World Education Robotic Contest napredno je natjecanje iz robotike i programiranja koje na svjetskoj razini organizira istoimena udruga i pritom se koristi opremom kineske tvrtke Abilix. Riječ je o doista ogromnom natjecanju. WER kup svake godine okuplja više od pola milijuna natjecatelja iz više od 30 zemalja.

Kup je pokrenut je u Kini 2000. godine, a prvo svjetsko natjecanje održano je 2013. U Hrvatskoj ovo natjecanje organizira i provodi Institut za razvoj i inovativnost mladih IRIM.

Tema ovogodišnjeg natjecanja bilo je Informacijsko doba. Natjecatelji su programirali robote da se koriste telekomunikacijskim tehnologijama, recikliraju e-otpad i šalju informacijske pakete internetom. Simulirajući te radnje natjecatelji su u timovima rješavali zadatke s ciljem da vožnja robota bude što brža i točnija.

U Šangaju 10.000 robotičara iz cijelog svijeta

WER 2018 održan je u Šangaju, a među više od 10.000 natjecatelja sudjelovao je i tim robotičara iz vinkovačke gimnazije M. A. Reljkovića. Putovanje u Kinu sponzorirao je Hrvatski Telekom sa 40.000 kuna. U ekipi iz Vinkovaca bili su učenici trećeg razreda prirodoslovno-matematičke gimnazije Fran Marić, Nino Matozan i Vittorio Vičević te njihov mentor, profesor Daniel Rakijašić. Iz Šangaja su se vratili s drugim mjestom u bodovnom poretku, ali i s puno novih iskustava i lijepih dojmova.

Natjecanje se odvijalo u osam ogromnih dvorana, prepunih natjecatelja i još brojnije publike; hrvatski predstavnici bili su u trećoj, objašnjava Vittorio Vičević. Svaka je dvorana bila podijeljena na desetak sektora kako bi natjecatelji lakše pronašli svoja radna mjesta.

Radno mjesto činio je običan stol s tri stola i produžnim kabelom za punjenje laptopa i baterija. Na svakih desetak ekipa dolazila je po jedna mapa.

'Uz našu mapu bili su Kinezi iz različitih dijelova zemlje, četiri meksička tima, Tajlanđani i mi. Mapa pored nas je bila izmiješana Kinezima i Meksikancima, a bio je tamo i tim iz Srbije s kim smo najviše komunicirali', kaže Vičević.

Bodovi se gube restartanjem robota

Trebalo je ispuniti razne zadatke: programirati robota da dođe do prepreke i zavrne oprugu, da spusti polugu, da uzme kocku i odnese je u bazu, ili da stvari gurne u kutiju. Bodovi su se dobivali i za što manje resetiranja robota.

'Prvi smo dan imali 130 bodova jer smo riješili bonus i imali samo jedan restart. Drugi dan imali smo 240 bodova jer smo riješili dva lakša i jedan teži zadatak, uz dva restarta', opisuje Vičević.

'Natjecanje je bilo zanimljivo iskustvo', kaže Nino Matozan. 'Upoznali smo ljude sa svih strana svijeta i družili se s njima.'

U tako velikoj organizaciji bilo je i propusta: neki suci nisu bili dovoljno stručni, a i slabo su govorili engleski.

'Mapu s preprekama morali smo dijeliti s drugim timovima pa nismo imali priliku dovoljno isprobavati kodove no sve u svemu bilo je zanimljivo i poučno. Voljeli bismo to ponoviti i dogodine', otkriva Matozan.

Teško je sa slavonskih kobasica preći na kinesku hranu

Natjecateljima je ostavljeno dovoljno vremena za razgledavanje grada, barem onih najatraktivnijih znamenitosti. Navečer su krstarili rijekom Huangpu koja dijeli grad na stari dio s kolonijalnim zgradama i novi, suvremeni. Posjetili su Orijentalni biser, televizijski toranj visok 468 metara, a vidjeli su i tamošnji slam, četvrt koja nestaja i stupa mjesto visokim neboderima; svake godine nikne ih oko 800 novih. Prošli su i najpopularnijom šoping ulicom, Nanjing roadom, a idući dan posjetili su muzeje i urbanu četvrt Xintiandi, poznatu po europskoj arhitekturi, brojnim kafićima i trgovinama.

Šangaj ima više od 24 milijuna stanovnika pa je Vinkovčanima bila velika avantura vidjeti toliki grad iz prve ruke. Očarao ih je pogled s rijeke na nebodere, ekrane i animacije na svakoj zgradi.

'Možemo reći da grad svijetli no kad se malo udaljite od središta vidjet ćete nešto lošiju gradnju i žice koje vise na sve strane', primjećuje Fran Marić. 'Stoga ljepota grada ovisi o perspektivi, odakle ga gledamo.'

Mladim Slavoncima velik je izazov prestavljala i tamošnja tradicionalna hrana. Za početak, Kinezi ne koriste noževe i vilice pa su morali koristili štapiće.

'Trebalo se naviknuti na prehranu koja se bazira na morskim plodovima. Ta su jela mnogo drugačija od naših kobasica, ćevapa, bureka', priznaje Marić. 'Za većinu hrane nismo znali što jedemo. Nija nam tko imao objasniti jer rijetki su Kinezi koji govore engleski.'

Iz Vinkovaca se može i protiv najjačih na svijetu

Vinkovčane su informatika i programiranje zanimali još od osnovne škole, a ta se ljubav samo još više produbila u srednjoj školi.

'Uživali smo i bili smireni tokom cijelog natjecanja jer smo znali što možemo. Nakon prvog dana shvatili smo da smo među boljim ekipama za našom mapom, što nas je dodatno motiviralo', kaže Vičević. 'Ponosan sam na naš tim i sve što smo napravili. Ovaj naš put dokazao je da se i iz malih Vinkovaca može natjecati protiv najjačih timova svijeta.'