Ivana Logar voditeljica je grupe u području ekonomike okoliša u Švicarskom federalnom institutu za istraživanje voda (Eawag), u kojem radi posljednjih sedam godina. Institut zapošljava oko 500 osoba, a ona je jedina ekonomistica. Eawag djeluje u sklopu prestižnog Švicarskog federalnog instituta za tehnologiju (ETH Zurich), redovito rangiranog među 10 najboljih sveučilišta na svijetu i pet najboljih u Europi.

Prije toga Logar je doktorat i magisterij završila u Barceloni, a diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. U glavnom hrvatskom gradu provodi zimske praznike pa smo je ulovili na predavanju koje je prošlog tjedna održala u Ekonomskom institutu u Zagrebu.

Predstavili ste analizu troškova i koristi pročišćavanja mikrozagađivača iz vode u Švicarskoj. Što možemo naučiti od Švicaraca?

O ovoj temi vrlo mnogo jer Švicarska je prva država u svijetu koja je odlučila ugraditi tehnologiju za pročišćavanje mikrozagađivača iz vode u velikom razmjeru i prvi smo na svijetu napravili analizu troškova i koristi takve tehnologije. Upravo zbog toga puno razvijenih zapadnih država, primjerice Njemačka, vrlo pomno prate tematiku mikrozagađivača u Švicarskoj te žele naučiti iz njihovog primjera i iskustava. Naime, mnoge države razmatraju mogućnost ugradnje tehnologije za pročišćavanje mikrozagađivača iz vode, ali im je ona preskupa. Nadam se da smo ovom analizom troškova i koristi dokazali da je, iako skupa, tehnologija ipak isplativa.

Bavite se ekonomikom okoliša - kakav je to posao i što obuhvaća?

To je znanstvena disciplina koja kombinira ekonomske znanosti sa znanostima okoliša, gdje se metode i teorije iz ekonomskih znanosti primjenjuju u pitanjima okoliša poput vode, klimatskih promjena i slično. U području ekonomike okoliša također postoje vrlo različite specijalizacije, recimo ekonomika energetike.

Diplomirali ste u Zagrebu i radite u Švicarskoj - kako se u vašem slučaju dođe od točke A do točke B?

Nakon diplome na Ekonomskom fakultetu želja mi je bila steći međunarodno iskustvo. Nažalost, tada još nije postojala studentska razmjena pa sam zbog toga odlučila završiti magisterij u inozemstvu. Uvijek su me zanimale i prirodne znanosti pa mi se sviđao spoj ekonomije i prirodnih znanosti u području ekonomike okoliša, studija koji tada u Hrvatskoj nije postojao. Tijekom magisterija u Španjolskoj dobila sam stipendiju njihovog ministarstva znanosti i obrazovanja za doktorski studij i tako je započela moja znanstvena karijera.

Nakon Španjolske odlazite u Švicarsku. Što nakon sedam godina možete reći o životu u toj zemlji?

Ima jako puno dobrih stvari, ali i onih za koje smatram da su bolje u Hrvatskoj. Primjerice mentalitet ljudi - tamo su ljudi zatvoreniji, pa je potrebno dosta vremena da se steknu prijatelji, pogotovo ako puno radite. Ljudi nastoje odvojiti privatni od poslovnog života, a u mom institutu jako je malo ljudi s ovih prostora. Od stranaca najviše ima Nijemaca, a što su pozicije više - stranaca je manje. Veliki je problem naći stan u gradovima poput Züricha, a stanarina stoji i preko 1000 eura. Država je vrlo skupa, ali su i plaće visoke. Od stvari koje mi nedostaju iz Hrvatske definitivno je i hrana – Švicarcima je mediteranska kuhinja nepoznanica.

Koje su trenutno top teme u Švicarskoj - o čemu se najviše govori?

Energetika je ogromna tema o kojoj se uvijek govori zbog toga što Švicarska preko 30 posto električne energije trenutno dobiva iz nuklearnih elektrana, a nakon Fukushime odlučili su ih sve zatvoriti do 2035. godine. Stoga se postavlja pitanje kako će se ta energija nadomjestiti, a jako velik novac uložen je u znanost kako bi se došlo do nekih odgovora. Mnogo se radi na energetskoj efikasnosti i sve nove zgrade troše vrlo malo energije.

Politika?

Definitivno u manjoj mjeri nego u Hrvatskoj, no velika tema su migranti. Nezaposlenost u Švicarskoj je tek tri posto i u biti država ovisi o stranoj radnoj snazi, no na jednom referendumu većina se izjasnila protiv većeg dolaska stranaca, tako da je taj sukob uvijek u žarištu javnosti.

Na vašem smo predavanju imali prilike čuti o visokoj osviještenosti Švicaraca o pitanjima okoliša. Kako biste ocijenili stanje u Hrvatskoj?

Hrvatska ima preče probleme od primjerice mikrozagađenja i, nažalost, nema toliko novca koji bi se mogao uložiti u zaštitu okoliša. Mnogo je područja na kojima bi se moglo raditi, no za to mora postojati i politička volja. Suradnje s hrvatskim znanstvenicima trenutno nema, no to je uvijek otvorena opcija. Lani sam s kolegicom s PMF-a radila na prijedlogu projekta o urbanim potocima u Zagrebu, no priča nije zaživjela zbog nedostatka financija. Međutim, nismo još u potpunosti odustale od zajedničkog projekta.

Vruća tema u Hrvatskoj trenutno je obrazovanje. Kakva je ocjena sustava iz vaše perspektive?

Već sam 15 godina vani pa ne znam koliko se sustav promijenio. No znam da do ove godine nije postojao studij ekonomike okoliša, dok na godišnjem znanstvenom skupu iz ekonomike okoliša sudjeluje i do 1000 znanstvenika iz cijele Europe. A to je samo dio onih koji se bave ovim područjem znanosti. Vjerujem da interes za to zanimanje postoji i u Hrvatskoj.

Kakvi su vam daljnji planovi, što biste još voljeli napraviti?

Dugoročni plan i sljedeći korak u karijeri bila bi pozicija sveučilišnog profesora. Kratkoročno, htjela bih još usavršiti njemački jezik, a i učenje lokalnog dijalekta, švicarskog njemačkog, bilo bi korisno. Voljela bih ostvariti suradnju s hrvatskim znanstvenicima i jednog dana imati znanstveni projekt i u Hrvatskoj. Također se nadam da će se više mladih u Hrvatskoj opredijeliti za studij ekonomike okoliša jer smo zemlja bogata prirodnim resursima koje je potrebno adekvatno zaštititi da bi ih mogle koristiti i buduće generacije.