U izvješću, predstavljenom u novom broju časopisa Nature, istraživači sa Sveučilišta Oxford i Imperial Collegea u Londonu te nekoliko američkih institucija ističu da širenje gljivičnih oboljenja potiču ljudske aktivnosti te traže da se za osiguravanje bioraznolikosti širom svijeta osiguraju veća sredstva.

U zadnjih 20-ak godina zabilježen je veliki porast virulentnih zaraznih bolesti kako u divljini tako i u kultiviranim dijelovima okoliša. Da stvar bude gora, posljednjih godina uočen je dosad neviđen broj gljivičnih bolesti koje uzrokuju opasno brzo izumiranje divljeg bilja i životinja, pišu dr. Matthew Fisher, s Imperial's School of Public Health, dr. Sarah Gurr, profesorica molekularne patologije bilja na Oxfordu i njihovi kolege. U 70 posto slučajeva u kojima zarazne bolesti izazivaju izumiranje neke vrste bilja ili životinja uzročnik su novi sojevi gljivica, a taj postotak je u stalnom porastu, upozoravaju autori.

'Alarmantan porast smrti bilja i životinja što ga uzrokuju nove vrste gljivičnih bolesti pokazuje da se ubrzano krećemo prema svijetu u kojem su 'trulioci' pobjednici', ističu autori koji smatraju da promjene što ih u prirodnom okolišu uzrokuju ljudske aktivnosti stvaraju nove prilike za razvoj i širenje gljivičnih bolesti koje smanjuju bioraznolikost i ugrožavaju proizvodnju hrane.

Ugrožene su ključne kulture

Većina kalorija što ih ljudi širom svijeta konzumiraju dolazi iz samo pet kultura: riže, pšenice, kukuruza, krumpira i soje. Gljivice, poput Magnaporthe grisee koja napada rižu, već sada uništavaju oko 125 milijuna tona navedenih usjeva godišnje. Štete što ih uzrokuju samo u proizvodnji pšenice i kukuruza globalnu poljoprivredu koštaju oko 60 milijardi dolara godišnje, a posljedice se najviše osjete u zemljama u razvoju u kojima oko 1,4 milijardi ljudi živi s manje od 1,25 dolara na dan te ovisi o jeftinoj hrani.

U najgorem scenariju autori računaju da bi epidemija gljivica, kada bi u istoj godini pogodila svih pet kultura, uništila oko 900 milijuna tona hrane. Iako je vjerojatnost za takvo nešto mala, stručnjaci procjenjuju da bi u tom slučaju rezultat bila globalna glad koja bi pogodila 4,2 milijarde ljudi.

Gljivične bolesti pogađaju i okoliš, primjerice drveće koje obavlja važan posao uklanjanja CO2 iz atmosfere i tako smanjuje efekt staklenika. Štete koje su izazvale, do sada su već onemogućile apsorpciju 230 do 580 megatona CO2, odnosno oko 0,07 posto ukupnih količina ovog stakleničkog plina, što je dovoljno da se poveća globalno zagrijavanje.

U životinjskom svijetu nove gljivične bolesti ugrožavaju više od 500 vrsta vodozemaca, a tome treba pridodati i mnoge vrste morskih kornjača, pčele te čak koralje. U posljednje vrijeme u medijima se često spominje i izumiranje populacija šišmiša u SAD-u. Ono će dovesti do naglog porasta broja nametnika koji će poljoprivredu stajati dodatnih 3,7 milijardi dolara godišnje ili više.

Uzroci su trgovina i kretanje ljudi

Fisher i Gurr u svojem izvješću objašnjavaju da su ovi trendovi posljedica ljudskih aktivnosti – od sredine 20. stoljeća broj gljivičnih oboljenja dobrim se dijelom povećao zbog povećanja u trgovini i kretanju ljudi. Procjenjuju da je već sada prijetnja gljivičnih bolesti nadmašila onu koju predstavljaju bakterije i virusi, a očekuju da će se stvari samo pogoršavati. Autori stoga predlažu da se uvedu strože kontrole koje će spriječiti širenje gljivica kroz trgovinu biljem i životinjama. Također smatraju da bi trebalo izdvojiti veća sredstva u razvoj tehnika za predviđanje pojave novih sojeva i bolesti.