrazovna politika treba što bolje ekipirati škole kako bi uz već postojećeg pedagoga imali i druge stručne suradnike poput psihologa ili defektologa', rekao je.
Model 'čista škola prljava ulica' nije dobar
Darko Tot, jedan od članova Povjerenstva za Zdravstveni odgoj kaže da je akcijski plan za sprječavanje navijačkog nasilja pokrenut još 2008. jer je zabilježeno intenziviranja nereda na nogometnim, ali i drugim utakmicama.
'Teško je preodgojiti navijače. Za to su potrebne godine. Velika je sreća da u Hrvatskoj još nitko nije poginuo s obzirom na broj incidenata. Samo je pitanje dana kada će se to dogoditi, rekao je.
No Tot smatra da u tezi Udruge da bi trebalo suspendirati učenike postoji greška.
'Ne može se problem rješavati jednom mjerom kako smo mi često skloni činiti u Hrvatskoj. Mjera suspenzije nije se pokazala uspješnom u anglosaksonskom modelu. To je model čista škola, prljava ulica - sve što ne valja u školskom sustavu izbacujete na cestu. Društvo se na taj način kontaminira i sve se opet vraća u školu. Smatram da je potreban holistički pristup jer danas imamo zahtjevnu populaciju učenika. U društvu se danas sve propituje. Ako samo škola promovira red, rad i trud, a ostali čimbenici poput medija, ljudi u navijačkim klubovima, koji koriste jezik mržnje, forumi na internetu, predstavljaju drugačije vrijednosti, što možemo očekivati? Osim toga navijači huligani su u najvećem postotku adolescenti koji su napustili školski sustav.
Činjenica je također da se klubovi ograđuju od svojih navijača, dok istovremeno svojim ponašanjem pridonose takvom ponašanju. Žalosno je da predstavnici klubova koji sjede u ložama, kada ih pitate što misle o incidentima, kažu da ih nisu vidjeli. Gradonačelnik Zagreba tim supkulturama navijača pak daje najbolje prostore.
Zanimljivo je da će isti ljudi koji se protive zdravstvenom odgoju i viču kako obitelj, a ne škola, treba odgajati djecu i određivati im moralne vrijednosti, u ovakvim situacijama upirati prstom u nastavnike, obrazovni sustav i ministarstvo', zaključio je Tot.
Znanost nema odgovora na pitanje tko je kriv
Tanja Jurin s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže da u ovakvim situacijama nije dobro upirati prstom i tražiti krivca jer još uvijek nema, a vjerojatno nikada neće ni biti jednoznačnih odgovora na pitanje koliko na formiranje osobnosti nekog mladog čovjeka utječu njegovi geni, a koliko, roditelji, nastavnici, prijatelji ili neki drugi čimbenici.
'Znanost još uvijek ne može reći što utječe u kojem postotku. Na razini pojedinca moguće su raznolike jednadžbe, osobito kada su u pitanju djeca koja imaju neke urođene sklonosti problematičnom ponašanju', rekla je Jurin.
Djeca trebaju biti zaštićena, ističe, jer su maloljetnici. Činjenica je da je danas odgoj sve permisivniji; djeci se puno dopušta, puno ih se pita što žele.
'Za razliku od prije mi danas nastojimo sve učiniti da maksimaliziramo njihova postignuća, da budu zadovoljnija. Postajemo sve popustljiviji kao roditelji i ne postavljamo jasne granice. Mislimo da dijete treba samo otkriti što želi, da ga ne trebamo previše usmjeravati. To je možda krivi smjer u kojem odgoj danas ide. Jako fleksibilan odgoj može biti uspješan kod djece koja nemaju nikakvih predispozicija da budu problematična, ali ne kod sve', rekla je Jurin.
Nema povratka na 'šibu iz raja'
To ipak ne znači, kaže, da se možemo vratiti u vremena kada su djeca bila fizički kažnjavana u obitelji pa čak i u školi.
'Još nedavno jedna je moja profesorica u školu nosila zviždaljku i vikala na nas. Danas se to više ne može. Nekad su djecu nastavnici tukli, a danas to nema pravo ni roditelj. Djeca u adolescentskoj dobi nemaju dobro razumijevanje rizika svojih aktivnosti i samoregulaciju. Oni nisu krivi za to. Nisu zreli i ne trebaju biti. Znam da je nastavnicima u takvim okolnostima teško no ipak sam protiv drastičnih mjera discipliniranja učenika. Ja kao roditelj osobno ne bih voljela da mi dijete bude izbačeno s nastave pa da šeće gradom, a da ja ne znam gdje je. No s druge strane ja ću se svakako potruditi da ono uopće ne dođe u takvu situaciju. Mi trebamo biti svjesni da imamo problem kao društvo općenito. Nikome nije lako, ni roditeljima koji su prezaposleni, ni djeci koja su pod utjecajem medija pa i loših uzora, ni državnim dužnosnicima koji nemaju dovoljno sredstava za sve kadrove koji bi rješavali ove probleme. Konačno, nasilja je uvijek bilo, samo je ono danas mnogo više pod lupom. Upravo zbog svega navedenog pohvalno je da ministarstvo inzistira na tzv. zdravstvenom odgoju iako satnica tog predmeta nije ni približno dovoljna', zaključila je Jurin.