Na prvi pogled može se činiti da ta tehnika stvaranja mjehurastih klopki, odnosno mreža za sardine baš i nije najpametnija. Naime, mjehuri reflektiraju njihove sonarne signale snažnije nego sardine pa ribe naizgled postaju nevidljive i dobivaju priliku za bijeg.

Međutim, znanstvenici su otkrili da inteligentni morski sisavci ovaj problem rješavaju matematičkim trikovima kojima lociraju ribe usred mnoštva zbunjujućih mjehura.

Timothy Leighton, profesor podvodne akustike na University of Southampton i njegovi kolege u svojem su eksperimentu reproducirali sonarne signale - klikove u rezervoaru u kojem je 'riba' bila predstavljena čeličnom kuglom i sakrivena u oblaku mjehurića.

Budući da je poznato da dupini variraju amplitude svojih klikova, tim je svakom drugom kliku odredio nižu amplitudu nego prvome. Oponašajući ono što bi se moglo zbivati u mozgovima dupina, stručnjaci su pojačali jeke slabijih klikova kako bi ih izjednačili sa snažnijim. Time su dvije jeke čelične kugle postale identične. Međutim, kako se čak i slab sonarni signal snažno reflektira na mjehurima, slabija je jeka pojačanjem odskočila od jakog signala. Leighton je to upotrijebio kako bi razlikovao čeličnu kuglu od mjehura.

Ovaj trik mogli bi koristiti i ljudi za sonarno otkrivanje mina u plitkim, uzburkanim vodama. Sonarni sustavi dizajnirani su za otkrivanje podmornica u dubinama u kojima nema mjehura pa su znatno neučinkovitiji u plićacima.

Autor u studiji predstavljenoj u časopisu Proceedings of Royal Society ističe da sonari još uvijek nisu optimizirani za operacije u plitkim priobalnim vodama. Američka vojska stoga se u njima često koristi upravo dupinima koji se odlično snalaze i u zapjenjenom moru.

'Razvoj sonara koji bi mogli otkrivati mine u ovakvim uvjetima vrlo je važan', naglasio je Leighton.