Zasloni osjetljivi na dodir polako ali sigurno sve više ulaze u svijet računala, no jedno je jasno - kombinacija tipkovnice i miša danas je nezamjenjiva. Što novoga kupiti ako je stari računalni glodavac otkazao poslušnost ili se tek mijenja periferija dobivena s računalom? Odgovor u pravilu ovisi o potrebama korisnika - no u bilo kojoj od opcija ne treba isprazniti novčanik da bi se dobilo nešto kvalitetno
U osnovi se računalni miševi nisu mnogo mijenjali kroz povijest. Oduvijek je u pitanju bio komad hardvera s par tipki i eventualno kotačićem između njih. Istina, neki su od računalnih glodavaca današnjice bezrepi (bežična veza, Bluetooth ili nešto sl.) i ne traže kablove za povezivanje, neki su pak kotačić zamijenili površinama osjetljivim na dodir, a neki imaju i po dvadeset tipki. Međutim, njihova osnovna svrha - micanje kursora po zaslonu te upravljanje sadržajem i dalje ostaje ista.
Komad hardvera s dvije tipke i kotačićem moći će korisniku pružiti praktički sve što on treba - pa bi se opet mnogi mogli zapitati zašto na miš uopće potrošiti više od pedeset kuna. Neke spomenute varijante miševa koje se blago (ili ekstremno) odmiču od osnovnog oblika i mogućnosti miša su nerijetko marketinške gluposti nepotrebne većini korisnika (što uključuje čak i hardcore obožavatelje igara). Viša razlučivost senzora, RGB osvjetljenje, tipke koje je nemoguće i popamtiti i sl. stvari koje cijenu lako podignu i do tisuću domaćih krznatih životinjica danas definitivno spadaju u tu sferu.
Međutim, dio mogućnosti modernih miševa itekako je koristan i može olakšati svakodnevicu, a da se o trajanju i kvaliteti i ne govori u odnosu na najjeftinije komade hardvera. Kakva je ta zlatna sredina u svijetu računalnih glodavaca, ovisi o potrebama.
ZA POSLOVNJAKE I RAD
Korisnici koji svakodnevno provode sate i sate na računalu obavljajući posao jednostavno ne mogu biti zadovoljni periferijom koja se dobije uz brandirana računala. Ti miševi i tipkovnice su tu u pravilu tek kako bi proizvođači mogli zadovoljno trljati rukama i reći kako su uz računalo isporučili dodatke. Bol u ručnim zglobovima i frustriranost kada neki mehanički dijelovi miša prestanu funkcionirati dovoljno će reći u prilog tome. I dok postoje posebno krojeni ergonomski računalni glodavci goleme cijene, u kudikamo nižoj cjenovnoj kategoriji mogu se naći miševi s blago nakošenom stranom koja omogućuje prirodnije držanje, a postoje i varijante koje imaju odmorište za palac i mali prst.
Ovakvi miševi su vrijedni i stoga što ova skupina korisnika obično koristi tzv. palm grip za držanje miša, tj. oslanjaju cijeli dlan na glodavca zbog udobnosti. Zajednička stavka ovakvim miševima je obično i povišen ili zadebljan stražnji kraj kako bi olakšao hvat.
Pri odabiru miša valja imati na umu da postoje varijante namijenjene dešnjacima, ljevacima ili čak za oboje. Za poslovne miševe DPI (razlučivost senzora) je krajnje nebitna vrijednost pa se na paketima može slobodno i ignorirati. Ako imaju pokoju tipku viška, ona bi se mogla pokazati vrlo zgodnom u radu - no samo ako je na glodavca postavljena u odgovarajućem položaju. Obično je idealan smještaj dodatnih tipki kod palca naslonjenog na jednu stranu miša. Što se tiče povezanosti žicom ili bez, u uredima je takva stvar obično tek stvar preferencije - no valja imati na umu kako su bežična rješenja obično skuplja.
Poslovnjaci bi svakako trebali računati i na prenosive miševe. Ovdje su bežičnost i kompaktne dimenzije računalnog glodavca ključne za rad na terenu ili za vrijeme puta. Ergonomija u ovom slučaju pada u drugi plan, a u prvom se nalazi praktičnost. Na tržištu ovakvih miševa danas stvari su uglavnom ujednačene pa i Microsoft i Logitech u ponudi imaju rješenja koja mogu raditi na svim podlogama, s dugotrajnom baterijom i vrlo malim dimenzijama.
Optimalan cjenovni razred - između 100 i 300 kuna
ZA OKORJELE OBOŽAVATELJE IGARA
Proizvođači računalne periferije naprosto obožavaju hardcore igraću publiku. Kako i ne bi kada se za gomilu (nepotrebnih) stvari izdvajaju dodatne stotine i stotine kuna, u pravilu sugerirajući da će igrači postati bolji korištenjem eto baš njihova proizvoda od gazilijun DPI-ja, jednako toliko tipki te lampicama koje se mogu prilagoditi za taj ekstra disko doživljaj.
Sarkazam na stranu, treba znati procijeniti kada marketinški materijal iz potrošača želi izvući i zadnju lipu za nešto vrlo upitne vrijednosti. Mit od senzorima s tisućama i tisućama DPI-ja odavno je pobijen, no svejedno ga vrijedi spomenuti. Ne postoji igraći naslov ili igrač koji je u stanju koristiti računalni miš na njegovoj maksimalnoj DPI vrijednosti. K tome valja imati na umu da veliki dio proizvođača i laže o razlučivosti senzora koji očitavaju podlogu te predstavljaju interpolirane vrijednosti kao nativne. Zgodno za puknuti na kutiju proizvoda i mužnju računa lakovjernih.
Kad je već riječ o mitovima vezanim uz igraće miševe, valja spomenuti i onaj oko bežičnosti. Stariji bežični računalni glodavci možda jesu imali određeno kašnjenje u prijenosu signala u odnosu na njihove rođake sa žičanim repom, no danas to jednostavno više nije slučaj. S jedne strane, latencija je neprimjetna na bilo kojem kvalitetnijem komadu ove periferije, neovisno o načinu povezivanja s računalom, a valjda je jedina razlika činjenica da bezrepe varijante koštaju više. Koliko takav komfor vrijedi ovisi od igrača do igrača, no valja imati na umu da kabel za vrijeme napornog igranja ponekad itekako zna zasmetati. S druge strane, kod bežičnih varijanti pak valja konstantno brinuti oko baterija da se ne iscrpe u najgorem mogućem trenutku.
Što se tiče dodatnih tipki, proizvođači uistinu znaju pretjerivati, no s druge strane igrači određenih naslova mogu i imati koristi od njih - jednom kada se naviknu na to što koja od njih dvadeset radi. Srećom, danas su modularni miševi s prilagodljivim bočnim tipkama sve učestaliji. Kod njih korisnici sami mogu odabrati koliko točno tipki žele i koje veličine, što već ima nekakvog smisla. No takve varijante dolaze s opakom cijenom od oko 900 krznatih životinjica.
Kvalitetniji miševi za generalno igranje na računalu (ili s fokusom na FPS žanr) obično dođu s barem tri dodatne prilagodljive tipke, što je više no dovoljno za početak i ugodno igranje. Jedna od korisnih stvari koju proizvođači ipak znaju tu i tamo integrirati je tzv. sniper tipka, koja drastično smanji DPI osjetljivost miša i omogućuje lakše ciljanje i veću preciznost. Za potrebe ergonomije (koja je bitna u ovom segmentu jednako kao kod poslovnjaka), najzgodnije je kada se ta tipka nalazi kod palca.
Neovisno o tom koliku DPI vrijednost miš za igranje podržava, uvijek je zgodno imati posebne tipke za brzu izmjenu osjetljivosti senzora. Na taj način ovisno o žanru igre igrač može postavljati preciznost kako njemu odgovara u svakom trenutku, bez potrebe za dodatnim odlaskom u softver. Srećom, danas ovu opciju imaju i jeftiniji miševi namijenjeni igračima.
Optimalan cjenovni razred - između 300 i 500 kuna
Više informacija moguće je pronaći na sljedećim stranicama: Lifehacker, Lifewire, MakeUseOf, WireCutter, Tom's Guide.
