'Propast pametnih telefona neizbježna je – i potrebna', piše Ed Fernandez, analitičar, investitor i CNBC-ov suradnik. Njegov komentar ovih je dana postao vrlo kontroverzan, no vrijedi reći kako je riječ o čovjeku koji je mnogo godina svog života proveo u BlackBerryju i Nokiji. Teško je reći da mu nedostaje iskustva. Kako onda stvari stoje – i je li uistinu u pravu kada kaže da su pametni telefoni gotova priča?
Fernandez je potpuno korektan kada navodi da je tržište pametnih telefona već neko vrijeme zrelo te da je zabilježeni rast iz godine u godinu sve niži. Potpuno je u pravu i kada navodi da praktički svi proizvođači osim Applea rade s uistinu niskim maržama (prema nekim analitičkim kućama, Apple grabi više od 90 posto profita u industriji). Greške nema ni u tvrdnji da je penetracija pametnih telefona u razvijenim zemljama prešla 70 posto te da su stvarni nositelji sve više isporučenih jedinica zemlje u razvoju, gdje se isporučuju jeftini(ji) modeli.
'Proizvodni ciklusi uređaja sve su kraći, s malo inovacija, što znači i manje profita', piše Fernandez.
E sad, autor stvar o mogućem padu svijeta pametnih telefona potkrepljuje argumentom da se 'Apple brzo okrenuo nosivim gadgetima s pametnim ručnim satom Watch' – no, niti se Apple brzo okrenuo nosivim gadgetima kao ostatak industrije niti u sljedećih nekoliko godina u Cupertinu mogu očekivati značajnije približavanje ostvarenog profita u tom segmentu onom kakvog imaju s pametnim telefonima. Zapravo, malo tko u cijeloj IT industriji može očekivati da će nosivi gadgeti u skorije vrijeme postati dominantni, posebno u odnosu na pametne telefone.
Tehnološki gledano, postoji niz problema s tim minijaturnim uređajima, od trajanja baterije pa do nemogućnosti samostalne obrade podataka. Dobrom dijelu nosivih gadgeta srce svega i dalje čine pametni telefoni s kojima su upareni.
Fernandez je uvjeren kako se nešto mora napraviti u smislu da ljudi prestanu gledati prema dolje - u ekrane uređaja. 'Osnovne tehnologije kojima to možemo izbjeći već su tu', piše za CNBC dodavši kako su među prvim znakovima tu platforme poput Cortane, Siri ili Google Now. Korisnicima one pružaju mogućnost obavljanja nekih zadaća na uređajima bez potrebe za gledanjem zaslona uređaja. Slično vrijedi i za mnogo malih gadgeta koji sada mogu projicirati sliku na objekte oko sebe, a tu su i pametne naočale i kacige poput HoloLensa ili Oculus Rifta, smatra Ed Fernandez.
Njegova je vizija ta da će se sve kontrolirati i upisivati korisnikovim glasom te da će se interakcija s virtualnim objektima ostvarivati debelo izvan svijeta ograničenog zaslonima pametnih telefona. U takve projekte on je itekako spreman ulagati.
No to je samo pretpostavka. Sve spomenute tehnologije tu su uz niz kompromisa i polovičnih rješenja – samo zato što trenutačno ne može bolje. Da se ide prema nečem takvom u budućnosti, sasvim je jasno, no pomalo je utopijski vjerovati da će se u skorije vrijeme (npr. pet godina) stvari značajnije izmijeniti.
Kacige i pametne naočale još su godinama daleko od nečeg što bi moglo zamijeniti svijet pametnih telefona zbog praktičnosti, a još je gora situacija kod kontrole glasom. Svijet u kojem računala interpretiraju ljudski glas vrlo je složen, a stručnjaci se već mnogo godina trude naći nove granice i olakšati stvari, posebno u situacijama daleko od idealnih (gradska buka i sl.). Stručnjaci polako poliraju prepoznavanje glasa, no kontrola dodirom zaslona tu je dominantna s razlogom – i ostat će još dugo vremena, baš poput pametnih telefona kao takvih.
Ako je konačno poentiranje Fernandezovog teksta to da se tehnologija konstantno mijenja i evoluira, sa svim svojim usponima i padovima, tu nema nikakvih problema. No najava smrti pametnog telefona zbog zasićenja tržišta i potrebe da se manje gleda prema dolje, krajnje je preuranjena.
