Domaći poduzetnik iz Rijeke Edi Filipović prije nekoliko godina, zbog razočaranja državnim aparatom, zaputio se trbuhom za kruhom, a od prošle godine nalazi se u Münchenu gdje radi kao inženjer industrijske automatizacije.

Odlučio je na svom profilu na Facebooku podijeliti iskustvo kupnje automobila u Njemačkoj, a objavu s dopuštenjem autora prenosimo u cijelosti:

Odabir i kupnja

Nazvao sam autosalon Audi, odabrao auto koji sam želio. Pitam koje financiranje imate - 'Audi bank’ s 1,5 posto kamate. U principu samo 'uzmi, za lovu ne brini'.

Može, prodano. Što dalje? Kaže 'mejlajte mi obračun posljednje dvije plaće i kopiju osobne, čim banka kaže OK, mejlam ugovor'.

Pola sata nakon što sam poslao mail, dolazi mi ugovor i prodavač navodi - 'Sve je odobreno, potpišite i vratite skenirano.'

Potpisao sam, skenirao, mejlao. Zovem za pola sata - 'Jeste li sve dobili, što dalje?' Stiže odgovor: 'Sve je u redu, dokumente automobila vam šaljemo na vaš ured za registraciju (Zulassungsstelle), otiđite tamo za dva do tri dana, registrirajte vozilo i dođite s tablicama po auto.' Hm. Zanimljivo.

Odabir osiguranja i tablica po želji

Prije registracije potrebno je ugovoriti osiguranje te ako netko želi može odabrati i tablice po želji. Osiguranja su mahom sva online. Odabrao sam jedno koje su mi preporučili. Ulogiraš se, upišeš podatke auta, svoje podatke, broj svog tekućeg računa s kojeg ide naplata... klik-klik... i na mail stiže potvrda da je auto OSIGURAN. Potvrdu se isprinta i nosi sa sobom na registraciju. Ne vidiš živa čovjeka.

Na web-stranici ureda za registraciju može se odabrati neku od slobodnih tablica. Listam, listam, listam, nađem broj koji mi se sviđa, klik-klik, upišem svoje podatke i na mail stiže potvrda da sam rezervirao tablice. Cijena - 10 eura. Nije puno.

Izrada tablica

Nakon tri dana nazvao sam ured za registraciju s pitanjem jesu stigli moji papiri od auta. 'Stiglo je, možete doći.'

Dolazim na svoju Zulassungsstelle.

Pored ulaza u zgradu, stoje još jedna vrata na kojima piše TABLICE. Uđem unutra, kažem: 'Imam rezerviranu tablicu, trebam li naručiti izradu ili ih imate na skladištu?' Djelatnica se smješka i kaže: 'Sada ću ih napraviti.' Vadi dvije prazne tablice (samo 'D' s lijeve strane), ubaci brojeve u neku štancu, gurne tablicu, stisne gumb i PUF! - izlazi gotova tablica. Gurne drugu, PUF, izlazi druga. Doslovno za otprilike dvije minute izrađene su na licu mjesta obje tablice! Cijena (čini mi se) 22 eura.

Dakle, tablice gotove za dvije minute, bez namještenog javnog natječaja tvrtki za izradu registracijskih tablica.

Tehnički pregled

Tehnički pregled vrijedi dvije godine. Ako se u međuvremenu promjeni vlasnik ili slično, tehnički se ne mora raditi. Dakle, sve se obavi na uredu za registraciju, nema tehničkog pregleda, ni lupanja pečata na MUP-u.

Kada tehnički istekne, nema zgrade tzv. tehničkog pregleda. Ne, gotovo svaki automehaničar ima ugovor s certifikatorskim kućama TÜV i DEKRA. Dođeš kod najbližeg mehaničara i on ti npr. kaže 'imamo TÜV utorkom i četvrtkom'. Na taj dan ostaviš auto, oni sve pregledaju, TÜV-ovci kod mehaničara ovjere certifikat i nakon posla preuzmeš auto s produljenim tehničkim pregledom.

Registracija, bilježnik, hipoteka, taksene marke

(Samo se šalim: nema taksenih marki ni bilježnika.)

Ulazim u zgradu, na automatu uzmem broj kao u banci, sjednem i čekam. Nakon 10-ak minuta dolazim na red.

'Dobar dan, dokumente za moj auto su vam poslali poštom, bla, bla.' Pogleda u računalo, 'aha, tu je', ode po A4-kuvertu, otvori, unutra sve od mog auta. Zatraži me osobnu, potvrdu osiguranja, tablice. Klika sve u kompjutor, vidim da ispisuje podatke na prometnu i knjižicu vozila. Zatim knjižicu vozila vraća u jednu kovertu i kaže - 'to ide u Audi Bank radi hipoteke'. Zatim mi daje magnetsku karticu i kaže 'platite troškove preko na blagajni'.

Idem preko, nema uhljeba na kasi. Ne, kasa je automatska. Ubacis karticu, zaslon pokaže koliko treba platiti (reda veličine 50-ak eura), a moguće je platiti novčanicama ili karticom. Platim, isprinta mi potvrdu - račun.

Sve u jednoj transakciji, oni neka se poslije kusuraju koliko kome pripada.

Vraćam se na šalter. Na tablicama su zaljepljene one okrugle naljepnice koje označavaju da je auto registriran.

Daje mi prometnu i moje dokumente, a jednu kuvertu s knjižicom vozila dakle šalje u Audi Bank.

Da rezimiran: Ta jedna jedina osoba za šalterom ureda za registraciju mi je u 10 minuta registrirala auto i obavila sve ono što kod nas ideš kod bilježnika radi ovjere hipoteke na kredit itd. Ujedno, ona šalje potrebne dokumente natrag u banku, u neku ruku radi dio posla bankarskog službenika. Ta mi je usluga posebno naplaćena 15 eura.

Dakle, taj ‘državni službenik’ je po Hrvatskoj proceduri istovremeno službenik za registraciju, prodavač biljega, javni bilježnik, MUP-ov udarač pečata i dijelom bankarski službenik. Sve odjednom, u 10 minuta. Za to vrijeme kasu vodi robot.

Kao što rekoh, i sve sam platio a da nisam vidio živa čovjeka za kasom.

Nema taksenih marki, nema blagajnika.

Nakon dva dana išao sam po auto sa svojim tablicama.

#DankeDeutschland i aufviedersehen!