Sonus Art donosi novi vodič za ljubitelje glazbe u pokretu, ovaj put vezan uz tehničke karakteristike slušalica. Kako odabrati najbolje i hoće li biti kompabitilne s izvorom na kojeg se spajaju?
Slušalice su nezaobilazan dio svakog ljubitelja glazbe u pokretu, ali i svih onih koji žele slušati glazbu izolirani od vanjskih zvukova - 'u miru'. Međutim, slušalice su danas postale i dio vlastitog imidža, najviše iz razloga što današnji proizvođači love korak s trendovima plasirajući na tržište slušalice najrazličitijih boja i oblika. Mnogi proizvođači uočili su priliku da kroz trendove i atraktivan izgled proguraju na tržište slušalice sumnjive kvalitete. Često su takve slušalice obilježene predimenzioniranim basom, istaknutim visokim tonovima i smanjenom dinamikom.
Konačno, prilagođene su prije svega reprodukciji loših mp3 snimaka gdje se pokušava maskirati loš snimak skrečući pažnju na određeni frekventni pojas, najčešće bas. Milijuni ljudi diljem svijeta padaju na senzaciju bas područja koje osvaja na prvu, dok proizvođači takvih slušalica zadovoljno trljaju ruke. Na svu sreću, još uvijek postoji ogroman dio korisnika koji znaju prepoznati i žele kvalitetan zvuk. Naravno, mi smo okrenuli upravo takvim korisnicima te već nekoliko godina pomno i pažljivo biramo brendove koji prema našoj procijeni zaslužuju mjesto u našem dućanu.
Tehničke specifikacije slušalica
Za bazično razumijevanje funkcioniranja pojedinog modela slušalica trebali bi se upoznati s 5 osnovnih pojmova:
1. driver (veličina zvučne jedinice)
2. sensitivity (osjetljivost)
3. frequency range (frekv.raspon)
4. impendance (otpor)
5. max input power (maksimum ulazne snage).
Veličina zvučnih jedinica
Iako mnogi vjeruju da veći driver ujedno znači i bolji zvuk, to često nije točno. Veća zvučna jedinica bi trebala osigurati veći frekvencijski raspon što ujedno znači i bolji bas ali veći driver nije presudni faktor za bolji zvuk. Primjerice, manji driveri (koji kod in-ear modela u prosjeku iznose 8-13 mm) će preciznije reproducirati visoke frekvencije jer se kreću brže i s više kontrole. Veći driveri (kod naglavnih slušalica) variraju u veličinama od 30 pa do cca 60 mm, a porast kvalitete s veličinom drivera je moguća eventualno u slučaju usporedbe različitih modela iz iste serije, od istog proizvođača.
Frekvencijski raspon slušalica
Predstavlja raspon frekvencijskih titraja zvuka koje slušalice mogu reproducirati što znači da niže i više vrijednosti, od iskazanih u specifikacijama slušalica, neće reproducirati zvuk, iako on na audio snimkama možda i postoji. Ipak, budući da prosječno ljudsko uho ne čuje frekvencije niže od 63 Hz i više od 20 kHz (iako neki tvrde do 23 kHz), za prosječnog je korisnika dovoljno znati da imalo kvalitetne slušalice moraju zadovoljiti rang od 20 Hz do 20 kHz.
Sensitivity odnosno osjetljivost slušalica
Ovaj podatak pokazuje koliko glasno neke slušalice mogu reproducirati zvuk obzirom na snagu izvora zvuka (mobitel, mp3 player, pc ili pojačalo). Ova brojka je izražena u decibelima (dB), odnosno glasnoći po mW snage uređaja te se stoga ponekad prikazuje i oznakom dB/mW. Prijenosni uređaji obično isporučuju oko 10 mW snage pa će s njima dobro raditi svaka slušalica osjetljivosti veće od 90 dB, ako joj otpor nije veći od 64 ohma.
Impedance odnosno otpor slušalica
Slušalice niskog otpora će uvijek biti glasnije na uređajima s niskom voltažom poput mp3 playera i mobitela (do 5V) pa zbog toga većina slušalica namjenjenih za slušanje glazbe u pokretu ima otpor u najvećem broju slučajeva od 16 do 32 pa do cca 64 ohma, za slušalice koje su namjenjene za miješovitu upotrebu (napajanje putem mp3 playera ali i pojačala, ovisno o prilici). U idealnim uvjetima audio player bi trebao imati 8x niži otpor od slušalica – primjerice, ako slušalice imaju 32 ohma, player ne bi smio imati veći otpor od 4 ohma.
Važno je naglasiti da otpor nije faktor koji određuje 'bolje' ili 'lošije' slušalice već jednostavno određuje za koji tip audio playera/pojačala su namjenjene. Činjenica je da Hi-Fi slušalice uglavnom imaju veći otpor jer slušalice većeg otpora povlače više napona a manje struje (ne snage, struje), što pomaže u 'nadjačanju' šuma koji proizvode svi elektronički uređaji, a čime se postiže veći SNR (signal-to-noise-ratio) te dobiva manje distorzija i sveukupno bolji zvuk.
Max input power
Max input power je maksimalna snaga koju slušalica može primiti bez da dođe do njezinog oštećenja. Vrijednosti se obično kreću od 50mW za slušalice namjenjene za korištenje u pokretu, preko 500 mW za 'mješovite' te 1W i više za Hi-Fi slušalice koje se koriste isključivo uz stereo pojačalo ili pojačalo za slušalice.
Više detalja o svemu je moguće pronaći na stranicama Sonus Arta