Većina današnjih kontinenata kroz 100 milijuna godina migrirat će prema Sjevernom polu, sudarit će se i formirati novi kontinent koji bi se mogao nazvati Amasija, pokazalo je jedno novo znanstveno istraživanje
Svi današnji kontinenti dio su jedinstvenog, 300 milijuna godina starog superkontinenta koji zovemo Pangea. Ova golema kopnena masa svojevremeno se nalazila u području ekvatora gdje danas leži Afrika. U vrijeme dinosaurusa, tektonske su sile postupno rastrgale Pangeu, a geolozi sada predviđaju da će te iste sile kroz stotinjak milijuna godina ponovno okupiti kontinente u novi superkontinent.
Drevne stijene i planinski lanci pokazuju da je stalno kretanje Zemljine kore i u prošlosti više puta okupljalo i razdvajalo kontinente u ciklusima koji traju oko pola milijarde godina. No do sada je bilo teško predvidjeti gdje su u drevnoj prošlosti nastajali superkontinenti te gdje bi se u budućnosti mogao formirati novi.
Tim geologa sa Sveučilišta Yale tvrdi da je uspio riješiti ovaj problem. Voditelj istraživanja Ross Mitchel i njegove kolege prvo su pokušali utvrditi lokacije bivših superkontinenata prije Pangeje - Rodinije koja se formirala oko milijardu godina prije te Nune koja je nastala oko 700 milijuna godina prije nje. Tim je otkrio da se u posljednja dva ciklusa svaki superkontinent pomaknuo za oko četvrtinu globusa u odnosu na prijašnji. Na temelju tih podataka izračunali su da bi se Amasija morala formirati na Sjevernom polu.
Njihova se predviđanja temelje na novoj metodi interpretiranja podataka magnetskih tragova koji su otkriveni u uzorcima drevnih stijena. Ovi tragovi, koji pokazuju položaj uzoraka u odnosu na Zemljino magnetsko polje, mogu se koristiti za određivanje mjesta na globusu na kojem su stijene formirane i time praćenje kretanja superkontinenata.
Magnetski tragovi i ranije su se koristili za izračunavanje kretanja kontinenata u odnosu na polove. Međutim, geografsku dužinu teže je odrediti jer magnetsko polje slabo varira s njom. Kako bi riješili ovaj problem, Mitchell i njegove kolege pronašli su novi način analize magnetskih podataka uz pomoć pojave koja je poznata kao polarno lutanje (postupna promjena položaja Zemljinih polova zbog kretanja njezine unutarnje mase). Analizom tragova polarnih lutanja znanstvenici su uspjeli utvrditi na kojoj su se geografskoj dužini stijene nalazile u određeno vrijeme.
Novi rezultati trebali bi omogućiti i bolje razumijevanje evolucije te širenja prethistorijskih stvorenja koja su putovala drevnim kontinentima, a također bi mogli biti korisni u otkrivanju novih izvora nafte koja se obično nalazi na mjestima na kojima se kontinenti razilaze.
