No dr. Gerald Crabtree, profesor na sveučilištu Stanford objavio je krajem 2012. u časopisu Trends in Genetics kontroverznu uznemirujuću studiju prema kojoj takvog pritiska već stoljećima nema zbog čega ljudske intelektualne i emocionalne sposobnosti polako opadaju.

Naime, Crabtree smatra da složena mreža gena koji daju moć našem mozgu, a posebno su osjetljivi na mutacije, u suvremenom društvu ne prolazi kroz potrebnu selekciju.

'Razvoj naših intelektualnih sposobnosti i optimizacija tisuća gena za inteligenciju vjerojatno su se odigrali u relativno neverbalnim, raštrkanim skupinama ljudi prije nego što su naši preci napustili Afriku', rekao je Crabtree. U takvom okolišu inteligencija je bila ključna za opstanak, a kazna je bila smrt, pa je jak selektivni pritisak djelovao na gene i doveo do vrhunca razvoja ljudske inteligencije.

Čini se da smo od tog trenutka polako počeli gubiti tlo pod nogama. S razvojem poljoprivrede i urbanizacijom oslabjela je moć selekcije koja je eliminirala intelektualne nedostatke. Na temelju izračuna brzine kojom se javljaju mutacije u ljudskom genomu te pretpostavke da na intelektualne sposobnosti utječe između 2.000 i 5.000 gena, Crabtree procjenjuje da smo u posljednje 3.000 godina (kroz 120 generacija) svi zadržali najmanje dvije mutacije koje su štetne za našu intelektualnu i emocionalnu stabilnost. Nova neuroznanstvena istraživanja pokazala su da su geni odgovorni za funkcije mozga izuzetno podložni mutacijama. Dr. Crabtree smatra da kombinacija ovog velikog broja osjetljivih gena i manjeg selektivnog pritiska uzrokuje propadanje naših intelektualnih i emocionalnih sposobnosti.

No stručnjaci ističu da nema razloga za ozbiljnu zabrinutost. Naime, propadanje je vrlo sporo, a zahvaljujući brzom razvoju tehnologije budućnost bi trebala ponuditi nova rješenja za ovaj problem.

'Mislim da ćemo uskoro znati svaku od milijuna mutacija koje mogu smanjiti naše intelektualne funkcije te kako svaka od njih međureagira s ostalim mutacijama, s utjecajima u okolišu i ostalim procesima. Tada ćemo vjerojatno biti sposobni magično ispraviti sve mutacije koje su se dogodile u svim stanicama nekog organizma u bilo kojoj fazi razvoja. Stoga nam brutalan proces prirodne selekcije više neće trebati', rekao je Crabtree.

Kritičari: Inteligencija od 1930-ih raste

U sposljednjih nekoliko mjeseci, otkad je objavljen kontroverzni rad, oglasili su se i kritičari ove hipoteze. Neki od njih ističu da Crabtree u svojoj studiji nije pridao dovoljan značaj nekim novijim selektivnim pritiscima koje je stvorilo upravo suvremeno društvo. Primjerice, društvene interakcije pred ljude su postavile zahtjeve koji nisu postojali, barem ne u tolikoj mjeri, u ranijoj fazi razvoja čovjeka. Slično vrijedi i za obrazovanje. Naime, poznat je tzv. Flynnov efekt koji pokazuje da se prema standardiziranim testovima IQ-a prosječna inteligencija ljudi od 30-ih godina prošlog stoljeća do danas postupno povećava. Istina je da se ovaj porast može dobrim dijelom pripisati manjem zagađenju, boljoj prenatalnoj skrbi i kvalitetnijem obrazovanju. No lovci sakupljači nisu imali niti jednu od tih pogodnosti. Drugim riječima, da bi Crabtreeova ideja bila točna utjecaj gena na slabljenje inteligencije morao bi biti dovoljno jak da nadjača ove pozitivne promjene u uvjetima života.