FBI X-FILES

Koliko 'detektivi vidovnjaci' zaista pomažu policiji?

19.09.2011 u 12:30

Bionic
Reading

Tzv. detektivi vidovnjaci, ljudi koji svojim navodnim nadnaravnim moćima pomažu policiji, nikada nisu ostvarili nijedan jedini uspjeh koji bi se mogao smatrati vrijednim pozornosti, pokazala je jedna američka studija, a potvrdila stupica koju je poznatoj vidovnjakinji smjestila TV emisija 'Inside Edition'

Televizijski kriminalistički serijali poput 'Medija', koji se navodno temelji na životnoj priči stvarne duhovne istražiteljice Alison DuBois (što autori ne propuštaju napomenuti na početku svake epizode), navode prilično velik broj ljudi da vjeruju kako se usluge koje 'duhovnjaci' pružaju policiji temelje na realnoj koristi, odnosno na njihovim stvarnim uspjesima. Mada vjerojatno ima malo ljudi koji doslovno vjeruju u filmsku verziju priče, očito je da ih ima podosta koji misle kako tu ipak ima nešto (pritom valja imati na umu da čak 73 posto Amerikanaca vjeruje u barem jednu od 10-ak najpoznatijih nadnaravnih pojava - od izvantjelesne percepcije do razgovora s mrtvima).

No ozbiljne studije pokazuju da se mediji uglavnom ne angažiraju na traženje policije, već očajne rodbine, najčešće u slučajevima otmice ili nestanka djece ili kada istraga završi u slijepoj ulici. Međutim, čak i kada se angažiraju, oni više ometaju detektive nego što im koriste. Poznato je, naime, da policija u SAD-u unaprijed očekuje da će se na svaku objavu vijesti o nestanku neke osobe javiti na stotine samozvanih duhovnih istražitelja s 'pouzdanim informacijama', odnosno 'garancijama' da znaju što se i gdje dogodilo. Naravno, za svoje usluge većina njih traži odgovarajuću novčanu naknadu. Sažeto rečeno – očajni ljudi hvataju se za slamke, a beskrupulozni prevaranti vrebaju svaku priliku da to iskoriste. Pritom svaki slučajan pogodak ili indiciju koja imalo nalikuje korisnoj informaciji vješto zlorabe u samopromociji.

Spomenuta studija, predstavljena u časopisu Skeptical Inquirer utvrdila je prije svega da policijski odjeli dvije trećine američkih saveznih država, protivno uvriježenu mišljenju, nikada nisu ni pokušali angažirati medije. No još je zanimljiviji rezultat istog istraživanja koji pokazuje da je onih 35 posto koji jesu objavilo da im 'pomoć' koju su dobili nije bila ni od kakve koristi.

Ovdje nije na odmet podsjetiti da bi tzv. vidovnjaci, kada bi uistinu imali neke nadnaravne moći, vjerojatno već uzeli nagradu od milijun dolara što je potvrđenim vidovnjacima već godinama nudi Zaklada James Randi (o čemu bi sasvim sigurno informirali sve novinske agencije).

Trik test

O kakvim je većinom ljudima zapravo riječ, posebno dobro ilustrira jedno trik testiranje što ga je početkom 2011. provela ekipa američke TV emisije Inside Edition.

Producent showa predstavio se poznatoj vidovnjakinji iz Portlanda Laurie McQuary kao brat jedne davno nestale djevojčice i platio joj 400 dolara da mu pomogne pronaći sestru. Vidovnjakinja je pogledala fotografiju (koja je zapravo bila snimka voditeljice emisije Lise Guerro iz djetinjstva) i izjavila da je nesretna djevojčica silovana i ubijena.

'Ne vjerujem da je živa. Žao mi je', rekla je McQuary. 'Mislim da je ubijena udarcem kamena u glavu.'

Vidovnjakinja je čak bila toliko 'poduzetna' da je pokazala neko zabačeno mjesto na karti na kojem bi trebalo potražiti tijelo žrtve i ponudila daljnju pomoć.

Voditeljica 'Inside Editiona' Lisa Guerreo sljedeći je dan pozvala vidovnjakinju u emisiju na intervju, a McQuary joj se (ne sluteći ništa!!!) već na samom početku pohvalila da je upravo prihvatila slučaj jedne djevojčice nestale prije 30 godina.

'Jedna od prvih stvari koje napravim u svakom slučaju jest da uvijek obavijestim klijente osjećam li je li nestala osoba živa ili mrtva', objasnila je u showu duhovna istražiteljica.

'Dakle, vi uvijek u razgovoru s članom obitelji na početku slučaja znate je li osoba živa ili mrtva', pitala ju je voditeljica.

'Da', odgovorila je vidovnjakinja. 'U tome je stvar.'

'Uvijek?' inzistirala je Guerrero.

'Da.'

'Laurie, pokazat ću ti nešto. Čini li ti se ova osoba poznatom?' pitala je voditeljica pokazujući vidovnjakinji sliku koju joj je dan ranije pokazao producent.

'Da. To je slučaj na kojem radim', potvrdila je McQuary.

'To je djevojčica za koju si rekla da je ubijena', rekla je Guerrero. 'Ta djevojčica sam ja, a ti si nekome rekla da je mrtva.'

'Čekaj časak, ti nisi nestala?' pitala je McQuary.

'Nisam. Ovdje sam. Kako objašnjavaš ovu očitu pogrešku?' pitala je Guerrero.

'Ne mogu objasniti. Ne mogu. Znaš što, draga, mislim da smo završili', rekla je McQuary iznervirano i ustala spremajući se da ode.

'Ti iskorištavaš očajne ljude svojim hokusima-pokusima, zar ne?' dobacila joj je voditeljica.

Poznata je vidovnjakinja studio napustila bez odgovora.

Naravno, jedan izolirani slučaj ništa ne dokazuje, međutim, činjenica da je još 10 medija s kojima su kontaktirali članovi iste emisije izjavilo da je djevojka sa slike mrtva ipak nešto govori.

Rezultati trik testa samo su potvrdili ono što je FBI i službeno objavio – da 'ne znaju ni jedne kriminalističku istragu koja je riješena zahvaljujući informacijama medija'.

Jedna druga američka TV emisija u kojoj su sudjelovali deseci poznatih vidovnjaka ukinuta je nakon 22. epizode jer ni jedan od njih nije uspio riješiti nijedan slučaj svojim nadnaravnim moćima. Slične rezultate do sada je dao i TV show 'Sensing Murder'.

Kako rade 'mediji'?

Razmotrimo sada jedan policijski slučaj koji daje zanimljiv uvid u tehnike kojima se služe vidovnjaci kako bi 'uspješno obavljali svoj posao'. U siječnju ove godine, američki list New York Post objavio je vijest da je jedan 'medij točno predvidio mjesto na kojem je zakopana ubijena osoba čak devet mjeseci prije nego što je policija iskopala tijelo'.

Spomenuti medij tvrdio je da vidi tijelo u grobu koji se nalazi na mjestu koje gleda na vodenu površinu nedaleko od znaka na kojem se nalazi slovo G. Pokazalo se da tijelo nije bilo zakopano u grobu, da se gotovo svaka lokacija na Long Islandu (na kojem je nestala žrtva) može opisati kao mjesto s kojeg se vidi vodena površina te da ondje nije bilo teško pronaći znak sa slovom G iako ga kraj 'groba' zapravo i nije bilo. Dakle, jedino što je medij pogodio bilo je da je tijelo zakopano te da se s tog mjesta vidi vodena površina.

O kakvim je rezultatima u ovom slučaju riječ? Prije svega, upute vidovnjaka nisu bile ni od kakve koristi policiji. Kao drugo, neka sličnost između 'informacija' i činjenica utvrđena je tek naknadno, odnosno retrospektivno, a kao treće čak i ta neznatna podudarnost očito se temeljila na lukavstvu, a ne na natprirodnim moćima.

Naravno, iskusni policijski dužnosnici rijetko nasjedaju na ovakve kvaziinformacije. U ozbiljnim istragama od ključnog je značaja skeptičan način razmišljanja, a on pak podrazumijeva da stručnjak zna prepoznati razliku između neodređenih, opće primjenjivih tvrdnji i preciznih podataka.

No sva dosad provedena znanstvena ispitivanja pokazala su da su navodni uspjesi medija tek lukavi trikovi i glasine koje oni sami šire. Richard Wiseman, jedan od vodećih istraživača paranormalnih pojava, proveo je studiju u kojoj je usporedio rezultate troje vidovnjaka detektiva i troje studenata bez ikakvih nadnaravnih moći. Objema skupinama predstavio je predmete povezane sa stvarnim zločinima i zatražio da ih drže u rukama i pokušaju predložiti bilo kakve ideje, slike ili misli koje bi mogle imati neke veze sa zločinima. Također im je predstavio istinite i lažne tvrdnje o već riješenim zločinima.

Iako su mediji bili 'produktivniji' i predstavili više zamisli nego studenti, nijedna od dviju skupina nije pokazala nikakvu veću statističku preciznost niti je izašla s bilo kakvim podacima koji su mogli biti od koristi.

Vodeći australski forenzički psiholog Richard Kocsis, također je proveo ispitivanja učinka medija i zaključio da su, ako se uspoređuju psihološki profileri, detektivi i mediji, ovi posljednji daleko najbeskorisniji. 'Mediji ne nude informacije koje bi bile korisnije od običnih zdravorazumskih zaključaka kakve možete dobiti od bilo kojeg barmena', objasnio je rezultate svoje studije Kocsis.

No unatoč ovakvim rezultatima, ali i studijama koje su pokazale da ni Alison DuBois niti Laurie McQuary nikada nisu stvarno pomogle nijednoj istrazi, obje vidovnjakinje, kao i tisuće drugih, i danas dobro žive na račun obitelji žrtava.

Mark Klaas, otac djevojčice Polly koja je oteta i ubijena prije 20 godina poručio je stoga obiteljima da izbjegavaju vidovnjake. 'Oni se obrušavaju poput lešinara', rekao je Klaas za Inside Edition i dodao: 'Nikada u povijesti svijeta nijedan vidovnjak nije riješio slučaj nestalog djeteta. Nikada!'