Ako ste poput mene, mogućnost obavljanja posla izvan ureda i u pokretu već godinama nije pitanje luksuza već gole nužde. Svejedno je radi li se o poslovnim putovanjima ili danima kad više izbivam iz kućnog ureda nego što sam u njemu, za gotovo sve što nije puko odgovaranje na e-poštu i osnovno surfanje prisiljen sam oslanjati se na laptop.

Zadovoljan sam svojim laptopom Lenovo IdeaPad Y580, no zbog veličine i težine nije baš praktičan. Kako mi se čini besmislenim kupovati manji laptop, tablet koji bi mogao poslužiti za pisanje članaka poput ovog, osnovnu obradu fotografija, ubacivanje u CMS, gledanje filmova i tome slično čini mi se zanimljivom alternativom. Pogotovo ako ima fizičku tipkovnicu.

Zato mi je Lenovo Miix 2 odmah privukao pozornost, iako zbog dosadašnjih iskustava zazirem od tableta pogonjenih Windowsima. To se i dalje nije promijenilo, no o tom potom.

Prvo što mi je zapelo za oko bio je način na koji je riješeno povezivanje tableta s tipkovnicom. Osim za osnovnu namjenu, potonja služi i kao dock za punjenje (pa mikro USB ulaz na tabletu možete istovremeno koristiti za punjenje drugih uređaja) i kao stalak koji tablet drži uspravnim i lagano nagnutim unazad, za olakšano tipkanje i pregledavanje sadržaja. Utor dozvoljava postavljanje tableta i tako da je zaslon okrenut na drugu stranu od tipkovnice, što dobro dođe za gledanje multimedije i drugih sadržaja za koje tipkovnica nije potrebna.

Način na koji su tablet i tipkovnica povezani ima dobre i loše strane. Pozitivno je to što su ruke u potpunosti slobodne za tipkanje i što se povezivanje tableta i tipkovnice odvija doslovno u sekundi. Uz to, dok je sklopljen, zaslon tableta okrenut je prema tipkovnici, zbog čega ga možete bezbrižno nositi u ruci ili utrpati u torbu punu drugih stvari. A tu su i dodatni utori za standardni USB.

No, s druge strane, zaslon je time postavljen u fiksni položaj, što je u nekim situacijama bilo nepraktično i smanjivalo je gledljivost. Sonyjevo rješenje u vidu zasebnog docka, u kombinaciji s bežičnom tipkovnicom, pokazalo se kao znatno bolje. No to može biti i pitanje ukusa te navike.

Mada magnet prilično dobro drži, da sam na vašem mjestu ne bih se baš previše oslonio na to da će se to dogoditi uvijek i svugdje, a imao sam dojam i da bi se mogao prevaliti unazad ako je postavljen na bilo koju osim potpuno ravne površine.

Sama tipkovnica je puna, s touchpadom. Kako je značajno smanjena, morala je doživjeti preinake (poput, primjerice, minijaturne tipke Backspace) koje će vas živcirati dok se ne naviknete. Ipak, odradit će posao bolje od bilo koje virtualne.

Mat sivi Miix 2 izgledom se uklapa u smjernice kojih se Lenovo u pravilu pridržava pri izradi svojih uređaja. Tek blago zaobljenih rubova i kutova (i to ne svih), djeluje ozbiljno i robusno, pa i pomalo dosadno. Kako je vjerojatno prvenstveno namijenjen korištenju u poslovne svrhe, to i nije naročit problem.

Jedan od najjačih njegovih aduta je IPS zaslon dijagonale 10 inča (25,4 centimetra), visoke i oku ugodne razlučivosti 1920 puta 1200 piksela. Odličan je za prikazivanje fotki, videosadržaja i igara te rad u Wordu i Excelu. Ima dobar pregled iz svih kutova, ali i prilično jak odsjaj, tako da ne bih preporučio korištenje pod izravnom sunčevom svjetlošću, mada će u debljem hladu biti dobar.

Druga prednost je razmjerno velika ugrađena memorija za pohranu (64 GB SSD, od čega je dostupno pedesetak GB, proširivo s još 32 GB pomoću kartice mikro SD), što može dobro doći ako, poput mene, baratate s puno dokumenata i slika koje želite stalno imati pri ruci.

Četverojezgreni Intelov procesor Atom Z3740D, radnog takta 1,33 GHz i s dva GB RAM-a, dobro se nosio sa svim svakodnevnim zadacima kojima sam ga opteretio. Aplikacije su se otvarale bez problema, Windowsi se vrtjeli glatko. Nemojte očekivati puno od zahtjevnijih aplikacija i igara - ipak je to samo tablet.

Tipkovnici i većem zaslonu usprkos, pregled u desktop modu i dalje je problematičan, kao što je bio slučaj i s Toshibinim Encoreom. Sve je premalo i izrazito nepraktično za upravljanje. Vjerujem da će to ostati trajna boljka tableta pogonjenih Windowsima sve dok se u Microsoftu ne odluče na radikalniji redizajn.

Za moj ukus, Miix 2 se previše i prebrzo grijao, čak i pri manjim radnim opterećenjima. To je bio jedan od razloga zašto sam ga koristio uglavnom s tipkovnicom. U Lenovu bi morali poraditi na tome.

Baterija je, očekivano, kraće trajala uz korištenje tipkovnice. Izdržala je bez problema put vlakom iz Osijeka u Zagreb (oko četiri i pol sata), ostavši na oko 40 posto kapaciteta. Neće pregurati preokoceanski let, ali većinu putovanja kod nas bi trebala. Punjenje je trajalo nešto više od četiri sata.

Dva JBL-ova zvučnika u tabletu, čak ni kad su bili pojačana subwooferom u tipkovnici, nisu ostavila više od blijedog dojma. Slično je bilo s kamerama (prednja s dva megapiksela i 1980 puta 1080 piksela, stražnja s pet megapiksela i 2560 puta 1920 piksela).

Iako ga Lenovo promovira kao PC u formi tableta, Miix 2 to još uvijek nije. Svakako, poslužit će za obavljanje više osnovnih zaduženja izvan uredskog okruženja (tijekom putovanja, na hotelskoj terasi i tome slično), gledanje pokojeg filma i tome slično. Ali ne i za puno više od toga.

Lenovo Miix 2 - ključne specifikacije

Dimenzije: 265 puta 173 puta 10,1 mm
Težina: 580 g
Procesor: Intelov Atom Z3740, na 1,33 GHz
RAM: 2 GB
Ugrađena memorija: 64 GB (proširivo s još 32 GB, mikro SD)
Operativni sustav: Windows 8.1 32
Zaslon: 10,1 inč (25,6 centimetara), puni HD, IPS LED s pozadinskim osvjetljenjem, 1920 puta 1200 piksela
Kamere: stražnja 5 MP, prednja 2 MP
Zvučnici: stereo, JBL, subwoofer u docku
Baterija: litij-polimerska, dvije ćelije, 25 watt sati
Povezivost: wi-fi, Bluetoot 4.0, mrežna kartica Lenovo BGN Wireless
Ostalo: ulazi za USB 2.0 (dva na tipkovnici, jedan na tabletu), HDMI, mikro SD, integrirana web kamera, integrirani mikrofon
Cijena: 3599 kuna (Mikronis)